D. Dijanović: Hoće li Handke Nobelovu nagradu za književnost pokloniti Aleksandru Vučiću?

Pin It

Image result for handke milošević sprovod

Da je Nobelova nagrada izgubila na važnosti i ozbiljnosti nije nikakva novost. Ne tako davno Nobela za mir dobio je bivši američki predsjednik Barack Obama koji je nakon mirotvornog nagrađivanja nastavio rat u Afganistanu te sudjelovao u vojnoj intervenciji u Libiji koja je de facto uništila tu državu.

I koliko god Nobel za mir Obami izgledao licemjerno, pa i perverzno, inverzija i perverzija su zapravo najvažnija obilježja zapadnog svijeta danas. Aktualni američki predsjednik Donald Trump za sada nije pokrenuo niti jedan rat, a njegova vanjska politika usmjerena je na povlačenje američkih vojnika iz – kako ih je nazvao – besmislenih bliskoistočnih ratova. Međutim, Trump nikada ne će biti nagrađen Nobelom za mir. Inverzija i perverzija nalažu da je to trebao biti „mirotvorac“ Obama.

Nobela za književnost ove je godine dobio Peter Handke. Hrvatima i Bošnjacima ovaj nije ostao u lijepom sjećanju. Riječ je o austrijskom književniku koji se devedesetih in capite et in membris, svim svojim ugledom, stavio u službu velikosrpske politike. Handke je, primjerice, negirao srpski napad na Dubrovnik, a prema njegovu zaključku Bošnjaci i Hrvati u Sarajevu glumili su masakre kako bi za to okrivili Srbe. Genocid u Srebrenici za Nobelovca se nije dogodio.

Intimus „balkanskog krvnika“

Handke je bio posebno blizak s velikosrpskim voždom Slobodanom Miloševićem. Kao apologet „balkanskog krvnika“ SloboHandke je bio svjedok Miloševićeve obrane u Haagu, a držao je i govor na njegovu sprovodu u Požarevcu 2006. gdje je izjavio da je sretan što je uz čovjeka koji je branio svoj narod. Pred sedam godina Handke je – kako i priliči – primljen kao „inostrani član“ i u Srpsku akademiju nauka i umetnosti (SANU). Srbi do te mjere poštuju Handkea da su se, u patološkoj mitomaniji svojstvenoj beogradskoj kamarili (kako ju je zvao pokojni Veselica), pojavile čak i tvrdnje da je Srbija poslije Andrića dobila još jednog Nobelovca.

Handke je ovjenčan Nobelom za književnost zbog, kako stoji u obrazloženju Kraljevske švedske akademije znanosti, „jezične inovativnosti kroz pisanu riječ koja opisuje ljudsku marginalizaciju i unikatnost življenja“. I dok u književni zanat Miloševićeva apologeta nitko ne sumnja, riječ je o velikom književniku, ostaje gorak okus da je kraljevska akademija potpuno ignorirala Handkeovo javno djelovanje. Naime, mnogo je u svijetu velikih književnika, pa i većih od Handkea, koji nikada ne će dobiti Nobelovu nagradu. Ta bi nagrada ipak trebala pripasti onima koji su se uz književno djelovanje istaknuli i kao svojevrsne moralne vertikale. No tko zna, možda je za kraljevsku akademiju Bildtove Švedske Miloševićev apologet zaista moralna vertikala?

Veliki književnici i moralne nule

Stare su pripovijesti o velikim književnicima koji su se u privatnom životu pokazali kao nule, dvorski hagiografi ili Vučićapologeti tiranina i zločinaca. Za godinu dana navršit će se ravno sto godina kako je Nobelovu nagradu za književnost dobio norveški književnik Knut Hamsun koji je kasnije postao veliki Hitlerov poklonik. Veliki američki pjesnik Ezra Pound otvoreno je podupirao fašizam i agitirao za pobjedu Sila Osovine u Drugome svjetskom ratu. Ni veliki njemački filozof Martin Heidegger nije kraj Drugoga svjetskog rata dočekao s oba čista obraza. I u Hrvatskoj smo imali dvorske književnike velikog talenta koji su podupirali diktatore i zločince. Ivo Andrić i Miroslav Krleža svakako su najpoznatiji primjeri. Književni talent ni u kom slučaju nije jamac moralne i etičke ispravnosti.

Već spomenuti Hamsun Nobelovu nagradu za književnost poklonio je ministru „narodnog prosvjećivanja i propagande“ Josephu Goebellsu. Handekov miljenik Slobodan Milošević nije živ, pa mu predlažemo da Nobela pokloni ministru informisanja u Slobinoj vladi – Aleksandru Vučiću. To je razina današnje Nobelove nagrade…

Davor Dijanović/hkv.hr