A da se Republika Hrvatska naprosto „prisajedini“ Narodnoj (!) Republici Kini?

Pin It

Image result for plenković kina

Uljanik, nizinska pruga, Kumrovečka škola, riječka luka, nogometni stadion(i), Pelješki most, luka Gaženica, Muzej iluzija… A da se Republika Hrvatska naprosto pripoji („prisajedini“) Narodnoj (!) Republici Kini? Mnogima pri vrhu vlasti ne bi smetalo ponoviti iskustvo jednopartijskog sustava. Komunizam, drugovi, makar i na kineski način, jel' da?

Ali zašto stati, drugovi i „drugarke“? Primjerice, za bravarov „Galeb“ nema novaca; što i to ne gurnemo Kinezima? Što je njima 80-ak milijuna kuna za ruzinavi bananonosac? Odimo još i dalje. Hrvatska ima velikih problema sa pravosuđem – pa – zašto ne zamolimo kineske drugove da nam „srede“ pravosuđe, ustrojstvo sudova, državnih odvjetništva pa i policiju. Ne bi li bilo lijepo kad bi sudske presude opet počinjale s „U IME NARODA“, kao u „dobra stara vremena“? Ili „U IME NARODNE REPUBLIKE KINE“?

Čekaj malo, mogao bi netko zamijetiti, pa što nam Kinezi, odmah ne srede i izborni zakon i pravila koja uređuju referendume? Kinezi imaju tisućljetno iskustvo demokracije, a napose referenduma. Zašto, kako to neki pri vrhu trenutne vlasti priželjkuju, bi Hrvatski sabor birao Predsjednika Republike Hrvatske, kad bi to, recimo mogla Komunistička partija Kine? Kad već dižu ruku, neka kineski drugovi izaberu i hrvatske ustavne suce; s obzirom da skoro 80% KP Kine čine inženjeri po struci, ne dvojbe da bi sastav Ustavnog suda bio bolji no što je sad…

E, da smo znali ranije, možda smo mogli Agrokor dati Kinezima, umjesto Rusima. Grad Split je zbog jedne presude sad upao u financijske probleme, možda će Kinezi pomoći? I još nešto, mogli bismo, nakon propalog posla glede izraelskih zrakoplova, Kineze pitati (pro)daju li aviončić ili dva(deset)? Mogli bi nam i demografsku sliku popraviti; s time očigledno nemaju problema.

S obzirom na brojnost, NR Kina relativno brzo i točno obavlja popis stanovništva. Mi u Hrvatskoj nismo u stanju pobrojati žrtve Jasenovca, pa što i po tom pitanju Kinezi ne bi pomogli? Zbog zvijezde petokrake te srpa i čekića bi sigurno bili objektivni(ji).

Hrvatska je napokon riješila sve svoje probleme i boljke na način većini prihvatljiv; kad smo već loši „samoupravljači“ t.j. ne upravljamo svojom državom na najbolji način, naprosto ćemo to prepustiti drug(ov)ima kao što smo uvijek činili – Beču, Pešti, Beogradu, Bruxellesu ili Pekingu, samo da se odluke ne donose u Zagrebu. Oni nama grade, popravljaju, povezuju nam zemlju, grade stadione i daju novac, a mi samo trošimo ne radeći ništa. Kad Kinezi jednom preuzmu cjelokupno hrvatsko tržište, gospodarstvo, zdravstvo, pravosuđe, ekonomiju, pomorstvo, promet… moći ćemo ukinuti privatni sektor i svi besposličariti u svojstvu državnih činovnika, a komu se to ne dopada, uvijek mu preostaje turizam.

„Sila je to, sila“ – čuje se u narodu, onako, u duhu pravih sveznadara iz birtija, vazda kad se spomene Kina. Evo samo čekamo dan kad će sa svojim vrhunskim proizvodima potući Amerikance. Kineskoj tehnologiji nema premca, kao što znamo iz iskustva, zato i sklapamo sporazume s Huawei-om, unatoč upozorenjima svih zapadnih obavještajnih službi.

Evo, sljedeći put kad Slovenci budu nešto prigovarali oko sporne granice, odnosno provedbe arbitraže, naša će čuvena, neumoljiva i učinkovita diplomacija lupiti šakom o stol i priprijetiti: „Pazite vi Slovenci jer nama su Kinezi strateški partneri“. I onda će Slovenci biti oboreni sa pregovaračkog stola – od smijeha. Ali, bit će oboreni, bitan je rezultat, zar ne?

Ovakvo partnerstvo s Kinom bi moglo imati povoljan učinak i na položaj Hrvata u BiH. Primjerice, RH bi mogla ustupiti svoj pravni položaj jamca Daytonskog sporazuma, pa će Dodik i Izetbegović morati razmisliti budu li htjeli napraviti nešto na štetu tamošnjih Hrvata. A ni Vučiću, Vulinu i Dačiću ne će biti svejedno kad Hrvatska i Kina sklope savez; Beograd broji Kineze u desecima tisuća, a Kinezi su, kako smo imali prilike vidjeti na primjeru kad su Hrvati i Kinez vikali „Za dom spremni!“, skloniji Hrvatima, štoviše, pravi ustaše.

Medijskoj i političkoj histeriji zbog kineskog posjeta nema kraja. Čovjek ne zna bi li, promatrajući sve to, plakao ili smijao se. Kineska poduzetnica i predsjednica velike pekinške kompanije, svojim je dolaskom u Kumrovec potvrdila je nagađanja da je ozbiljan kupac za Političku školu – što je u cijeloj priči urnebesno – gospođa se preziva Yu.

Nemaj više briga narode, jer sve će nama „riješiti“ drugovi iz Pekinga, na veliko zadovoljstvo pravih krojača hrvatske vanjske politike – Mesića, Lončara, Josipovića, Granića…

Mila Marušić/HRsvijet