Islamski migrantski jurišnici su nova, pojačana, vojna snaga Bošnjacima

Pin It

Sve je više znakova i dokaza da su islamski migranti radikalni kršćanofobisti, koji imaju zadatak brisanja svih kršćanskih znakovlja, u prvom redu na putu do Merkeline dobrodošlice u Njemačkoj, a zatim i u zemljama u koje nebranjeno pobjednički umarširaju. Iz dana u dan otkako traje taj osvajački pohod islamskih migranata na Europu, sve je veća pustoš, i sve više srušenih kršćanskih simbola

na trasi kojom, kao i svaka agresorska vojska, prolaze do Mutti Merkel, kao povijesnog krivca za ovo sve nepodnošljivije, i zapaljivije emigrantsko vrijeme.

Vjersko čišćenje kršćana, koje su migranti završili u svojim zemljama, ta ekstremna islamska vojska vrši već na osvajačkom putu u Europu. Velik je broj dokaza i svjedočenja mnogih kršćana koji se skrivali u tom vjerskom cunamiju, kako su završavali kad su islamisti otkrili njihov kršćanski identitet.

Skriveni križ ispod odjeće koji je visio na vratu mnogih kršćana, i kršćanki, ponekad bi se u toj gužvi zasjao u svom sjaju, i otkrio islamistima žrtvu. Bio je to početak njihova kraja hoda na Zapad, i kraja kakav su imali svi kršćani u zemljama iz koji su islamisti krenuli na Europu. Otimani su im križevi s vrata, nastupila neviđena tortura, i nerijetko ubijanje.

Migrantska islamska bujica natapana je krvlju kršćana. Pravi su sretnici oni koji su preživjeli ta poniženja, zlostavljanja, pljačkanja, mučenja. Iako je put migranata natopljen krvlju kršćana, a jest, onda je svakom jasno što čeka kršćane u zemljama u koje umarširaju migrantski islamisti.

Naime, poput samih kršćana koji su se skrivali u toj bujici, i veliki betonski križ na grčkom otoku Lezbosu doživio je sudbinu rušenja. Jednostavno smetao je kao kršćanski simbol domaćina okupatoru koji se više i ne krije pod maskom migrant. Križ je uvrjedljiv za islamske migrante. Smeta im i vrijeđa ih križ, zašto se onda čuditi migrantskom ubijanju kršćana, silovanju kršćanki, i smetnji križeva islamistima u javnim mjestima, na raskršćima europskih gradova koje su migranti okupirali.

U rušenju križeva ruše i kršćane koji im se nađu na tom osvajačkom putu, što im ga označili vojni i politički planeri te agresije. Silovanja i krađe su normalno ponašanje tih vjerski islamskih ratnika. Upadi u kuće, lomljava i krš svega što nađu. Ostaje prava pustoš iza tih mladi islamskih ratnika, koji su, kako reče jedan povjesničar svjetskog glasa, “mržnjom prema Židovima, (zasigurno i prema kršćanima) zadojeni majčinim mlijekom”.

Nije li takav način odgoja djece najgrublje kršenje dječjih prava, koja bi zbog njihove ranjivosti morala biti iznad svih drugi prava. Rađati djecu za ubijanje drugi, suicid je zajednice koja promiče takvu mržnju.

Praksa rađanja djece za rat u ime vjere, i za vjeru, zaživjela je duboko i u bošnjačkom narodu. Danas su u toj beha narodnosti već izrasli, i odrasli, mnogi ratnici, askeri, koje su Muslimanke, da li samo na preporuku ili su i morale, rodile po zapovijedi ondašnjeg poglavara IZBiH, Mustafe Cerića. Takav zapovjednički odnos vjerskih vođa prema rađanju vrijeđa dostojanstvo žene, svodeći je na puku tvornicu koja mora, po nekom petogodišnjem planu muslimanskih vjerskih lidera, roditi toliko i toliko djece.

Postavlja se pitanje, a gdje su te nevladine udruge i organizacije za zaštitu žena. U islamskom svijetu u kojeg su Muslimani, a zatim Bošnjaci, duboko gurnuli BiH, takvih udruga i nema, jer one su najoštrije zabranjene. Nema toga pojedinca, te udruge ili organizacije koja se smije na bilo koji način, ili na bilo koju odluku vjerskih lidera, suprotstaviti i izaći sa svojim pogledima suprotni ajatolaha i hodže. Za islamski svijet, za vjeru islam, po nedodirljivosti i svetosti odluka koje donose, ajatole su bogovi na zemlji.

Zasigurno su i ovi migrantski jurišnici na Europu i kršćanstvo, djeca rođena po zapovijedi vjerskih lidera u zemljama iz kojih nadiru. I tamo su žene dobile zapovijed od vjerskih vođa, kao Muslimanske u BiH, da svaka mora roditi toliko i toliko djece, ali samo jedno ili dvoje za sebe kao majku a sva druga za islam i njegovo širenje. Primjer demografske eksplozije Islamske Republike Iran u kojoj se od Islamske revolucije 1979. do danas broj stanovništva poduplao. Znači za samo 40 godina broj Iranaca je povećan za sto posto.

Vjerski juriš islamskih migranata na kršćanstvo i Europu, bez ikakvih identifikacijskih dokumenata, gotovo bez imena i prezimena potvrđuje istinu rađanja za rat i osvajanje, zbog čega, barem tako se predstavljaju, nisu dobili ni ime. Nose li svi takvi ljudi bez identifikacije zajedničko ime džihadist. I tako se ponašaju sve od polazišta do cilja u Europi.

Nasilnički, teroristički, vojno pobjednički i nedodirljivi. Kao i za svakog okupatora i za njih ne važe zakoni zemalja kroz koje prolaze, u kojima se zaustavljaju čekajući daljnje zapovijedi. Brutalnostima ponašanja, silovanja, otimanja, kidnapiranja, krađa, tuča i ubijanja, ušutkali su narode zemalja koje ruše i pljačkaju, i nema više ni spomena bilo kakvog otpora tolikom brutalnom nasilju kojem je cilj širenje islama i njegovo osvajanje svijeta.

Tabor kojeg grade uz muslimansko bošnjačku pomoć u BiH, na pragu Europe, svaki dan je širi i veći, zauzimanjem hrvatskih sela, i poprima dimenzije i karakteristike entiteta, u kojem vladaju zakoni šerijata. Islamski migrantski jurišnici su nova, pojačana, vojna snaga Bošnjacima, dijelom i Svjetskoj zajednici koja je također umarširala i s muslimanskom stranom okupirala hrvatske prostore, koji su protiv svakog kršćanskog, napose hrvatskog, entiteta, a za stotine novi migrantskih, vehabijskih, arapskih, džihadističkih, isilovski, turski i svih drugi koji vojnički, uz bošnjačku pomoć ulaze u BiH.

Vinko Đotlo/kamenjar.com