Staljinističko smjenjivanje ministara!

Pin It

U  stvarno demokratskim državama nepisano je pravilo, politički standard i društvena obveza da se ministri smjene ili oni (ne)dragovoljno podnesu ostavku nakon što se pokaže i dokaže da u radu njihova resora nisu bili uspješni i realizirali zacrtani vladin program; ili nakon odstupanja od društvenih normi i moralnih standarda raznim aferama, skandalima, sukobom interesa i slično. 

Predsjednik pak Vlade u Republici Hrvatskoj Andrej Plenković upravo je smijenio ili iznudio ostavku tako što ih je prethodno preko medija kompromitirao u javnosti pet ministara/ministrica,  ali ni za jednog nije navedeno da je razlog za  smjenjivanje nešto što je učinio ili propustio učiniti tijekom dosadašnjeg mandata. Naprotiv, sva ta odstupanja od pozitivnih društvenih normi i moralnih standarda, suspektne nelegalnosti, sukobi interesa  i slično  za koje uopće nisu bili procesuirani ni sankcionirani, datiraju iz davnih vremena prije nego što su predloženi i potvrđeni za ministre!  Za ministre ih je nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 2016.g. predložio tadašnji mandatar a današnji predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, što znači i da je jamčio za njihovu svekoliku primjerenost te da je stoga isključivo on i odgovoran za njihovu stručnu kompetenciju te političku i moralnu adekvatnost za izbor na tu i takvu visoku državnu dužnost!

Ministar nije predsjednik mjesnog odbora a da se za tu dužnost može i smije predložiti prije nego se pomno pregleda njegov iscrpan životopis. Predsjednik Vlade RH  Andrej Plenković može u svom dobro (pre)poznatom „vjerodostojnom“ stilu i načinu manipuliranja i obmanjivanja javnosti tvrditi da za sve te „nepodobštine“ tadašnjih kandidata i kasnijih ministara nije znao, no u tu minhuzenovsku izliku nitko normalan mu ne može i ne smije (po)vjerovati! Jer, poodavno je utvrđena  standardna procedura predlaganja kandidata i potvrda ministara u predstavničkom tijelu, tako da je potpuno razvidno i sigurno da su njihovi životopisi i sve ono društveno negativno što im se unatrag mjesec i nešto više dana u cilju kompromitacije odjednom pripisuje bilo poznati mandataru za sastav vlade Andreju Plenkoviću znatno prije nego ih je predložio kao kandidate za ministra! Samo to tada njegovu „istančanom“ osjećaju za etiku i pravdu uopće nije smetalo, a s druge strane imalo je veliki potencijal u budućnosti  za  eventualni pritisak, discipliniranje, ucjene  pa i smjenjivanje ako dođu ta i takva vremena te političke i društvene okolnosti i potrebe.

I doista ta i takva vremena te političke i društvene okolnosti artikulirali su se i kumulirali poslije nedavnih izbora za Europski parlament, na kojima je osobna kandidacijska lista Andreja  Plenkovića doživjela potop biblijskih razmjera, i u odnosu na EU-izbore iz 2014.g. izgubila 37 posto odnosno više od jedne trećine (1/3) glasova birača! No, nije to bio slučajan i izoliran izborni neuspjeh HDZ-a i njegova predsjednika Andreja Plenkovića, nego neprekinuta nizanka gubljenja glasova i političke potpore birača koja je počela prijevremenim saborskim izborima 2016.g., i nastavila se na redovitim i prijevremenim područnim i mjesnim izborima za predstavnička tijela u Gradu Zagrebu, Ličko-senjskoj županiji i Gradu Iloku. No totalitarna svijest i sustav vrijednosti kao i mentalni atavizam te arivistički moral ne dopuštaju suočavanje u zrcalu s vlastitim nakaznim licem nesposobnog  i nemoralnog političara i serijskog izbornog gubitnika, nego odgovornost za izborne katastrofe projicira i traži u drugima tj. u „crnim labudovima“ po sofizmu šibicarskog ranga „Ja sam o svemu autokratski odlučivao, a za sve nepovoljne rezultate mojih odluka drugi su odgovorni i krivi!“.  A ti „crni labudovi“ su nitko drugi doli do apokalptičnih rezultata europskih izbora u svibnju mjesecu 2019.g. „moralnopolitički podobni“,  ugledni i dragi stranački drugovi i suradnici te neporočni ministri. Pa su  im se uz asistenciju ministra  unutarnjih poslova dr. sc. (po svemu sudeći mentor za doktorat bio mu je prof. dr. sc. Lavrentij Berija) Davora Božinovića iz arhiva represivnog aparata i tajnih službi počeli vaditi dosjei. A potom također po nalogu Andreja Plenkovića i dr. sc. Davora Božinovića dostavljati odabranim medijima i novinarima „psima totalitarne medijske represije“, a oni ih danima u vidu u nekim prošlim vremenima po zlu dobro znanom staljinističkom konceptu huškačke i linčerske kampanje i zastrašivanja iz dana u dan plasirali čitateljima tobože kao rezultat „istraživačkog novinarstva“. Može se  misliti kojeg i kakvog istraživačkog novinarstva, kada se po nalogu predsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova iz arhiva poznatih „službi“ dobiju u redakciju dosjei selektivno „naciljanih“ ideološko-politički i sociokulturno nepodobnih ministara, koji dosjei inače po voluntarističkom a ne pravnom i demokratskom načelu bez znanja i odobrenja predsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova nikome nisu dostupni! Kao da su čitatelji po QI većinom debili pa ne mogu shvatiti o kome i čemu se tu i za koga radi, a za koje ih i kakve intelektualne bogalje neki urednici očito drže podmećući im spin o navodnom istraživačkom novinarstvu a ne o planu i akciji predsjednika Vlade RH, ministra unutarnjih poslova i odgovarajućih „službi“.

KAKO SU NA JAVNI  LINČ I SMJENJIVANJE REAGIRALI MINISTRI? 

A ministri, kako su pak na to sve reagirali danima javno prozivani, etiketirani, ozloglašavani, sramoćeni i ponižavani ministri i njihove obitelji? Pa uglavnom kao prototipski pripadnici ohlokratske nomenklature, pravi beskičmenjaci, lakaji i služinčad; pokorno, mazohistički i bespogovorno! No, kad već nemaju samopoštovanja, časti, dostojanstva i odgovornosti prema samom sebi; imaju li odgovornosti prema vlastitoj djeci  pa da mogu tako servilno i ropski dopustiti da im se djecu trajno tj. za sva vremena društveno optereti, žigoše, ozloglasi i stigmatizira kao potomke ministara koji su bili prevaranti, lažovi i korupcionaši?

Znaju li ti isti ministri tko je i kako u po zlu i velikoj javnoj šteti dobro poznatoj aferi Agrokor-Borg, s ortacima u planski pripremljenom udruženom kriminalnom pothvatu „zamračio“ više od 300 milijuna kuna?  Znaju li ti ministri da su radnici/porezni obveznici iz država članica Europske unije dali novac potreban  za gradnju Pelješkog mosta, a taj unosan posao vrijedan 375 milijuna eura nisu dobile tvrtke i izvođači iz država Europske unije u kojima ti isti radnici rade, za kruh svagdanji zarađuju i plaćaju porez, nego tvrtka iz Kine!? Zašto je taj posao dobila tvrtka iz Kine? Je li možda zato što su piloti koje proizvodi ta tvrtka toliko kvalitetni i dugi, pa zabiveni u morsko dno dosežu do dubine Marijanske brazde? Ili možda zbog toga što je konstrukcija njihova mosta melodiozna pa kad puše jugo svira kao znamenite morske orgulje na rivi u Zadru? Ili gledano s hiperrealističkog prosudbenog motrišta, možda ipak zato što je more tamo toliko biološki pogodno za život i reprodukciju morskih mekušaca, da eurounijska koruptivna hobotnica ima svoje pipce i protagoniste i u Republici Hrvatskoj? Što na kraju pokoreni i pokorni ministri znače vašoj djeci i unučadi etiketa, žig, sramota i sudbina nasljednika odioznih korupcionaša i prevaranata; a nečijoj djeci pa i unučadi slast i mast ujma te „miraza“ i od Pelješkog mosta! Što vam pak znači i znači li vam išta to da je ministar planktonskog izbornog legitimiteta od 475 preferencijskih glasova dr. sc. Davor Božinović, upravo nagrađen i promaknut za potpredsjednika Vlade RH unatoč evidentnim antidemokratskim postupcima i zlouporabama u Ministarstvu unutarnjih poslova?

ŠTO NA SVE TO KAŽE PREDSJEDNICA REPUBLIKE?                                      

A što na sve to kaže i kako to komentira Predsjednica Republike? Upravo je bila u posjetu dičnom Vrbniku „nad morem“, gdje je za medije izjavila: „Ne bojim se za stabilnost Vlade“. Dakle, kao što se iz te i takve izjave može vidjeti i shvatiti, njezini savjetnici još je nisu upoznali s rezultatima prijevremenih parlamentarnih izbora koji su održani 11. rujna 2016. godine! Naime, na tim je izborima HDZ odnosno njegove kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica ukupno dobile 682.687 glasova birača, a što je samo 17,58 posto biračkoga tijela od   3.882.274 birača. Mogu  li, i ako mogu kako to mogu  biti stabilni vlada, vlast i društvo u kojem Vlada nema izborni legitimitet razmjeran i primjeren demokratskim standardima, jer je na izborima dobila glasove odnosno političku potporu od tek samo 17,58 posto biračkoga tijela? A članak 1. st. 2 Ustava RH jasno i nedvosmisleno određuje: „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana„.

A iz „koliko“ to naroda proizlazi vlast koalicijske vlade HDZ-HNS-SDSS?  Izborni legitimitet SDSS-a zanemariv je ne samo kvantitativno što je logično i politički opravdano te stoga demokratski apsolutno prihvatljivo kao par exellence demokratska stečevina, ali je i više nego upitan zbog političkog paradoksa i demokratske anomalije da se njegovi (i ostalih nacionalnih manjina) zastupnici biraju u parlament po posebnom biračkom pravu – a u njemu imaju opći politički mandat! Demokratski standardno i obvezujuće, ustavnopravno logično  i politički prihvatljivo je samo da mandat općenito u parlamentu bude istovjetan biračkome pravu iz kojeg proizlazi: ako je biračko pravo opće onda je i politički mandat u parlamentu opći kao što je to kod nemanjinskih zastupnika, ali ako je biračko pravo posebno onda i politički mandat u parlamentu mora biti istovjetan tj. – poseban a ne opći kao što ga sada imaju zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru!

Izborni pak legitimitet odnosno današnja politička potpora HNS-u u biračkome tijelu doslovno je groteskna jer iznosi negdje oko 2 posto biračkoga tijela! Što znači da izborni legitimitet i aktualni politički legitimitet koalicijske Vlade HDZ-HNS-SDSS uglavnom čine glasovi i politička potpora 682.687 birača koliko ih je na izborima ukupno glasovalo za HDZ-ove kandidacijske liste, a iz radnopragmatičnih potreba zanemarit će se činjenica da je iz poznatih razloga u međuvremenu i ta brojka HDZ-ovih birača značajno smanjena. A to je samo 17,58 posto odnosno manje od jedne četvrtine (1/4) biračkoga tijela ili tek svaki šesti hrvatski državljanin s biračkim pravom! O kojoj i kakvoj se to stabilnosti Vlade, vlasti i društva uopće može govoriti, kad više od 1.902.997 birača (jer bi tu trebalo dodati i birače kojih su glasovi „propali“ jer su glasovali za liste koje nisu prešle izborni prag!) a što je pak više od polovice biračkoga tijela (!) uopće nije predstavljeno odnosno nemaju svog političkog predstavnika u toj i takvoj Vladi ili najvišem državnom predstavničkom tijelu tj. Hrvatskome saboru?

I upravo zbog toga što nema zborni legitimitet razmjeran i primjeren demokratskim standardima i političku potporu birača odnosno građana razmjernu i primjerenu istim tim demokratskim standardima, Vlada RH i njezin predsjednik provode vlast  autoritarnim nedemokratskim metodama i sredstvima marginalizirajući demokratske institucije predstavničkog parlamentarnog sustava, zlorabeći pravosudni sustav te represivni aparat i tajne službe, i kršeći pri tome Ustav RH, zakone, načela pravne države, demokratske standarde i postulate, tržišno gospodarstvo, pluralizam i slobodu medija te ljudska i građanska prava i slobode, a nerijetko primjenjujući i „soft“ nasilje!

Stabilnost svake vlade, vlasti i društva izvorno se stvaraju na slobodnim i ravnopravnim izborima i medijskim uvjetima za dotadašnju vlast i opoziciju, i proizlazi iz izbornoga legitimiteta koji je razmjeran i primjeren demokratskim standardima. A ako njega tj. tog i takvog izbornog legitimiteta nema, ne može se i ne smije ga se postizborno stvarati „kupovanjem“ zastupnika, žetončića i preletača rušeći pri tome čak i sâm temelj demokratskog političkog poretka odnosno njegovu najvišu ustavnu vrjednotu – višestranački demokratski sustav! I stvarajući na taj način fantomske, nelegitimne, protuustavne i protudemokratske koalicije; ideološki i politički nelogične, inherentno proturječne te apsolutno protivne dominantnoj političkoj volji birača izraženoj glasovanjem na izborima. Zbog svega navedenog jedino ustavnopravno logičan i demokratski primjeren te politički obvezujući postupak nelegitimne koalicijske Vlade HDZ-HNS-SDSS i isto tako nelegitimnog njezina predsjednika Andreja Plenkovića jest da podnesu – ostavku, i da Predsjednica Republike raspiše prijevremene  parlamentarne izbore obzirom na činjenicu da je ostalo više od godinu dana do ustavnog roka za redovite izbore!

                                                                                                                                         

Erih Lesjak