Plenković svoju privatizacijsku pljačku pakira pod naša obećanja prema Uniji

Pin It

Premijer Andrej Plenković i ekipa od prvog dana dolaska na vlast neprekidno provode najgoru pljačku Lijepe naše kao svoje obećanje tamo nekome, ali nitko ne zove hitnu. Nisu oni ludi, nego beskrajno iskvareni. Za sitnu proviziju prodaju velike nacionalne resurse

Nakon što je vlada uputila pismo namjere za ulazak u ERM2 i Eurozonu i u njemu obećanje da će nastaviti privatizacijsku pljačku, drugi sam dan ušetao u najbližu banku, i izvijestio zaštitara da sam supruzi obećao pljačku banke i da stoga to moram provesti. Obvezao sam se! Zaštitar je bio neki hladan lik – nije dograbio svoj pištolj, nego je pozvao hitnu. Premijer Andrej Plenković i ekipa od prvog dana dolaska na vlast neprekidno provode najgoru pljačku Lijepe naše kao svoje obećanje tamo nekome, ali nitko ne zove hitnu. Nisu oni ludi, nego beskrajno iskvareni. Za sitnu proviziju prodaju velike nacionalne resurse. Pokušaj preprodaje Ine i privatizacije HEP-a, prebacivanje Agrokora u strano vlasništvo, rasprodaja naših šuma i voda, prevaljivanje mirovinskih obveza banaka na proračun i sve nas, odgoda otplate prispjelih rata kredita, promjene izračuna za ekonomske pokazatelje, najava nastavka bespoštedne privatizacijske pljačke, sve te krađe i druge nezakonitosti pojedinih ministara, prihvaćanje preskupe Istanbulske konvencije i nametnutog Marakeškog ugovora, opstrukcija izravne demokracije, demografski kolaps, fašistički Ovršni zakon, otvorena trgovina zastupničkim mandatima – zbog svega toga bi premijer i ministri trebali završiti u pržunu ili u nekom sanatoriju za predatore, na dulje vrijeme. Ostavljaju dojam da su bjegunci iz psihijatrije Arkham iz Gothama. Raspon karaktera i ponašanja ide od Hanibala i Jockera do Pingvina i Fish Mooney. Problem je kreiran kroz promjene u psihijatriji, još za komunizma – prevladala je praksa da se poremećene osobe brže oporavljaju izvan psihijatrijskih ustanova. Naravno da zbog toga više normalnih osoba završi na psihijatriji. Kod nas je zaboravljeni Marko Francišković zadržan na duljem tretmanu jer čita Bibliju. U psihijatrijama su uglavnom zdrave osobe, prema Franciškoviću je 70% takvih, s njima je osoblju lakši rad i život. Domaći luđaci na oporavku u vladi dosjetili su se provesti suprotno – Hrvatska je pretvorena u ogroman sanatorij, u kojemu nas ministri i različite udruge stavljaju na svoje poremećene tretmane. Sve više se pitamo tko je tu lud, a tko zaista zdrav. Dopušten je izlazak, ali samo preko granice.

Plenković obećaje ono što ga EK ne traži

Formalno demokratska i samostalna Republika Hrvatska je jedna nevjerojatna obmana. Niti je hrvatska, niti je republika, niti je samostalna, niti je demokracija, niti je civilizacijski prihvatljiva. Sramota je ovako ružna država u Lijepoj našoj. Sramota je da se ovako ružna država zove Hrvatska. Za nas bi bilo bolje da se održala okupacija srbijanskih luđaka. Ovo nije suspenzija demokracije, nego otvoreni fašizam. Već 30 godina najcrnja privatizacijska pljačka u RH pakira se pod zahtjeve i uvjete međunarodnih asocijacija. Aktualna vlada slijedi dobro uhodani oblik obmanjivanja nesretnih stanovnika ove zemlje. Svoju potrebu za privatizacijom i pripadnom provizijom danas pakira pod “naše” obećanje Uniji da ćemo privatizaciju provesti. Nedavno je Vlada RH uputila pismo namjere za naš ulazak u ERM2 i Eurozonu, u kojemu obećava privatizaciju naših javnih poduzeća, kao i rasprodaju udjela države u onim poduzećima u kojima je još uvijek prisutna kao dioničar. Prilikom pristupanja Uniji obezali smo se na uvođenje eura, ali rok nije postavljen. Skoro sve tranzicijske zemlje iskoristile su to da odgode svoj ulazak u Eurozonu, samo “naša” vlada žuri da nas do kraja ukopa. Kako idiotima objasniti da civilizacije imaju ugrađen rok trajanja, da je visoki stadij neke civilizacije najava njenog kraja, da ne spominjem prolaznost saveza država i “slučajnih” država. Uskoro će se raspasti i Unija i njena Eurozona, vjerojatno u krvi, kako se to događa prilikom svakog raspada saveza država, ali Plenković i ekipa žure da to zakompliciraju i na monetarnom planu. Pri tome banda iskorištava želje onih kojima smeta naziv naše novčane jedinice, kakav smo uspjeli održati čak i pod Hitlerom. Slično je Hrvatska ostala u nuklearnoj zoni Krškog, jer tako plaćamo najskuplju struju na svijetu, i još nas čeka polovica astronomskih troškova zatvaranja te elektrane. Slično se dogodilo s našim monetarnim sustavom, koji ciljano ulazi u havariju eura. Možete zamisliti što će se dogoditi nakon havarije nuklerake koja je udbaški smještena sjeverno od Zagreba. Gdje deponiramo nuklerani otpad iz Krškog, u ovoj zemlji koja se hvali najvećim rezervama pitke vode? Vlada ignorira sve naše probleme i bavi se s lažnim pokazateljima oporavka naše ekonomije. “Nakon izlaska iz procedure prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, vraćanja kreditnog rejtinga na investicijsku razinu, ostvarivanja rasta BDP-a od 3,9% u prvom kvartalu ove godine, prihvaćanje pisma namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam pokazuje da je Hrvatska na dobrom putu te da Europska komisija, Europska središnja banka, i druge međunarodne financijske institucije prepoznaju reformske napore Vlade RH” – izjavio je Plenković. Zanimljivo, njemačka država ubrzano provodi nacionalizaciju, kad god se ukaže prilika. U kombinaciji s kvantitativnim popuštanjem, njemačka država preuzela je ogromne udjele u privatnim poduzećima, a neka od njih posve prebacuje u javni sektor. Zbog toga je jasno da savjeti Europske komisije u smislu nastavka privatizacije nisu politika Njemačke i Unije, nego ih domaći ološ nama podmeće pod zahtjeve Unije i naša obećanja Uniji. Vlada je obećala i tako obvezala sebe i nas da će do travnja 2020. raspisati javne natječaje za prodaju 90 poduzeća u kojima ima (imamo) do 25% vlasništva.

Providna obmana

Vlada je u svome obrazloženju sama razotkrila svoju metodologiju prezentiranja svojih želja pod obećanja Europskoj komisiji. Vlada priznaje da se u dogovoru s europskim institucijama obvezala na provedbu reformi u raznim područjima. Najavila je jačanje supervizije našeg bankovnog sustava kroz uspostavu bliže suradnje HNB-a i ECB-a. A sam HNB i guverner Boris Vujčić ne koriste monetarne mehanizme za jačanje naše proizvodnje, izvoza, i demografske obnove. Dok očajni nesretnici traže odbacivanje ovakvog Ovršnog zakona, vlada najavljuje jačanje pozicije vjerovnika i nove mjere za zajmoprimce. Izvršna vlast i dalje se skriva u normativnom području. Vlada koja je zaglibila u aferi Borg najavljuje nekakve normative glede pranja novca. Stiže nam i nova statistička metodologija u izračunu ekonomskih pokazatelja. Kako god da ih izračunate, uvijek su pozitivni. Stiže nam i “spasonosni” akcijski plan za smanjivanje administrativnog opterećenja – u izračun pokazatelja “znanstvenici” će pridodati uvoznu radnu snagu. Umjesto pada kamata, RH će pronalaziti načine da strani kapital ubere visoke prinose, a da naša ekonomija ne jača. Vlada najavljuje poboljšanje upravljanja u javnom sektoru, što je nemoguće provesti, jer tamo dominiraju uhljebi politike. Posebno je neizvjesno smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za gospodarstvo. Najavljen je akcijski plan s oko 100 mjera za smanjivanje administrativnog opterećenja, koje bi se implementirale do travnja 2020. Kao i kod metodologije ocjenjivanja zaposlenika, sve će se pretvoriti u odstranjivanje nepoćudnih i onih bez političkog zaleđa. Izrada pisma namjere provodila se u dogovoru s europskim institucijama. Krajem lipnja u Bruxellesu premijer Plenković se za potrebe prezentiranja želja domaćeg kartela kao “naših” obećanja prema Europskoj komisiji sastao s Mariom Draghijem, predsjednikom ECB-a, s predsjednikom Eurozone Mariom Centenom, s Valdisom Dobrovskisom, predsjednikom Europske komisije za euro i socijalni dijalog, i s Hansom Vijlbriefom, predsjednikom radne skupine Eurozone. Plenković je tražio podršku za ono što on i njegova ekipa žele provesti, što treba postati zaklon za novo potonuće Hrvatske. Znate, mi smo ponovno obećali Dobrovskisu puno toga što sam Dobrovskis nije dopustio za svoju Latviju, u vrijema kada je tamo bio premijer. Istina, Dombrovskis je u Latviji uveo euro, za svog mandata na čelu latvijske vlade. Nakon toga je smijenjen! Navodno zbog obrušavanja krova nekog marketa, a moguće i zbog dokidanja latvijskog monetarnog suvereniteta. Da su Plenković i ekipa obećali bankrot Hrvatske, europski čelnici dobrohotno bi to podržali. Adolf Hitler i Joseph Goebbels bili su male bebe za lopove koji vode Hrvatsku.

Zakletva iliti prisega

Kantov etički imperativ kaže: Slijedi maksimu koja može postati opći zakon. I zaista, svi političari lažu. Koliko su nam puta vladajuće stranke obećale proglašavanje gospodarskog pojasa na našem Jadranu? Koliko su puta najavili strukturne reforme? A onda se pokazalo da nemaju blage veze o tome što su to strukturne reforme. Koliko su puta najavili pozitivan zaokret u odnosu na našu zanemarenu dijasporu i Hrvate u BiH, a onda je uslijedila izdaja. Koliko puta su Mostarci dobili obećanje da Hrvatska neće dopustiti gašenje mostarskog Aluminija, koliko je Hrvatska uložila u spašavanje te proizvodnje, da bi mic po mic vlasnički zasjela Federacija, koja je formalno i hrvatska, ali to u stvarnosti nije. Vlada je presretna – više ne treba brinuti o mostarskom Aluminiju. Lažna obećanja nisu nešto novo – povlače se stoljećima. Navela su neke filozofe da pokušaju za njih uspostaviti pravila. Kant je tražio da se obećanje uvijek mora održati, dok konzekvencijalisti drže da se treba odbaciti ako to donosi neku korist. U knjizi “Kako Bog donosi odluke”, koja je postala katekizam Andreja Plenkovića, Iain King kaže da se obećanje treba održati osim kada donosi manju korist za druge u odnosu na ono što oduzimaju onome tko je obećanje dao. Nasuprot Kantu, ruski pluralisti drže da se moraliziranje u svezi obećanja ne može normirati. U nekim okolnostima, kršenje obećanja može donijeti veće koristi od njegovog poštivanja. Kada je obećanje uvjetovano, ono dobija dvostruku interpretaciju. Postoje brojna različita obećanja. Prilikom vjenčanja dajemo prilično neodrživa obećanja. Prilikom ulaska u neku uniju dobijamo različita obećanja, a sva se potvrđuju kao besramne obmane. Ulazak novih članica u Uniju trebalo je pratiti kvantitativno popuštanje. Zakletvu ili prisegu možemo gledati kao obećanje. Svi istinski želimo da se poštuje Hipokratova zakletva. U SAD-u je česta zakletva državnoj zastavi, što kod nas nije običaj. Što je sadržavao Kovčeg zavjeta? Uništen je da možemo raditi što nas volja. Zakletve i obećanja često imaju zaključni dodatak: Tako mi Bog pomogao. To treba uvesti kao obvezu za političare kada izgovaraju predizborna obećanja. U drevnom Babilonu zakletva se izgovarala uz dodirivanje spolnog organa, čime se obećanje zorno prenosilo na potomstvo. Kada nam Plenković daje neko svoje lažno obećanje, trebamo ga upozoriti da korektno izvadi i pridrži svoga maloga, da vidimo kakav nas dasa obmanjuje. Tako bismo trebali obvezati ministra Zdravka Marića glede garancije da su istiniti njegovi pokazatelji. Rast 3,9%! Možda Marić misli na erekciju? Zašto je obećanje Albanca svetinja, a obećanje Hrvata ludom radovanje? Osim kada Hrvat daje neko obećanje strancu. Kada Hrvat radi za stranca, najbolji je radnik na svijetu. Kada Hrvat prodaje svoju zemlju i svoju naciju, provodi to vrhunski.

Demografski osnaženi HNB

Prisjetimo se kako je predsjednica Kolinda GK prilikom svog inauguracijskog govora obećala blagostanje. Kome? Da smo novoizabranu predsjednicu zatražili da se na tu svoju tvrdnju zakune s zdravljem svojih najbližih, odnosno da babilonski položi ruku na svoje međunožje, brzo bismo prepoznali da blagostanja za nas nema. Velika obećanja naciji padaju u izbornim kampanjama, ali se ne ostvaruju. Što nam je sve obećao Andrej Plenković kada je preuzimao HDZ i državu? Nova je igra obećavanje ekonomskog rasta. Koji se neobjašnjivo povećava. Hrvatska je doslovce pretvorena u Vukovar, mladi odlaze, doznake pristižu, potrošnja raste samo zbog toga, a vlada to prezentira kao rast naše ekonomije. Što to proizvodimo a da to nismo proizvodili prije pola godine? Zar naše preostalo radno aktivno stanovništvo ne stari? U čemu je tajna? Zanimljivo, HNB se odriče autonomne monetarne politike i promatra naše demografske probleme. S zakašnjenjem od 30 godina. Spomenuto pismo namjere i “naša” obećanja Europskoj komisiji, članicama Eurozone predstavili su Boris Vujčić i Zdravko Marić. Dodali su novo obećanje – da će do kraja godine vlada donijeti dva zakona koji će smanjiti postotak politički imenovanih državnih dužnosnika u javnoj upravi. Kako će to postići? Deinstalirati ovakav suvišni HNB, ili prebaciti politički imenovane dužnosnike u HNB? U skladu s pravilima postavljenim još u antička vremena, na okupljanju eurozonaša obojica su kroz rasporke izbacili svoje jalove surlice. A ono, obojica uškopljeni! Tako je u prvi plan došla polemika o našem natalitetu i demografskoj politici, koja se nastavila u Dubrovniku, gdje su se pridružili jednako uškopljeni i neplodni predstavnici MMF-a. Bože, koliko Vujčić bježi od monetarne samostalnosti. Ali je glede naših demografskih problema brzo prepoznao tri obećavajuće mjere: produljenje radnog vijeka, uvoz radne snage i robotizacija. Kao i ministar Marko Pavić, Vujčić ne može shvatiti da produljenje prosjeka života nema blage veze s produljenjem radnog vijeka. Gledano statistički, na način Zdravka Marića, u odnosu na prosjek života, radni vijek se u postotku smanjuje. Vujčić naše ekonomske probleme gleda kao slabo obrazovani poduzetnik, kojemu nedostaje radna snaga. Uvoz radne snage i robotizacija neće dovesti do toga da Hrvata bude više. Gledano kroz prizmu pokazatelja na razini Vujčića i Marića, postotak političara u javnoj upravi može se smanjiti i s dovođenjem rođaka i prijatelja na dobro plaćene pozicije u javnim poduzećima. U samom HNB-u nema nikakvih demografskih problema, a sistematizacija se lako može prepraviti da trenutna popunjenost bude 1 promil. Ministar Zdravko Marić najavljuje da će do kraja srpnja izraditi prijedlog porezne reforme koja bi trebala kreirati bolje demografske uvjete. Spas vidi u rasterećenju cijene rada. Priprema stimulativne mjere za rast plaća. Zdravkec nam vraća neoporezivu isplatu toplog obroka. Ma, bravo! Uvozni radnici toplo su pozdravili njegovu intervenciju. Nakon što se uvoz radne snage razmaše, saznat ćemo kome je obećana Lijepa naša.

Autor:Tvrtko Dolić/dnevno.hr