Stiže globalna ekonomska kriza, daleko gora od one prije deset godina

Pin It

kriza

Nova je globalna gospodarska kriza na pomolu ako je suditi po većini racionalnih analitičara, a krizada su u pravu, niti laiku nije teško vidjeti. Posljednjih deset godina svjetska je ekonomija poticana neprirodnim stimulansima injekcija svježega novca u bankarski sustav.

Beskonačno održavanje ekonomije na temelju neograničene monetarne ekspanzije logično nije moguće, a neograničen plasman novca koristio je samo bogatijem sloju društva koji u vlasništvu drži veliku većinu dioničkoga kapitala. Jedino su cijene dionica imale koristi od jeftinoga novca i vrijednost im je porasla po nerealno visokim stopama i bogate učinila još bogatijima. Djelomično su narasle cijene i fizičkih dobara, ali ne paralelno s količinom novca u optjecaju, što će se također uskoro morati uskladiti, a utjecat će na mnogo veće stope inflacije u sljedećim godinama.

Trgovinsko-valutni ratovi

Kada se jednom pusti duh inflacije, teško ga je zaustaviti, svakako ne novim emisijama novca koje su trenutačno jedini instrument borbe protiv recesije. Upravo je obnavljanje kupnje bezvrijednih obveznica banaka od strane europske središnje banke u mjesečnim iznosima od 20 milijarda eura te snižavanje stopa na depozite u sve dublje negativno područje od -0,5 posto posljednji potez njezina odlazećega predsjednika Marija Draghija. Drugi način birokrat i ne poznaje, a promjena smjera ne će se moći očekivati ni od nove predsjednice ECB-a.

Naravno, i američka i kineska središnja banka uzvratit će istom mjerom u ovoj novoj rundi valutnoga rata. Dugovi na globalnoj razini, dakle, i dalje rastu nesmiljenim stopama, a jedini način za otplatu obveznica bit će poništavanje vrijednosti valuta, što se uostalom nastoji i napraviti. Američki predsjednik Donald Trump takvu je opciju već i najavio. Cijene će dionica i u slučaju hiperinflacije nastaviti s rastom, međutim za njihovu će se vrijednost moći kupiti manje dobara. Radi se samo o igri između realne i nominalne vrijednosti, a u konačnici gube svi. Na sve još treba dodati ekoozbiljnije trgovinske ratove i uvod u veliku globalnu krizu je pripremljen. Raspoloživi resursi jednostavno nisu dovoljni za sve svjetske ekonomske sile.

Kriza javnoga duga

Najveći poticaj rastu globalne ekonomije nakon Drugog svjetskog rata bio je razvoj Kine i sličnih nerazvijenih zemalja. Danas, kada su one dosegle visoku razinu razvoja, jednostavno ne postoji prostor za relevantan prosječan rast svih zajedno te je posljedica napretka velikoga broja zemalja međusobno otimanje svih skupa za sve manji kolač. Za razliku od dionica i cijena, osobni dohodci nisu značajnije rasli posljednje desetljeće tako da je životni standard stanovništva realno sve lošiji i ljudi su sve više svjesni nepravde i besmislenosti politika središnjih banaka, u stvari jedne velike prijevare.

Dolaskom nove recesije, odgovor će biti isti, još snažnije upumpavanje novca u sustav, međutim ovoga puta teško će postići ikakav rezultat osim prelijevanja inflacije na potrošačke cijene i opću depresiju koja teško može dobro završiti. Razlog leži u činjenici kako je posljednja kriza bila kreditna te je monetizacija donekle postigla pozitivan rezultat. Međutim, usporedno je stvorila još veći problem javnoga duga koji se ne može rješavati na isti način. Nova će kriza biti kriza javnoga duga i kriza valuta te sveopćega povjerenja u sustav.

Okretanje svojim snagama

Za Republiku Hrvatsku ovo može i mora značiti kako se konačno treba okrenuti svojim snagama. Iako smo zadužena zemlja, taj će dug postati i manji s obzirom na to da dolazeći pad vrijednosti novca i nije glavni problem. Najveća je eksmetnja našem uspjehu nedostatak produktivnosti i rada, što se uz sposobnu vladu može brzo promijeniti. U uvjetima globalnih previranja hrvatska država se jedino može okrenuti podmirivanju vlastitih potreba iz vlastitih resursa. A barem imamo vlastitih resursa u zemlji, vodi i podmorju. Znatno smo bogatija država od onoga što mislimo i možemo biti samoodrživi. Postoje ogromni neiskorišteni potencijali poglavito proizvodnje hrane, koji se mogu i moraju pokrenuti. Pet je do dvanaest da Vlade počne poduzimati odlučne korake i zaštiti državu od dolazeće globalne krize koja će vrlo vjerojatno biti teža od krize iz 2008. godine.

Međutim, vezano uz globalnu krizu u slučaju da postane ozbiljna, postoje dvije velike opasnosti po našu zemlju. Prva je ta što u uvjetima gospodarske krize jačaju ekstremističke političke snage sklone ratnim pothvatima, a Hrvatska ima dva susjeda, Italiju i Srbiju, kod kojih se vrlo lako mogu rasplamsati teritorijalne pretenzije. Druga je opasnost značajan pad turizma i izvoza, te posljedično gubitak vrijednosti kune. Tada bi naši inozemni dugovi bili teško plativi jer su denominirani u stranim valutama. Bilo bi loše kada bi se našli u poziciji u kojoj se trenutačno nalazi Argentina koja je ponovno uvela kontrole kretanja kapitala da zaštiti vlastitu valutu od kolapsa. U krizi će snažnije države zaštititi sebe, a one slabije uvijek će proći lošije. Voda, hrana i oružje ponovno postaju najvažniji resursi turbulentnoga svijeta.

Marijan Jović/Hrvatski tjednik/hkv.hr