Predsjednički izbori, Miroslav Škoro i bitka za hrvatsku demokraciju

Pin It

Image result for miroslav Å¡koro

Miroslav Škoro ima politički i intelektualni kapacitet u novome duhu preporoditi  i dati suvremeni smisao i viziju temeljnim odrednicama hrvatskog nacionalnog pokreta iz devedesetih, vratiti državništvo i ozbiljnost te u borbi za obnovu hrvatskog zajedništva i boljitka reafirmirati u mnogočemu već zaboravljenu, izmanipuliranu i floskuliziranu političku ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana

Kakvo je uistinu stanje hrvatske nacije u 2019. godini? U čemu je važnost i posebnost predstojećih izbora? Zašto jedan ishod može dubinski promijeniti hrvatsku stvarnost? Oko koje se političke misli može i treba okupiti hrvatski narod?

Evo nas u 2019. , godini u kojoj već polako gledamo prema obilježavanju tri desetljeća od početka borbe za ostvarenje Hrvatske koju imamo danas. Simbolika sadržana u tih 30 godina sa sobom bi trebala nositi pretpostavku da smo usvojili političke, pravne, ekonomske, općedruštvene i kulturološke elemente  da se možemo nazivati ozbiljnom, funkcionalnom i demokratskom državom, čak i s obzirom na to da smo prošli mukotrpan, ali plemenit put nacionalnog  ostvarenja  i negativne pojave koje su iza kulisa Domovinskoga rata i poraća bile prisutne u hrvatskoj politici i gospodarstvu. Teško stečeni mir koji baštinimo od 1995. godine i duga međunarodna integracija Republike Hrvatske jedni su od logičnih preduvjeta za uzlet svih nacionalnih i demokratskih vrijednosti. No, nad ovom u našim okvirima ipak  idealističkom, a u civilizacijskim naprosto,  „normalnom“ slikom nadvila se sjena trule i turobne hrvatske stvarnosti.

Pred našim očima događa se kulminacija i široka afirmacija svih negativnih i pogubnih višedesetljetnih pojava kojima je prošarana hrvatska politička i društvena svakodnevica. Erozija svih ljudskih i kršćanskih vrijednosti, prevara i izdaja narodne volje, parlamentarna demokracije svedena na tržnicu i kartel, korupcija i nepotizam srasli u modus operandi politike, boležljivo i oronulo gospodarstvo i iznad svega, dubinsko razočarenje vlastitom državom koje dovodi do beznađa i uzima svoj danak u obliku masovnog egzodusa koji od Hrvatske otkida ono najvrjednije što joj pripada- ljude.

Iz svega toga hrvatska krvavo stečena demokracija proizlazi kao poligon za izvođenje istih pogrešnih i potrošenih politika, sukob stranačkih interesnih skupina, deponij za odlaganje i cikličko izmjenjivanje istih lica i njihovih zamisli, a političko umijeće često je pretvoreno u blijedi, beskrupulozni i bezidejni karijerizam.

Nasuprot svemu tome u hrvatskome narodu tinja želja za promjenama velikih razmjera. Izbori za Europski parlament pokazali su da je otpočeo proces raskrinkavanja elitističkog i dekadentnog duopola HDZ-a i SDP-a dovevši pred njih kao treću opciju suverenističku i narodnu alternativu programski uobličenu u platformu Hrvatskih suverenista. Izbori za predsjednika države skupa sa sljedećim parlamentarnim izborima dat će ključne konture rastućem i vrijednosno jasno određenom nacionalnom reformskom pokretu koji je za prosinačke izbore već iznjedrio svoga kandidata- dr. sc. Miroslava Škoru.

On je osjetio kako hrvatski čovjek diše i istovremeno prepoznao i prokazao zloćudne pojavnosti koje guše i opterećuju naše društvo i dovode u pitanje opstanak zdravog demokratskog ozračja.

Jedna od najvećih vrednota koje čovjek može podariti čovječanstvu jest svoje umjetničko stvaralaštvo. Škoro je svoje glazbeno stvaralačko umijeće uvelike posvetio hrvatskome narodu progovarajući o njegovoj zbilji i zazivajući promjene. Tako je postao još jedan u nizu umjetnika koji su svoj rad i izričaj utkali u isticanje hrvatskog nacionalnog ponosa. Razina njegovog akademskog obrazovanja i stručnost govore same za sebe.

Na političkom obzoru nazire se pomrčina i totalna degradacija hrvatskog političkog sustava u vidu izvjesne „velike koalicije“. Završni je to čin u agoniji truljenja Ustavom zagarantiranog demokratskog ustroja RH. Upravo zbog toga, vrijeme u kojem živimo pred nas stavlja stanovito poslanje : izabrati državnog poglavara koji će jedini tom iskvarenom poretku kontrirati, s kojim će se narod poistovjetiti i zajedno jednom zauvijek pogasiti svjetla na njihovom dugogodišnjem derneku. Taj zadatak uključuje i vraćanje dostojanstva i narodnog legitimiteta funkciji predsjednika, a njegove ovlasti usmjerava prema konkretnom političkom stvaranju, inicijativi koja nije imaginarna i Hrvatskoj nasušno potrebnim, a ne kozmetičkim promjenama. Sveukupne ovlasti šefa države moraju biti proporcionalne podršci i povjerenju koje on u sadašnjim zakonskim okvirima dobije na demokratskim izborima.

Nakon izvršenja tog poslanja u Hrvatskoj više ništa neće biti isto.

Imamo priliku potisnuti estradnjaštvo i malograđanstvo, političko manekenstvo i nedoraslost, potrošena lica koja si vole tepati da su „moderni i progresivni“ vratiti u poslovne avanture, a samozvane  nove „mesije“ prizemljiti u njihovim iracionalnim i sebičnim ambicijama. I uz to, naravno, konačno ukloniti političku mašineriju na velikosrpski pogon.

Miroslav Škoro ima politički i intelektualni kapacitet u novome duhu preporoditi  i dati suvremeni smisao i viziju temeljnim odrednicama hrvatskog nacionalnog pokreta iz devedesetih, vratiti državništvo i ozbiljnost te u borbi za obnovu hrvatskog zajedništva i boljitka reafirmirati u mnogočemu već zaboravljenu, izmanipuliranu i floskuliziranu političku ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Hrvatski narod u ovome trenutku ne smije klonuti i svoj, nažalost, predugi put nacionalnog traženja i ostvarenja treba početi privoditi kraju izabirući predsjednika koji će sa pokretom okupljenim oko njega izvojevati novu pobjedu, još jednu Oluju, i ovog puta kao i onda- za istinsku hrvatsku slobodu i demokraciju.

Srećko Perković/priznajem.hr