Europske elite žive u sve većem raskoraku sa stvarnošću i sa zdravim razumom

Pin It

Image result for raspad eu

Nema nikakve dvojbe da je nametanje rješenja eurofederalističke berlinsko-pariške struje dobrim dijelom zaslužno za uspjeh Brexita na referendumu, a izlazak Velike Britanije iz EU-a mogao bi predstavljati tek početak urušavanja Unije ako se u međuvremenu ne pronađu adekvatna rješenja

Nešto manje od pet mjeseci dijeli nas od održanih europskih izbora, a 1. studenoga novi sastav Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen započinje s radom.

Pred Europskom unijom (EU) brojni su problemi koji zahtijevaju rješavanje, a među njima posebno treba izdvojiti sukob federalističke i suverenističke vizije uređenja Unije, potrebu reforme ekonomske i monetarne unije, migrantsku krizu, krizu proširenja, nedostatak unutarnje političke kohezije, ali i peripetije vezane uz izlazak Velike Britanije iz članstva. 

Transatlantska agenda Atlantskog vijeća

Ususret novome petogodišnjem mandatu Atlantsko vijeće, utjecajni američki think-tank sa sjedištem u Washingtonu, izradilo je dokument pod nazivom A Transatlantic Agenda for the New European Commission. U ovome dokumentu Atlantsko vijeće daje smjernice kojih bi se Europska komisija trebala držati u svome radu, a odnose se na glavne aspekte transatlantske suradnje. 

U dokumentu se obrađuju područja sigurnosti i obrane, cyber sigurnosti, vanjske politike, trgovine i ekonomije te energetike. Velik dio dokumenta, što je posve očekivano u situaciji novoga hladnog rata SAD-a i Rusije, odnosi se na politiku prema Ruskoj Federaciji. Rusiju se označava kao sigurnosnu prijetnju, a novoj Europskoj komisiji preporuča se borba protiv "ruskih dezinformacija", razvoj programa civilnoga društva te poduzimanje mjera protiv izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2.

Ovaj plinovod, ističe se, povećava ovisnost Europe o ruskome plinu i pomaže Moskvi u podjeli EU-a. Ako Europska komisija ne uspije uvjeriti Njemačku da odustane od izgradnje Sjevernog toka 2 (što je prema piscu ovih redaka posve nerealno) trebalo bi ju uvjeriti da smanji rizike za države srednje Europe koje bi mogle pretrpjeti gubitke zbog izgradnje tog plinovoda. 

I dalje nas vide kao "lokomotivu"; pomoć za uređenje tzv. Zapadnog Balkana morat će doći iz Hrvatske

Za Hrvatsku je najvažniji dio dokumenta onaj koji se odnosi na tzv. Zapadni Balkan, tj. na hrvatsko balkansko okruženje. Ovu se regiju, ističe se, najviše zaboravlja iako je geopolitički slučaj prepun korupcije i etničkih animoziteta. Iako je jednom izgledalo da je spremna pridružiti se Europskoj uniji i Zapadu, sada se regiju u velikoj mjeri doživljava kao razočarenje, navodi se u dokumentu.

Kao pozitivan primjer navodi se pobjeda atlantske opcije u Crnoj Gori i grčka deblokada ulaska Makedonije u EU. Kosovo je problem koji traje tri desetljeća, a BiH stagnira pri čemu se kriminalna korupcija ukorijenila u toksično ustavno uređenje koje nacionalizam vidi kao sredstvo za izbornu mobilizaciju. 

Zanimljivo, iako je hrvatska vanjska politika već gotovo dva desetljeća rob politike stabiliziranja Balkana (geopolitička uloga tzv. lokomotive Zapadnog Balkana prema EU), u dokumentu se navodi da će pomoć za uređenje Zapadnog Balkana morati doći iz Hrvatske koja nije igrala konstruktivnu ulogu u posljednje vrijeme.

U dokumentu se zaziva snažnije uključenje SAD-a u balkanske procese te poziva na suzbijanje ruskoga utjecaja. Atlantsko vijeće podsjeća da je američki predsjednik Donald Trump otvoreno skeptičan prema EU i europskom projektu, a da je njegov izbor donio neizvjesnost za održivost transatlantske agende.

Centar za analizu europske politike apostrofira Kinu kao glavni problem za Zapadni Balkan

Govoreći o Zapadnom Balkanu, treba dodati da je nedavno o tome geopolitičkom prostoru studiju objavio i američki Centar za analizu europske politike. U studiji se ističe da kineske investicije u okviru inicijative Pojas i put imaju negativan efekt na to da države Zapadnog Balkana postanu članice EU-a.

U analizi se upozorava na dužničku diplomaciju, promicanje ekološke politike koja nije u skladu sa standardima EU-a te kinesku politiku financiranja infrastrukturnih projekata kako bi zemlje koje posuđuju novac bile "zarobljene" u dugu koji ih čini otvorenima za kineski utjecaj. Kao primjer se ističe autoput Beograd-Bar za koji se Crna Gora zadužila kod kineske Exim banke što je dovelo do skoka duga te zemlje na 80 posto BDP-a u 2018. godini.

Centar za analizu europske politike u analizi poziva na prekid politike "stabilokracije", odnosno na prekid potpore autokratskim liderima radi stabilnosti u regiji. Umjesto da joj parola na Zapadnom Balkanu bude "stabilnost", EU treba pokazati da se jasno razlikuje od Kine i povratiti kredibilitet u regiji tako što će podupirati i surađivati s istinski demokratskim reformatorima gdje ih god može naći, dodaje se u analizi. 

Cilj je stvaranje europskog imperija

Iako spomenuti dokumenti u nekim aspektima dobro detektiraju probleme EU-a, dojam je da se određeni problemi predimenzioniraju, dok se neki uopće ne uočavaju. Među potonjima treba istaknuti uvodno spomenutu migrantsku krizu, koja je zapravo najvažnije pitanje europske budućnosti, sigurnosti i identiteta, ali i krizu koja se odnosi na nepostojanje konsenzusa oko modela uređenja EU-a.

Nema nikakve dvojbe da je nametanje rješenja eurofederalističke berlinsko-pariške struje dobrim dijelom zaslužno za uspjeh Brexita na referendumu, a izlazak Velike Britanije iz EU-a mogao bi predstavljati tek početak urušavanja Unije ako se u međuvremenu ne pronađu adekvatna rješenja.

Međutim, čini se da niti Brexit nije predstavljao po(r)uku za zagovornike pretvaranja EU-a u superdržavu. Bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt, od 2009. pa sve do ove godine šef liberalne grupacije u Europskom parlamentu, na godišnjoj je ljetnoj konferenciji britanskih liberal-demokrata (gdje je nosio majicu s psovkama na račun pristalica Brexita) vrlo jasno proklamirao cilj stvaranja europskog imperija.

"Sutrašnji svjetski poredak neće biti zasnovan na nacionalnim državama ili zemljama. Taj poredak će počivati na – imperijima", rekao je Verhofstadt na konferenciji. Imperiji koji će vladati svijetom bit će SAD, Kina, Indija i Rusija. U tome svijetu imperija EU mora, dodao je Verhofstadt, graditi svoju objedinjenu supersilu koja će se bazirati na liberalizmu, slobodi i parlamentarizmu.

Ovaj istup bivšega belgijskog premijera, ali i izbor Ursule von der Leyen, otvorene zagovornice Sjedinjenih Europskih Država, za šeficu Europske komisije, jasan su indikator u kojem pravcu bruxelleski mainstream namjerava voditi politiku u sljedećem petogodišnjem mandatu.

Politika je to koja je potpuno u suprotnosti s čitavom tradicijom i poviješću Europe koja je uvijek odbijala projekte koji su nasilno pokušavali provesti unifikaciju njezinih sastavnih dijelova. Nema nikakve dvojbe da je i projekt Sjedinjenih Europskih Država, koji bi dodatno dokinuo nacionalne suverenitete, unaprijed osuđen na propast. Problem je samo što toga očito nisu svjesne tzv. europske tzv. elite koje žive u sve većem raskoraku sa stvarnošću i sa zdravim razumom. 

Davor Dijanović/direktno.hr