Razgovor s D. Karačićem: Mržnja ljevice prema vlastitom okruženju i vlastitim korijenima je, nažalost, neizlječiva

Pin It

Image result for davorin karačić

Pred nekoliko godina kao odvjetnik ste ušli u političke vode. Poznato je da ste veliki navijač Dinama i pripadnik BBB-a. Je li jedan od motiva ulaska u politiku bio upravo i „fajterski“ duh razvijen na stadionima kao pripadnik BBB-a?

U politiku sam ušao slučajno. Ne bi vjerovali, Velimir Bujanec, nakon uspješne obrane izraza „Za dom spremni“, me upitao bi li se pridružio ekipi oko Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. Obzirom da se radilo o mladim, neukaljanim osobama koje u sebi imaju entuzijazam, a ne želju za uhljebljivanjem i ugrađivanjem, pristao sam. I ne žalim zbog toga. Svakako da je u meni dugo šetala misao „a što ja mogu učiniti za opće dobro“. Fajterski duh nije bio motiv, ali vjerujem da je dobro sredstvo u toj političkoj žabokrečini klimavaca i koljenara koji su nažalost počeli prevladavati u ukupnom broju ljudi koji se pojavljuju u politici.

Kakvo je, nakon ljetnih potresa, trenutno stanje u Neovisnima za Hrvatsku?

Stanje u NHR je dobro i mi idemo dalje. Protekli događaji su nas samo još više motivirali u želji za širenjem i okupljanjem ljudi sličnih razmišljanja i sposobnosti. I nećemo stati. Ima još toliko toga za napraviti u ovoj zemlji.

Kako kao odvjetnik ocjenjujete stanje u hrvatskom pravosuđu? Je li ono zaista rak rana društva?

Kad bi rekli da je rak rana ovog društva pravosuđe onda bi time tvrdili da sve ostalo štima. Stanje u pravosuđu je nažalost odraz stanja u društvu. Pravosuđe se svodi na lošu organizaciju, loše suce i dobre suce. Minimum standarda SUdstvobi trebala biti dobra organizacija i odlični suci. Državno odvjetništvo ne bih komentirao, ali bih rekao da su možda i najkritičniji dio pravosuđa.

Odvjetnik ste od Marka Perkovića Thompsona. Kako gledate na hajku koja se protiv njega vodi svih ovih godina?

Da je Marko Perković Thompson kojim slučajem pjevač jugofilnih pjesama njegovi kritičari bi nas bombardirali divljenjem, opisivanjem njegove glazbe kao savršenim spojem Bijelog dugmeta i Iron Maidena, a njega svi pitali za mišljenje oko doslovno svega. Kako su njegovi kritičari uglavnom oni koji plaču za Titom, Jugoslavijom i crvenom zvijezdom, niti njihova kritika nije relevantna. Ljevica je uvijek kontra te umjesto da je afirmativna ona je po prirodi stvari negativna i degenerativna. Naravno da netko tko nema suvislog argumenta, svoj položaj poboljšava hajkom i lavežom.

Kako gledate na problematiku migracija. Nisu li, unatoč nekim domaćim već i pomalo zamornim temama, zapravo migracije glavno pitanje europske budućnosti, sigurnosti, identiteta?

Pitanje migracija, osobito ovu najnoviju pojavu masovnih useljavanja nasilnih afroazijskih vojno sposobnih muškaraca koji već u startu pokazuju da priznaju jedino silu i da nisu došli u Europu da bi radili i prilagodili se nego preuzeli silovanjeteritorij i resurse, smatram najvažnijim pitanjima u budućnosti. Tolikim da će nam srpska agresija djelovati kao osrednji problem s kojim smo se koliko toliko lako obračunali. Ljevica ih podržava i potiče u tome, ali ne zato jer ih voli kao ljude nego u njima smatra prirodne saveznike u borbi protiv tradicionalne bijele kršćanske Europe, na koju iz nekimh razloga, ljevica pokazuje izrazitu fiksaciju. Vjerujem da su i oni svjesni da ih ti novopridošli migranti smatraju istima kao i njihove oponente, ali mržnja ljevice prema vlastitom okruženju i vlastitim korijenima je, nažalost, neizlječiva.

Kako gledate na iseljavanje ljudi iz Hrvatske?

Pričamo li oko iseljavanja, prije bih rekao da ljudi odlaze iz pravno i društveno nesređene sredine, a ne toliko zbog nedostatka posla. Posla ima, ali ono sa čim se ljudi susreću u sudaru s državom, gledajući državu kao cjelokupni sustav vlasti, je nešto stravično. Međutim i ta strava je posljedica nas samih, kao pojedinaca udruženih u državnu zajednicu. Mentalni sklop našega naroda je nažalost čudan i vrlo autodestruktivan.

Kako gledate na dolazeće predsjedničke izbore i na do sada istaknute kandidate?

Na ovim izborima osim standardne plejade likova od 2% imamo 3 ozbiljna kandidata. Zanimljivi, svih troje imaju poveznicu s Ministarstvom vanjskih poslova koje doživljavam kao glavni regrutni centar domaćih sluga i tražitelja gospodara kojima bi služili. Recimo da Škoro ipak ne pokazuje takve simptome, ali nakon svega što se ovoj zemlji i narodu izdogađalo, čovjek mora puhati i na hladno pa makar vrućina bila i samo teoretska.

Sprema li nam se velika koalicija?

Dolazak do točke političke neprepoznatljivosti između HDZ-a i SDP-a, pri čemu HDZ više sliči na SDP nego obrnuto, želja za vlašću i odgovornost prema vanjskim gospodarima u djelovanju škopljenja Hrvatske upućuje na mogućnost takve koalicije. Obzirom što je HDZ do sada uspijevao prodati svojim biračima, ne bi me čudilo da svom biračkom tijelu pojasne da je upravo velika koalicija najbolja brana protiv komunista i Jugoslavena.

Nedavno ste u Podcast Velebit govorili o škopljenju muškaraca u Europi i Hrvatskoj. O čemu se tu radi? Je li to posljedica ideologija kao što je genderizam?

Ideologije poput genderizma bi ostale na razini sitnog kretenluka i bizarnih cirkuskih pojava da iza tog „škopljenja“ ne stoje najveći centri moći, bilo politički ili novčarski. Vrijeme će pokazati zašto žele da ovaj kontinent, i ne samo ovaj napućuju nesposobnjakovići. Možda je sve to jedan veliki eksperiment tek da nositelji centara moći isprobaju svoje propagandne igračke i moć medija i društvenih tendencija. Uglavnom ne piše nam se dobro ako se ne počne u tom smislu nešto mijenjati.

Je li klijentelizam jedan od glavnih hrvatskih problema?

Klijentelizam ne vidim kao glavni problem nego još gore, kao posljedicu mentalnog sklopa naroda. Izreka kaže kakav narod takva vlast. Nije baš da ovdje žive vrijedni i pošteni ljudi kojima neki čudni grich ukrade državu i vlast. Vlasti se mijenjaju, ali klijentelistički problemi ostaju. MI imamo drugu tradiciju klijentelizma i to će biti jako teško izbaciti iz glava običnih ljudi jer se takvo ponašanje može uočiti od vrha pa do najnižih razina, a neki koji su najglasniji u kritici klijentelizma, na svojoj niskoj razini u praksi rade to isto.

Davor Dijanović/hkv.hr