I Crnogorci su bili Hrvati, nikada Serbi

Pin It

Zamjenom naziva Bela nazivom Bijela Hrvatska zanijekana je hrvatska rana srednjovjekovna povijest jer Bela Hrvatska je Abelova Hrvatska koja nije prihvatila Novi zavjet, što znači da se tamo štovao samo Stari zavjet, a to nam pokazuje da su ti Hrvati tamo došli sa semitskih prostora prije pojave hebrejskog Starog zavjeta. Abelovom Hrvatskom su je nazvali Franci.

Naziv Bela je nastao od naziva Abela ispuštanjem početnog samoglasnika, što je bila česta odlika latinskog jezika. Prije novog kršćanstva Hrvatima nametnuta inačica hebrejskog Starog zavjeta koji je u antici nametnut Hebrejima ili Ebreima. Međutim, Beli (Abelovi) Hrvati nisu htjeli prihvatiti Novi zavjet, a zbog toga su bili progonjeni. Prije toga Beli Hrvati su imali dvojnu religiju koja je štovala Sunce i Zemlju.

Dio njih danas živi u Bela Arusa (Belorusija), dio je bježao prema jugu i zapadu i danas su poznati kao Horvati. Ostatak je prihvatio kršćanstvo i dobio novo etničko ime. Dio tih Hrvata je nazvan Židima jer nisu prihvatili Novi zavjet i zadržali su semitsko učenje, a ranije su bili poznati kao Vedi. Vedi se na suglasničkom pismu bili poznati kao Udi, što se odrazilo kao Judi i Godi. Na prostoru Alpi Hrvati su još bili poznati kao Helveti, a prije toga i kao Kelti i Claveni odakle naziv Slaveni. Naziv German je nastao od naziva Cerman, dakle Herman, odnosno, Hervan, očito bez glasa Č. Prvi franački kralj se zvao Mer-ovič, a kod ikavaca MER je postao MIR, pa možemo zaključiti da je Trpimir bio prvi hrvatski vladar koji je prihvatio rimsko kršćanstvo, a Bizanta se odrekao Banimir kad ga je Papa okrunio za hrvatskog vladara. To je bilo i priznanje hrvatske države pod rimskom jurisdikcijom.

Prije Starog zavjeta Hrvati su imali svoju dvojnu religiju i slavili su boga Sunca i božicu Zemlje. Bog sunaca se zvao Hara, a božica Zemlje se zvala Vača. Njihovom carstvu u Beloj Hrvatskoj su pripadali Juti i Goti koji su preko kršćanstva postali Judi i Godi. Odatle i naziv Žid. Isto tako Anti označuju Harvače janače. Jedina sveza između Žida i Hebreja (Ebrea) je religija, ali ne i jezik. Mnoga židska učenja su nastala u Europi, a ovi Židi su poznati kao Aškenazi, dakle, Ač-enači što ih otkriva kao civilizacijske Hrvate, dakle, Vačance ili Vanate. Horvati su još bili poznati kao Corvači, dakle, Gorbači, Sorbači i Korbuti, a ranije su bili poznati kao Karpati i Sarmati. Ovi su još bili poznati kao Azari, dakle, Hazari, što je pogrešni naziv jer Azari su bili Vazari.

Hrvatski predkršćanski naziv za Uskrs je bio Vaz-an, odnosno, Vaz-am, a nastao je od naziva VAZ ili AZ i sufiksa AN. To je godišnje doba kad se na zemlji budi ili reinkarnira život sjeverno od ekvatora.. To je bio period kada sunce ulazi u astrološki znak Ovna. Oni su slavili Kajina i Avela, dakle, boga Sunca i božicu Zemlje. Grci su Kajina nazvali Zeus, a Avela su nazvali Gea, što je izvedeno od naziva Čeva, odnosno, Eva, a ovo nam otkriva iskrivljeno semitsko učenje. Hrvati u Staroj Grčkoj prije helenizacije Geu su zvali Semela, dakle, Čemela, a odatle riječ zemlja. Tako smo imali mit o Zeusu i Semeli, odnosno, Apolonu i Artemisi. Pogrešno je Artemisu zvati Arta-mida jer izvorna riječ za midu je mita. U kršćanstvu bog sunca je Krist, a božica Zemlje je bila Isus ili Isis, ali zbog semitskog učenja žensko je postalo muško.

Međutim, stariji naziv Etrurci, koji su prije dolaska Latina govorili harvački, su boga Avela zvali Afela ili Afil, dakle, Avela ili Avil, jer glas V su pisali slovom F. Od naziva Avela nastaje naziv Vela Hrvatska. Prema sanskritu riječ VELA znači OBALA, što znači da su Veli Hrvati živjeli na obalama Velog mora ili Mediterana. To nam pokazuje i naziv VELE-BITA, čije značenje je prema sanskritu OBALNI ZID. Naziv Avela ili Avila su nastali od naziva Čavelaha, odnosno, Čavela jer semitizirani Egipćani nisu imali slovo za glas Č. U asirskom Egiptu Osiris je zamijenio boga Hara ili Ra, a Isis je zamijenila božicu Vača. Kajin se izvorno zvao Čavan, što je postalo Kavan, Gavan ili Savan, odnosno, Tavan, a nametanjem Novog zavjeta Kava, Gava i Sava, odnosno, Tava. Pomislimo malo o simbolici ovih naziva.

Naziv Čava je nastao semitskim čitanjem imena božice Vača. Božica Vača je bila druga riječ u nazivu Hara-vača odakle današnji etnik Har-vat ili Hr-vat. Sve ovo nam pokazuje kako su Semiti ili Asirci preko pisma i načina pisanja i čitanja izmijenili izvorni nauk i odveli ga na stranputicu. Preko suglasničkog pisma bog sunca Čavan je postao Čun, odnosno, Sun. Dakle, od naziva Čavan nastaju današnji nazivi za sunce: na engleskom Sun, na njemačkom Sonne i na slavenskim jezicima najviše Sun-ce. Zašto? Razlog je što su preko kršćanstva na europske prostore došli semitski kršćani koji su nametnuli kršćanstvo i poznati su kao Latini, a pisali su glas Č slovom S.

Na prostoru Etrurije prije dolaska Latina bog sunca se zvao Hara, a nakon Latina je nazvan Cola. Razlog je što Latini kao Semiti nisu imali slovo za glas V, aglas H su pisali slovom C i oni su izmijenili etrurski jezik semitskim suglasničkim pisanjem. Hebreji su glas V zamijenili slovom B ili ga ispuštali. Tako je Avram postao Abram, Abraham i Brahman. Nazivi ABRA ili EBRE izvedeni su od naziva ARVA i ERVE, a ovi nazivi su izvedeni od naziva Čavaraha i Haravača. Naziv Cole se kasnije odrazio kao Sole, a nastao je od naziva Cale, što se još odrazilo kao Gale, odnosno, Gal. Odavde naša riječ ČALE za oca. Kola ili Kolo je simbol Sunca, a Židi ga zovu Hola. Od naziva Cole nastaje naziv Sole u romanskim jezicima za sunce.

Etrurci nisu izvorno imali slova za glasove B, G i L, a glas Č su pisali slovom C, što ukazuje na njihovo nesemitsko porijeklo. Zbog pisanja glasa V slovom F i M može se pretpostaviti da su na područje današnje Toscane došli iz Starog Egipta i Arameje, koja je semitizacijom nazvana Alevitija. Očito, poznavanjem starijih pisama, načina pisanja i dvoslogovnog sanskrita, koji se izvorno zvao haravača, možemo doći do izvorne etimologije i semantike. Ovdje navodim da se sanskrit izvorno zvao haravača jer ova riječ je suglasnički napisana kao SKRIT u nazivu san-skrit jer se glas H pisalo slovima S i K, dakle. dvoslovom SK.

Slično povjesničari stalno spominju Cervenu ili Crvenu Hrvatsku bez da znaju nastanak riječi cervena i njezino značenje. Ta riječ je označavala Harvače jane, a Hrvati u povijesnoj Bosni seb esu zvali Harvatjani ili Hrvaćani. Na akavici to se pisalo Caravana. Odatle riječ carevina i naziv Kraina, odnosno, Krajina. Ispuštanjem naziva Cere u nazivu Cereveni, nastaje etnik Veni ili Veneci (Veneti). Ispuštanjem nastavka ENA u nazivu Cerveena, Hrvati se nazivaju Cerve, što preko Latina postaje Serve. Pod Bizantom Servi postaju Serbi, a prvi Serb je bio Dušan Silni čija županija Raška ili Rača nakon propasti bugarskog carstva dolazi pod vlast Bizanta kao cijela Bugarska i Beogradaski pašaluk.

Dakle, bez ikakve sumnje Dušan Silni je bio Hrvat jer pod Bizatnom Hrvati su kao Cervi postali Serbi. Dušan Silni je kao Serb zatražio od carigradskog Patrijarha da ga okruni za cara, a ovaj je to odbio jer je pokušao zauzeti Carigard u trenutku najveće nemoći dok je bio okružen Osmanlijama. Optužio je Dušana Silnog za napad na Carigrad, odbio mu krunu i izbacio ga iz zajednice ortodoksnih crkava. Nakon toga je slao emisare kod Pape da mu dodijeli krunu, ali je u međuvremenu umro. Dakle, laž je da je Raška ikada bila Srbija jer se nalazila najprije pod hrvatskom vlašću, a nakon 924. godine je došla pod bugarsku vlast jer iste godine je uspostavljena granica između Hrvatske i Bugarske na Drini, a prije toga granica je bila na rijeci Moravi i Belgrad je bio hrvatski grad jer taj naziv znači Beli Hrvat. Liturgija u Raškoj je napisana bugarskim jezikom jer crkva u Peči bila dio Ohridske episkopije koja je pripadala Bugarskoj.

Zbog nedostatka slova V u bizantskom pismu i suglasničkog pisanja naziva, Cervena Hrvatska ili Harvača je dobila naziv Crna Gora ili Gorica. Naselje Gorica u Bosni je postalo Goražde jer se dvoslovom ŽD pisao glas Č na latinici. Tako je Varačin postao Varaždin. Dakle, i Crnogorci su bili Hrvati, nikada Serbi, a još manje Srbini ili Srbijanci.

Srećko Radović/HRsvijet