Pupovčev prst uperen na Pantovčak

Pin It

Related image

Postoji tendencija da se svaki napad na nekog Srbina protumači mržnjom prema tom narodu. Ćevap-atentat na Pupovca odmah je proglašen izrazom nacionalne i političke netolerancije, da bi se pokazalo kako je "atentator" bio samo ljubomoran, jer mu se "Milorad nepristojno upucavao ženi"

Nakon maltretiranja vaterpolista Crvene zvezde na splitskoj Rivi, dogodio se napad na sezonske radnike u Supetru. Cijeli slučaj poprimio je velike dimenzije. Proglašen je nasiljem iz mržnje prema pripadnicima druge nacionalnosti.

Nasilje, da se odmah razumijemo, traži najoštrije mjere i osude svake vrste, bez obzira na koga je upereno i tko ga čini. Ipak, potrebno je ovdje povući kočnicu prije konačnih zaključaka.

Teško je reći je li supetarsko nasilje motivirano isključivo mržnjom prema pripadnicima jedne manjine. Kako onda objasniti da napadnuti nisu svi Srbi. Uvjereni smo, a primjera ima napretek, da bi se slično proveli i neki zagrebački dečki da su kojim slučajem naletjeli, kao što se svojedobno na Braču nisu dobro proveli ni Janica Kostelić ili Zdravko Mamić.

Pravi izvori huliganizma su u primitivizmu, sadizmu, obijesti i frustracijama nasilnika, a objekt njihova iživljavanja je gotovo slučajan. To mogu biti Srbi, Romi, Zagrepčani ili Splićani, zvezdaši ili dinamovci, kao što mogu biti ljudi koji govore ili se odijevaju ovako ili onako.

Postoji tendencija da se svaki napad na nekog Srbina protumači mržnjom prema tom narodu. Tako je i smrtonosno premlaćivanje Radoja Petkovića baš time objašnjeno, mada nitko ne zna prave motive tog premlaćivanja, a nasilnik je inače zabilježen u kriminalističkim dosjeima. Ili ćevap-atentat na Pupovca odmah je proglašen izrazom nacionalne i političke netolerancije, da bi se pokazalo kako je "atentator" bio samo ljubomoran, jer mu se "Milorad nepristojno upucavao ženi".

Budući da se u Supetru nije radilo o bilo kojem nasilju, reakcije s vrha bile su očekivano brze i žestoke. Radilo o pripadnicima nacionalne manjine, i to ne bilo koje. Najvažnije je priključiti se općem trendu i kampanji protiv nesnošljivosti prema "drugima i drugačijima" i pokazati vlastitu političku ispravnost iliti korektnost.

Međutim, Milorad Pupovac nije se dao zbuniti. On je sa saborske govornice visoko podignutim prstom pokazao prema predsjednici Republike. Ona mirno sluša kako na stadionu viču "ubij, ubij Srbina" i ne čuje. Ovo je zemlja mržnje i nasilja, zaključuje koalicijski partner HDZ-a.

Dojam je kako on naprosto trijumfira kad se dogodi nešto kao što se dogodilo na Braču e da bi se onda predstavio kao zaštitnik ugroženog naroda.

Na primjedbe kako je Vojislav Stanimirović kao gradonačelnik porušenog smrtigrada govorio kako je tamošnja bolnica bila posljednji bastion ustaštva i kako su ranjenici strijeljani na Ovčari bili kamuflirani ustaše, Pupovac je uzviknuo: "Ako je on zločinac, onda sam to i ja!"

Zar zaista?

Josip Jović/SD