Smrtonosna ljevica

Pin It

Jasno je stoga da režimi postaju to smrtonosniji što idu više ulijevo, te da je ljevica, ne desnica, opasna po život. Ironično, to znači da su Goldsteini u pravu: komunizam se ne smije izjednačavati sa nacizmom jer je komunizam znatno opasniji.

Ljevica i ljevičarske ideologije se u pravilu vidi pozitivnijima od desničarskih ideologija. Prodaju se majice sa likom Che Guevare, pa čak i Josipa Broza Tita. No nema majica sa likom Ante Pavelića, osim možda “na crno”. Josip Broz Tito jest, ili je bio, osoba sa najviše ulica i trgova na svijetu iz Hrvatske. Razlog je vjerojatno u činjenici da ljevičari tvrde da svoje zločine rade za “više dobro”, te se ljevica – npr. Komunizam – opravdava kao “nužno zlo u službi boljeg svijeta”. Ivo i Slavko Goldstein pišu kako se ne smije komunizam izjednačavati sa nacizmom. No put u pakao popločan je dobrim namjerama, te genocidalna ideologija ne bi smjela biti opravdavana samo zato što genocid izvršen u “najboljoj namjeri”.

Niti je Hrvatska jedina država koja je skrenula pameću. Novinari u Ujedinjenom Kraljevstvu otvoreno zagovaraju komunizam. U Trieru je postavljena bista Karla Marxa; u Seattlu postoji statua Lenjina. I na Zapadu je Che Guevara uzor mladima.

No ako se ljevica i desnica usporede po broju ubojstava, slika je znatno drugačija. Također je i nejasna, jer se neke ideologije mogu svrstati na ljevicu, desnicu ili centar, ovisno kako kome paše – nacizam je imao obilježja svih triju usmjerenja (Europska unija, na primjer, je izvorno nacistička zamisao).

Gledajući osnovne brojeve, vidi se koliko je netočna slika o ljevici kao “humanističkoj” i “okrenutoj ljudskim pravima”. Čak i kada se nacizam svrsta na desnicu, ljevica je još uvijek bila smrtonosnija. Broj ubojstava u dvadesetom stoljeću je slijedeći:

Kina (PRC), 1949 – 1987: 76 702 000

USSR, 1917 – 1987: 61 911 000

Kolonijalizam, 1900 – 1960: 50 000 000

Njemačka (NSDAP), 1933 – 1945: 20 946 000

Kina (KMT) 1928 – 1949: 10 075 000

Japan 1936 – 1945: 5 964 000

Kina (Maovi Sovjeti) 1923 – 1948: 3 468 000

Kambodža (Crveni Kmeri) 1975 – 1979: 2 035 000

Otomansko Carstvo 1909 – 1918: 1 883 000

Sjeverni Vijetnam 1945 – 1975: 1 766 000

Južni Vijetnam 1945 – 1975: 285 000

Poljska 1945 – 1948: 1 585 000

Pakistan 1958 – 1987: 1 503 000

Jugoslavija (Tito) 1944 – 1987: 1 072 000

Sjeverna Koreja 1948 – 1987: 1 663 000

Meksiko 1900 – 1920: 1 417 000

Rusija 1900 – 1917: 1 065 000

Kina (vojni poglavice) 1917 – 1949: 910 000

Turska (Ataturk) 1919 – 1923: 878 000

Ujedinjeno Kraljevstvo 1900 – 1987: 816 000

Portugal (diktatura) 1926 – 1982: 741 000

Indonezija 1965 – 1987: 729 000

Broj ubojstava godišnje slijedeći:

PRC: 2 308 000

USSR: 884 000

Kolonijalizam: 833 000 (ako se za kraj dekolonizacije uzme 1960.)

NSDAP: 1 745 500

KMT: 480 000

Japan: 663 000

Kina (Mao): 138 720

Crveni Kmeri: 508 750

Otomansko Carstvo: 209 000

Sjeverni Vijetnam: 58 900

Južni Vijetnam: 9 500

Poljska: 582 000

Pakistan: 51 800

Jugoslavija: 24 930

Sjeverna Koreja: 42 600

Meksiko: 70 850

Rusija: 62 600

Kina (vojni p): 28 400

Turska: 219 500

UK: 9 379

Portugal: 13 200

Indonezija: 33 100

Od tih, ljevičarski režimi su PRC, USSR, Maovi Sovjeti, Crveni Kmeri, Sjeverni Vijetnam, Poljski režim, Jugoslavija, Sjeverna Koreja, . Desničarski su KMT, Japan, Otomanski režim 1909., Južni Vijetnam, pakistanski vojni režim (?), Meksiko, Rusko Carstvo, kineski vojni poglavice, portugalska diktatura i Suhartova Indonezija. Nacizam (NSDAP) je za potrebe argumenta također ubrojen u desničarske režime, iako on to nužno nije. Kolonijalizam se ne može karakterizirati niti ljevičarskom niti desničarskom ideologijom; on je kapitalistička ideologija, i njegov princip “trgovine do samog vraga” ide protiv desničarske ideje suverenosti, dok je kapitalističko naglašavanje materijalizma znatno bliže marksističkom mentalitetu od onog konzervativnog. Isto ide za Sjedinjene Države, koje su odgovorne za cca 583 000 ubojstava. Meksički Porfiriato se također može opisati kao desničarski, iako ne konzervativni – uključivao je nacionalizam, no također i liberalizam, i stoga bi vjerojatno bilo preciznije opisati ga kao centrističkog. Isto vrijedi i za Mustafu Kemala Ataturka. UK se ne može svrstati niti na jednu stranu.

U Vijetnamu, 1 760 000 mrtvih je apsolutni total onih koje su ubili sami Vijentamci. Od toga je 1 040 000 pobijeno nakon rata u komunističkom Vijetnamu, 216 000 od strane Sjevernog Vijetnama, 16 000 – 167 000 od južnovijetnamskog Diemovog režima te 42 000 – 118 000 od post-Diemovog režima. Sjeverni Vijetnam je također pobio 510 000 Kambođana i Laošana. Uzimajući najveće vrijednosti, totali za ubojstva su 1 766 000 od strane komunista i 285 000 od strane južnovjetnamskog režima.

Sveukupno brojke su slijedeće:

Ljevičarski režimi – ubojstva: 150 120 000

Desničarski režimi – ubojstva: 45 500 000

Prosjek intenziteta je slijedeći:

Ljevičarski režimi – ubojstva godišnje: 551 147

Desničarski režimi – ubojstva godišnje: 306 086

Činjenica koju još treba napomenuti jest relativna smrtonosnost usporedivih režima, tj. režima koji su djelovali u sličnim uvjetima i na sličnom području. Takvi su PRC i KMT, te Sjeverni Vijetnam i Južni Vijetnam. PRC je pobio 76 milijuna ljudi tempom od 2 milijuna godišnje, a KMT 10 milijuna ljudi tempom od 480 000 godišnje. Sjeverni Vijetnam je pobio 1 766 000 ljudi tempom od 58 900 godišnje, a Južni Vijetnam 285 000 ljudi tempom od 9 500 godišnje. U prvom slučaju komunistički režim je bio 7,6 puta smrtonosniji i 4,2 puta efikasniji u ubijanju, a u drugom slučaju komunistički režim je bio 6,2 puta smrtonosniji i 6,2 puta efikasniji.

Iz svega navedenog se da zaključiti da je ljevica znatno opasnija od desnice. Ne samo što je pobila znatno više ljudi, nego je i intenzitet ubojstava bio znatno viši – što negira klasičnu ljevičarsku obranu da su “ljevičarski režimi pobili znatno više ljudi zato što su dulje trajali”. Ako se možebitno centristički NSDAP, Porfiriato i Ataturk izbace iz desničarskog totala, isti pada na total of 22 259 000 ubojstava, a i intenzitet također drastično opada na 172 290 godišnje. Jasno je stoga da režimi postaju to smrtonosniji što idu više ulijevo, te da je ljevica, ne desnica, opasna po život. Ironično, to znači da su Goldsteini u pravu: komunizam se ne smije izjednačavati sa nacizmom jer je komunizam znatno opasniji.

Toni Šušnjar/priznajem.hr