Ustavni sudac Goran Selanec – Selfie nad tijelom ubijenog djeteta

Pin It

Umjesto da se pokrije ušima i šuti u svojoj sramoti, jer su oni, suci Ustavnog suda, ovu zemlju učinili  gorom, Goran Selanec radi samodopadni selife nad tijelom ubijenog 10-godišnjeg djeteta. Kao Poncije Pilat pere ruke umanjujući svoju odgovornost, a svoje grijehe, neznanje, nerad i nemoć prebacuje na cijelu naciju

U Novom Zagrebu, u naselju Kajzerica dogodi se maskar. Igor Nađ ubio je šestero ljudi, a nakon  zločina pobjegao je do Brezovice gdje je, okružen specijalcima, počinio samoubojstvo.

Njegove žrtve su Maja Tojagić s kojom je bio u vezi, njezin 10-godišnji sin iz ranije veze, njezina sestra Josipa i njezin partner Davor Paušak te Majini roditelji Dragomir i Filjka.

Dok se tijela ubijenih se još nisu ni ohladila, dok je trajao očevid na Kajzerici, maskar je komentirao sudac Ustavnog suda Goran Selenec. On u toj tragediji ne vidi “slučajan ispad rastrojenog pojedinca, već sustavno i prešutno dopuštanje odnosa prema ženama kao da su manje vrijedan dio Hrvatske”.

I sugerira da je ubojica u krvavi pohod krenuo “kazniti ženu jer mu je obeščastila njegov ne ljudski već muški ponos, ugled i status”. Zločin je počinjen jer se nasilje nad ženama ne kažnjava”, misli Selanec.

Tko govori da se u Hrvatskoj nasilje nad ženama ne sankcionira? Sudac Ustavnog suda, onaj koji treba sankcionirati nasilje.

“Ništa od ovog neće dirnuti niti one koji politikanski manipuliraju čak i onim minijaturnim formalnim koracima koje ovo naše društvo poduzima kako bi si na neki način umirilo savjest zbog sada redovito visokog broja pretučenih i ubijenih žena”, piše Selanec.

Kad uhljeb dijeli lekcije o moralu

Govori to čovjek iz pravosuđa koje svi u Hrvatskoj smatramo uvjerljivo najlošijim dijelom vlasti, a ulazak Gorana Selanca u Ustavni sud, cijela Hrvatska je to vidjela, bila je političko nasilje na ovom zemljom. I zdravim razumom. (Selenec je u Ustavni sud  izabran u listopadu 2017. međustranačkim dogovorom HDZ-a i SDP-a).

Ako se ubojstvo nije dogodilo slučajno, ako je sustav kriv, prvi u tom lancu krivnje je hrvatsko pravosuđe u kojem važno mjesto zauzima Goran Selanec i njegove kolege iz Ustavnog suda. Hrvatsko pravosuđe je tatine sinove, koji su gazili ljude na cesti, puštalo na slobodu je su”iz dobrih obitelji”, a za teška kriminalna djela osuđivalo na guljenje krumpira.

Stotinu puta do sada smo se uvjerili da više vlasti u Hrvatskoj ima ogranak HDZ-a Peščenica ili SDP iz Špičkovine, nego Ustavni sud, u koji je Goran Selanec ušao politikanskom trgovinom SDP-a i HDZ-a.

Ako se Goran Selanec, i njegovo okruženje, prema ženama ponaša kao da su kao da su manje vrijedan dio Hrvatske, za ovu zemlju to ipak ne vrijedi. Većina ljudi u Hrvatskoj prema ženama se ponaša kao što bi željeli da se drugi ponašaju prema njihovoj sestri, majci ili kćeri.

Umjesto da se pokrije ušima i šuti u svojoj sramoti, jer su oni, suci Ustavnog suda, ovu zemlju učinili  gorom, Goran Selanec radi samodopadni selife nad tijelom ubijenog 10-godišnjeg djeteta.

Kao Poncije Pilat pere ruke umanjujući svoju odgovornost, a svoje grijehe, neznanje, nerad i nemoć prebacuje na cijelu naciju. Na to ne pristajem. Ja nisam kriv, ne snosim nikakvu odgovornost za zločin na Kajzerici.

Može li Goran Selanec za sebe to reći!? Volio bih da može, a nisam siguran može li to. Jadno je pravosuđe u kojem je Goran Selanec sudac Ustavnog suda, a jadniji je jedino način na koji je izabran u Ustavni sud.

Čovječe, ubijeno je šest osoba, ubijeno je 10-godišnje dijete, a Ti  skupljaš političke poene trabunjajući o nasilju nad ženama!

Marko Marković/maxportal