Muslimanski vjerski totalitarizam velika je prijetnja ne samo BH kršćanima, već i Europi u cijelini

Pin It

Image result for mudžahedini

Bošnjačko muslimanski Udruženi zločinački plan iz vremena agresije na Hrvate i njihove prostore u Bosni i Hercegovini,  potpomognute mudžahedinima i današnjim isilovcima koji se vraćaju sa Bliskog istoka u svoj entitet u Gornjoj Maoči, izborom svoja dva člana u beha Predsjedništvo, Džaferovića i Komšića, svakim danom je agresivniji, razorniji i pokazuje se u isilovskim dimenzijama progona, ubijanja i silovanja kršćana na Bliskom istoku.

Jednako ubojito agresiraju  iz svih segmenata svog nacionalno i vjerskog korpusa, što je nepobitan dokaz da je u detalje isplaniran, i da neće stati do konačnog cilja, zapisanog u Alijinoj Islamskoj deklaraciji, čisti muslimanski teritorij, za početak onaj federalni a zatim i cijela Bosna i Hercegovina.

Čak nešto duže od četvrt stoljeća traje orkestrirana muslimanska, a zatim i bošnjačka prijeratna, ratna i poratna, agresija s dimenzijama  genocida i konfesiocida na hrvatstvo i katoličanstvo na europskoj periferiji, u fratarskoj, Bosni i Hercegovini.

Muslimanski zločin nad fojničkim fratrima,  poruka je  upučena  i fratrima i povjerenom im puku da ne priznaju Bosnu i Hercegovinu fratarskom, iako je  ponekad kad su mu trebali Alija Izetbegović govorio „Bosna je i fratarska“, a time ni da u njoj žive katolici, što je bio i muslimanski početak konfesiocida nad kršćanima u Europi Devedesetih godina Dvadesetog stoljeća. I današnja islamska migrantska invaziju na europski kršćanski identitet nastavak je muslimanskog konfesiocida u Bosni i Hercegovini, i onog  kada su gučogorski okupirani i devastirani samostan pretvorili u zapovijedni centar svoje zločinačke muslimanske abih.

Izrešetani kip, metcima „nenaoružane” takozvane ABiH, Svetog Frane u samostanskom dvorištu, podignut kao spomenik 700 godišnjice fratara u Bosni i Hercegovini, također istim  metcima izrešetana, i na krajevima  paljena, ali ne i spaljena, Biblija, muslimanski su zločini konfesiocida kakav danas njihovi suborci provode nad bliskoistočnim kršćanima. Dijelom i u europskim zemljama koje ih primaju kao migrante.

Zlostavljanje zarobljene časne sestre, i svećenika u konclogoru u Gluhoj Bukovici, rušenje crkve na Putićevu,  do ogoljelih zidova  oskrnavljenu crkvu u Dolcu, i na zidovima,  ostavljeni za pisanje poruka „Allahu ekber“, te granatiranje crkve u Vitezu i Novoj Biloj, te kasnija skrnavljenja i rušenja diljem prostora sa kojih su protjerali katolike Hrvate, kockice su mozaika  strašnog genocidno konfesiocidnog Udruženog zločinačkog muslimansko bošnjačkog poduhvata. Muslimanski isil jurišnici zaneseni snagom svoga dvojca u beha Predsjedništva, Džaferović – Komšić,  žestoko su ponovno udarili na katoličke križeve i nacionalni hrvatski grb u Bosni i Hercegovini. Onako rušilački puni mržnje kako to njihovi politički istomišljenici čine sa kršćanskim znakovljem u muslimanskim zemljama, i ovima  u Bosni i Hercegovini  smeta  križ  u prostorijama HNK, pod kojim se slikali politički  dužnosnici tog kantona.

No ne smeta Bošnjacima polu mjesec na zelenim zastavama njihovih partija, niti im smeta zabrana prodaje   svinjetine i alkohola u gradovima pod njihovom političkom i vjerskom kontrolom. Članovi partije drugog bošnjačkog člana, a možda i prvog to javnost ne zna, beha Predsjedništva Komšića, zaprijetili su Hrvatima da će realizirati prijetnje svog predsjednika upućene u predizborno vrijeme hrvatskom narodu.

Ahmed Džubur jedan od članova Komšićeve muslimansko-bošnjačko-komunističke partije zaprijetio je Hrvatima: „HDZ-u u HNK-u i inim HDZ-ovima poručujem da ćemo im uzeti još puno toga što ljubomorno drže. Oni se nakon odmora od neplaniranog gubitka pozicije člana Predsjedništva BiH trebaju ozbiljno pripremiti za nove bolne političke  poraze. Vrijeme je da im, usput, otkrijem malu, ali brižljivo čuvanu tajnu: privode se kraju pripreme za političku bitku svih bitaka – bitku za Mostar. I HDZ će opet izgubiti”.Muslimanska agresija se nastavlja. Rat je u Daytonu zaustavljen no ne i na beha području, koji  se vodi još žešče, brutalnije.

Okupiranjem Mostara, nastavlja se agresija na Travnik, Bugojno, Vitez, cijelu Lašvansku dolinu, i sve one hrvatske prostore koje nisu u ratu osvojili. Zbog toga su i birali dvojicu  svojih članova u Predsjedništvo, okupirali ga, i agresija na sve druge institucije kreče bez ikakva otpora.

Komšićev džihadist nije zadovoljan samo time što je hrvatskom narodu oteo mjesto člana behaPredsjedništva, i  „bitkom nad bitkama u kojoj će uzeti još puno toga Hrvatima” već se agresorski upliče i u poslove suverene natovsko europske Hrvatske. Nalaže Hrvatskoj da umjesto Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH, treba da pokrene  „recimo deklaraciju o povratku brutalno protjeranih oko 200.000 stanovnika, državljana Hrvatske srpske nacionalnosti”.

U Hrvatske unutarnje poslove se može miješati svaki džihadist Komšićeve muslimansko radikalne  partije, ali u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine  zajednice konstitutivnih i suverenih Srba, Hrvata i Bošnjaka ne smije nitko drugi osim sultan Erdogana. Džubur brine o otišlim Srbima iz Hrvatske, no ne brine o 350 tisuća Hrvata koje je protjerao iz Bosne i Hercegovine njegov vođa Komšić  kao pripadnik, za hrvatski narod,  terorističke abih-a. On bi vratio otišle Srbe u Hrvatsku samo za to da je Srbija slabija u obrani Sandžaka u ratu kojim Komšić i Ahmed prijete i tom susjedu. Bošnjačko agresivni muslimanski vjerski totalitarizam koji se širi iz BiH velika je prijetnja ne samo beha kršćanima, i susjedima, već i Europi u cijelini. A to je znak da je on dio globalnog islamskog procesa, kršćanofobije.

Vinko Đotlo/kamenjar.com