Vrhunac kulture smrti i neofeminističkog ludila

Pin It

Related image

Novorođena djeca kao prljavština

U enciklici Evangelium Vitae 1995. godine papa Ivan Pavao II. istaknuo je da današnji društveni kontekst obilježava dramatična borba između kulture života i kulture smrti i da zbog toga postoji potreba razviti kritički osjećaj sposoban prepoznati istinite vrijednosti i autentične potrebe.

Kultura smrti do danas je duboko impregnirana u cijelu zapadnu civilizaciju, koja nakon odbacivanja kršćanstva više nema unifikacijske ideje i vrijednosne orijentire koji bi mogli urediti i osigurati njezinu budućnost. Društvo koje izgubi 'velike priče', povijest nam to zorno pokazuje, ulazi u fazu odumiranja i u konačnici nestanka. Da zapad propada, najbolje se vidi po demografskoj slici zapadnih zemalja koja je katastrofalna, ali i po egzistencijalnome zamoru koji obilježava zapadna društva. Zapad demografski izumire i čini se kao da su se s time svi na Zapadu i pomirili. Otpor prema kulturi smrti sveden je na marginu te se od strane protuživotnoga establishmenta označuje kao oaza zatucanosti i fašizma.

U dekadentnomu društvu koje je orijentirano protiv života, a takvo je društvo Zapad od neomarksističke Feminizam7šezdesetosmaške revolucije (koju je idejno pripremila Frankfurtska škola čiji su istaknuti članovi poput Theodora Adorna obitelj smatrali 'izvorištem fašizma') do danas, moguće su pojave najrazličitijih vrsta suludih ideja koje njihova suludost i protivnost zdravome razumu ne sprječava da vrlo brzo postanu mainstream. Najbolje primjere vidimo u okviru modernih feminističkih koncepata i pokreta koji su izgubili bilo kakvu vezu s emancipacijom žena i kojima je temelj djelovanja kriminalizacija obitelji i braka te muškosti kao takve. Modernim je feministkinjama izvor svih problema 'tradicionalna muškost', a ta 'bolesna muškost', kako zapaža dr. sc. Ivica Šola ('Muškost kao poremećaj i feminističke talibanke', Glas Slavonije, 27. ožujka 2019.), 'odnosi se na bijelca, zapadnjaka i heteroseksualca'. Kad migranti siluju u Kölnu na Silvestrovo 2016. godine, onda vrijede druga pravila, pa gradonačelnica feministkinja izjavljuje: 'Pa to je njihova kultura'. Kulturmarksisti će poštivati sve kulture i običaje, a jedino oni zapadni vrijedni su kriminalizacije i dezavuiranja.

Do kuda seže 'neofeminističko ludilo', ovih smo dana mogli vidjeti (ne i u hrvatskim medijima, dakako) u Njemačkoj, gdje je 30-godišnja gimnazijska profesorica Verena Braunschweiger objavila knjigu-manifest Kinderfrei statt kinderlos (Nerađanje umjesto bezdjetnosti). Prema ovoj radikalnoj feministkinji, 'nova djeca nisu potrebna' jer će njihovo rađanje pogoršati klimatsku situaciju na planetu. Nova 'gladna usta' znače novu tonu ugljičnoga dioksida. 'Uskoro ne ćemo imati što disati. Ledenici će se istopiti i svi ćemo propasti. Prestanite rađati!' - stoji u manifestu u kojemu autorica apelira na žene da se dragovoljno odreknu Kinder majčinstva. Drugi razlog zašto bi se žene trebale odreći majčinstva ekonomska je kriza. Za majke na porodiljnim bolovanjima rade i oni koji nemaju djecu, a to prema autorici manifesta nije pravedno. 'Od djece nam nikakve koristi. Ona nikoga ne čine sretnima. Roditelji su zombiji koji hodaju. Još je Nietzsche govorio da su novorođeni prljavština koja stiže u ovaj svijet' - zaključila je Raunschweiger na kraju svojega feminističko-protuživotnog manifesta.

Demografske projekcije UN-a do 2100. godine pokazuju kako će Afrika narasti četiri puta te će s oko 4,5 milijarde stanovnika biti tek nešto iza Azije s 4,8 milijarde. Jedini kontinent koji će zabilježiti pad je Europa koja će sa 742 milijuna pasti na 653 milijuna stanovnika. Razlozi zašto je tomu tako kriju se u uvodno spomenutoj kulturi smrti čija je Braunschweiger uz srodne bolesnike najbolesniji izdanak. Smatrati novu djecu, novi život, prljavštinom mogu doista bolesni ljudi. Nema nikakve dvojbe da je Braunschweiger bolesna osoba koja je izgubila zdrav razum, ali i mogućnost elementarnoga logičkog zaključivanje pa s jedne strane novu djecu, koja jedina osiguravaju nastavak života, naziva prljavštinom, a s druge strane govori da ćemo propasti zbog ledenjaka.

U nekim prošlim, pristojnijim vremenima osobe poput Braunschweiger bile su društveni marginalci ili medicinski fenomeni, no sva je tragedija i najsnažniji simptom umiranja zapadne civilizacije u tomu što upravo takvi danas sve više postaju kriterij i društveni mainstream. Slučaj Braunschweiger (nipošto izoliran slučaj!) najbolji je pokazatelj do kuda će nas dovesti progresivoidi i njihove nakaradne ideologije. Ondje gdje nema života - nastupa smrt. Dva i dva su još uvijek četiri, čak i u današnjoj sve umobolnijoj zapadnoj civilizaciji.

Davor Dijanović/Hrvatski tjednik/hkv.hr