Plenkovićevi elitisti ipak su manjina

Pin It

Kad je Plenković krenuo u restauriranje stranke, to je proizvelo određeni bunt, no šef je nastavio posao. Sada bunta više nema, u stranci vlada šutnja. To podsjeća na legendu o mudrom Agi koji je dizao harač sve dok se raja bunila. No, kada su mu dojavili da je raja zašutjela, naredio je – prekidaj, prekidaj!

Plenkovićevi elitisti ipak su manjina. 
Hoće li šutljivi HDZ zagrmjeti na izborima?

Ako se dio biračkog tijela prenese u ono protestno i HDZ doživi sudbinu SDP-a, to bi Hrvatsku sigurno uvelo u razdoblje političke krize

Za mjesec i pol HDZ će proslaviti 30. obljetnicu. Budući da od tih 30 samo osam godina nije bio na vlasti, može se reći da HDZ nije tek politička stranka, nego da u političkom smislu ima zaštićeni status poput spomenika nulte kategorije. Nakon proteka vremena i spomenike nulte kategorije valja restaurirati, no to se onda radi po vrlo strogim pravilima struke i to je posao samo za ovlaštene restauratore.

Andrej Plenković u HDZ se učlanio prije osam godina, a šef stranke postao je, bez protukandidata 2016., samo pet godina nakon učlanjenja. Može se, dakle, reći da je kao član stranke propustio prve 22 godine njezina postojanja. On jest erudit, no nije kvalificirani restaurator. To bi, recimo, bio Vladimir Šeks, koji je u HDZ-u bio i prije njegova osnutka, dakle više od 30 godina. No, ako su se Plenković i Šeks ovdje i sada našli na istom zadatku, gdje je Šeks restaurator, a Andrej njegov kalfa koji uči zanat, prema onome što se s HDZ-om događa valja se zapitati obnavljaju li oni spomenik ili dograđuju izvan građevinskih dozvola.

HDZ, naime, više ne sliči na sebe. Sužava se i uvlači. Bio je zamišljen kao glavna politička i nacionalna snaga nove države, više pokret no stranka, koji jest preuzeo odgovornost vođenja države u teškim trenucima. On je bio konfiguriran prema zamislima i jakoj osobnosti Franje Tuđmana, koji je shvatio da mu snagu daje pomirenje unutar nacije, koji je imao i dovoljno razuma, pa i dovoljno jak želudac da se okruži najjačim ljevičarima i desničarima.

Nakon njegove smrti i prvog poraza na izborima 2000., svi novi lideri HDZ-a tražili su neki novi put, no bila to mala skretanja ulijevo ili vraćanja udesno, uvijek se pazilo da se ne povrijedi biračka baza HDZ-a. Plenković je, naprotiv, u restauriranje krenuo grubo, bez kompleksa vadeći desne grede. Za eliminaciju mu je ostao još samo Milijan Brkić Vaso. Kako cilj opravdava sredstvo, u toj borbi protiv Vase svjedočili smo i prelasku zamišljenog civilizacijskog Rubikona, pa je politički boj nenadano završio i u Brkićevu krevetu, što u Hrvatskoj baš ne pamtimo, bar kada je riječ o vrhovima politike. Znači li to da će od sada i ulazak u tuđe krevete postati legitiman način političke borbe?

No, kada i ako Plenkoviću napokon uspije demontirati Brkića, možda će se suočiti sa stvarnom istinom da je, svejedno, iza te promjene fasade ostalo u HDZ-u nešto Plenkoviću strano. A to su članstvo i birači. Problem je u tome što prosječni član i birač HDZ-a više sliči Brkiću, Krstičeviću, Mostovu Bulju, a manje Plenkoviću. Oni gotovo simbolično predstavljaju HDZ-ovu bazu koja baštini sirotinjsko, da ne kažemo proletersko podrijetlo, ekonomsko ili političko iseljeništvo, status branitelja.

Plenković baštini socijalnu elitu, dobre fakultete, prestižno školovanje u inozemstvu, diplomatske privilegije. Prema tome kako je sastavio listu za euroizbore, najbolje se vidi koliko je elitističan njegov sustav vrijednosti. I ako mu je netko sugerirao da će eliminacijom cijele plejade konzervativaca sada ostvariti bolje izborne rezultate, vrlo vjerojatno pokazat će se da je to bila zabluda.

Tuđmanu kao izvornom ljevičaru vjerojatno isto nije bilo milo u društvu s hrvatskim desnim nacionalistima, no on se potrudio da upravo oni najžešći budu s njime. Prvo, stoga što je tako osigurao nadzor da ne bude iskakanja i da ne rade političke gluposti. Drugo, time je postigao duboki zahvat u desno nacionalno biračko tijelo koje je HDZ-u i osiguravalo vlast. Već dugo postoje mantre o tome kako od HDZ-a treba stvoriti stranku, no tko god je pokušao izbrisati važne odlike HDZ-a kao pokreta, poskliznuo se. HDZ je dva puta izgubio vlast i uspio preživjeti. No, malo je onih koji bi se kladili da bi preživio i treći put.

Veće su mogućnosti da, ako Plenković izgubi, HDZ završi poput SDP-a nakon izbornog neuspjeha Milanovića. Opstanak HDZ-a kao relevantnog političkog i nacionalnog pokreta stoga nije pitanje nekakve političke ljubavi ili navijanja, nego razuma. Ako se dio njegova dosadašnjeg biračkog tijela prenese u ono protestno i HDZ tim slijedom doživi današnju sudbinu SDP-a, to bi sigurno uvelo Hrvatsku u razdoblje političke krize.

Probajmo samo zamisliti neku buduću situaciju u kojoj HDZ i SDP ni zajedno ne mogu formirati većinu. Dakle, ako Plenković nastavi prilagođavati HDZ svom backgroundu, možda i privuče birače HNS-a ili GLAS-a, no oni su društvena elita, dakle manjina. Kad je Plenković krenuo u restauriranje stranke, to je proizvelo određeni bunt, no šef je nastavio posao. Sada bunta više nema, u stranci vlada šutnja. To podsjeća na legendu o mudrom Agi koji je dizao harač sve dok se raja bunila. No, kada su mu dojavili da je raja zašutjela, naredio je – prekidaj, prekidaj!

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/plenkovicevi-elitisti-ipak-su-manjina-hoce-li-sutljivi-hdz-zagrmjeti-na-izborima-1315865 - www.vecernji.hr