Hrvatska pod udarom četništva i jugonostalgije

Pin It

Malim i puževim koracima, neprijatelji Hrvatske, imajući vremena i novca, sve čine da izvrnu povijest naglavačke i, u konačnici, ospore pravo Hrvatima na slobodnu i samostalnu hrvatsku državu. Tiha voda brege dere. Njihov prijezir prema slavnim događajima dio je opasnoga procesa, procesa u kojemu je, na žalost, bezbroj manifestacija

Ne postoji nikakva Hrvatska koju bi oni prihvatili

Uz predstavljanje kandidata sa svoje liste za EP, čelnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac dijelio je okupljenim novinarima rakiju rekavši da je to .nacionalno piće Srba. Budući da, što se njega tiče, na srpskome nebu plave srpske boje sjedi Srbin Bog, zašto ne bi bila srpska i rakija. Donio je šumadijsku rakiju i o njoj govorio kao o nacionalnome simbolu hrvatskih Srba. Srbi u Hrvatskoj imali su i u doba Jugoslavije i danas uistinu minorne količine rakije. Ravnokotarski šverceri, Hrvati, odvozili su preko Knina, Zrmanje i Velebita iz Dalmacije i Dalmatinske zagore u Liku rakiju i u davnije doba zadržavali se ondje i po mjesec dana te je prodavali pravoslavcima, pri čemu su, kao i svaki šverceri, ljudima nudili da probaju iz jedne, a lijevali onu što bi prodali iz druge bačve, dakako razrijeđenu vodom. Pupovac jako dobro znade da se takva trgovina odvijala desetljećima, ali ne bi bio Pupovac, velikosrpski provokator i gad, kad ne bi i na primjeru rakije lagao da je ona srpski simbol.

Hrvatski oporbenjaci ignorirali su Okučane

U Okučane su dana 1. svibnja, na obljetnicu Bljeska, jedne od dviju najslavnijih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske, u kojoj je oslobođena zapadna Slavonija, došli čelni ljudi države – predsjednica Kolinda Grabar K., predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, ministri Damir Krstičević, Tomo Medved, Davor Božinović, načelnik Glavnoga stožera OS RH general zbora Mirko Šundov, ratni zapovjednici operacije Bljesak te brojni drugi visoki državni, vojni i civilni uzvanici. Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković bio je večer prije. U Bljesku je oko 7200 pripadnika Hrvatske vojske i policije u manje od 30 sati oslobodilo 900 četvornih kilometara okupiranoga prostora. Poginulo je više od 50 hrvatskih boraca, a oko 160 ih je ranjeno.

Nema države u svijetu u kojoj svi politički čimbenici ne bi odali počast i poklonili se slavi svojih poginulih heroja i njihovim bitkama. Hrvatski oporbenjaci ignorirali su Okučane, a još sramnije je da su dva dana poslije ignorirali i tužnu obljetnica obilježavanje maskara nad 12 hrvatskih policajaca u Borovu selu. Kad se bolje razmisli o kakvim ljudima i političarima je riječ, možda je čak i bolje da ih nije bilo jer njihovi politički identiteti malo toga zajedničkoga imaju s idealima za koje je hrvatska mladost ginula prije 28 godina.

Malim i puževim koracima, neprijatelji Hrvatske, imajući vremena i novca, sve čine da izvrnu povijest naglavačke i, u konačnici, ospore pravo Hrvatima na slobodnu i samo stalnu hrvatsku državu. Tiha voda brege dere. Njihov prijezir prema slavnim događajima dio je opasnoga procesa, procesa u kojemu je, na žalost, bezbroj manifestacija. Ivo Josipović opravdava najstrašnije maskare Titovih monstruma nad svećenicima govoreći bez apsolutno ikakve historiografske podloge da je samostan bio legitimni vojni cilj jugoslavenske vojske, projugoslavenski novinski kolumnisti sada već, bez ikakva stida, pišu da srpska vojska i nije učinila toliko zla u Vukovaru, koliko hrvatski osloboditelji. Riječki Novi list objavljuje dirljivi memento u povodu obljetnice smrti okupacijskoga, oktroiranoga jugoslavenskoga ratnog zločinca Josipa Broza Tita.

Morbidne laži

Iz Jasenovca i Gradine šire se morbidne laži o navodnome genocidu Hrvata nad Srbima, bez ikakvih reakcija s hrvatske strane. Bandić, Bernardić i drugi dijele grah, pravomoćno osuđeni razbojnik Krešo Beljak, kao šef HSS-a, veliča masovnog ubojicu Hrvata J. B. Tita, a pljuje protiv utemeljitelja moderne Hrvatske Franje Tuđmana, pučka pravobraniteljica Lora Vidović ognjem i mačem proganja pozdrave pod kojima se branila Domovina, Pupovac svakoga  dana podiže paniku zbog navodne ugroze Srba, četničke spomenike i pokliče nitko ne pokušava ukloniti...

U državi u kojoj za polustoljetni užasni i neopisivi teror i genocid nad Hrvatima apsolutno nitko nije odgovarao, u kojoj za više od 15 tisuća ubijenih civila i branitelja u srpskoj agresiji 90-ih gotovo nitko nije odgovarao, oni šire strah o izmišljenom hrvatskom fašizmu, a s jednim ciljem – da prikriju jedini stvarni fašizam koji buja, a to su četništvo, velikosrpstvo i jugonostalgija. Što je manji otpor institucija koje bi trebale štititi državu od toga specijalnoga rata, to je veći njihov nalet.

Hrvatskoj sigurno slijedi burna budućnost ako ne neutralizira taj neprijateljski nakot, ako se ne suprotstavi specijalnom ratu u režiji velikosrpskih i petokolonaških snaga. Prije ili poslije hrvatski će narod shvatiti da državu moraju dovršiti ako ju žele sačuvati. Jedno je sigurno: nikada se Pupovac, Josipović, Dejan Jović, Beljak, Mesić, Kraus, Lora Vidović i slični, te nabujala medijska jugonostalgičarska logistika, ne će pomiriti sa slobodnom hrvatskom državom.

Ne postoji nikakva Hrvatska koju bi oni prihvatili. Protivnici Hrvatske ne će mirovati dok ne budu za sva vremena – pobijeđeni, poraženi i demokratskim putem stavljeni na mjesto koje im u društvu pripada. Sve drugo, a naročito kupovanje njihove lojalnost na štetu istine i interesa Hrvatske, iluzije su koje nove naraštaje hrvatskoga narode vode u nove rovove i nove krvave bitke.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/hkv.hr