Lupeži i kriminalci u državnim poduzećima doista više ne će mirno spavati, ni uz Normabel

Pin It

Borba protiv korupcije i kriminala i u Republici Hrvatskoj već je dva desetljeća jedan od najviše proklamiranih političkih ciljeva. Nema te političke opcije koja borbu protiv ovih pojava ne će isticati kao jedan od ključnih ciljeva svoga predizbornog programa. Zapravo, borba protiv korupcije i kriminala postala je neka vrsta političkog napjeva

Organizirani kriminal kao pojava poznato je da svoje korijene ima u djelovanju talijanske mafije krajem 19. stoljeća. Boreći se protiv države i njenih nameta pojedine talijanske obitelji prerasle su u kriminalne strukture od kojih je zasigurno najpoznatija Cosa nostra. Prve strategije borbe protiv organiziranog kriminala počinju se u europskim državama stvarati krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća na temelju iskustva američke kriminalističke i pravosudne praske. Kao što upozorava politolog i publicist Darko Petričić, organizirani kriminal neposredna je prijetnja unutarnjoj sigurnosti mnogih država, naročito državama s otvorenim procesima globalne tranzicije društvenih i gospodarskih sustava među kojima je i Hrvatska. Nijedna pak kriminalna organizacija nije tako uspješna kao ona koja ima potporu države. Riječ je o najvećem problemu koji onemogućava djelotvornu eliminaciju organiziranog kriminala iz kriminalno inficiranih zemalja (detaljnije u: Darko Petričić, Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije, Argus media d. o o., Zagreb, 2009., 7. – 10. i dalje).

Borba protiv korupcije i kriminala kao politički napjev

Borba protiv korupcije i kriminala i u Republici Hrvatskoj već je dva desetljeća jedan od najviše proklamiranih političkih ciljeva. Nema te političke opcije koja borbu protiv ovih pojava ne će isticati kao jedan od ključnih ciljeva svoga predizbornog programa. Zapravo, borba protiv korupcije i kriminala postala je neka vrsta političkog napjeva. Koliki su, međutim, rezultati ove borbe veliko je, gotovo misteriozno pitanje. Uzmimo za primjer Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine. Koliko je protupravno stečene imovinske koristi do danas vraćeno u državni proračun kad su u pitanje velike političke „ribe“? Bojim se da bi odgovor na ovo pitanje dao poražavajuću sliku stvarne političke volje države da se obračuna s korupcijom i organiziranim kriminalom.

Možda i najtragikomičnija slike hrvatske borbe protiv korupcije i kriminala predstavljao je Sanaderov govor na 11. Općem saboru HDZ-a 30. lipnja 2007. (izborna godina). Kao tada neprijeporno političko božanstvo u RH, Sanader je u vatrenom govoru poručio svima onima u Hrvatskoj koji se služe nečasnim radnjama, lupežima, lopovima, kriminalcima i onima koji primaju mito da više ne će mirno spavati. Dvije i pol godine nakon toga govora i sam je optužen za teške kriminalne radnje te je poslužio kao neka vrsta Pedra koji je trebao „Europi“ pokazati kako se Hrvatska bori protiv korupcije i kriminala.

Ozračje nekažnjivosti i pravne nesigurnosti

U stvarnosti, i dan danas u Hrvatskoj vlada ozračje nekažnjivost za teške kriminalne radnje kad su u pitanju visoko Crnopozicionirani političari i njihova svojta. Teško kršenje načela kaznenoga procesnog prava redovita je pojava u Hrvatskoj u kojoj je i dalje vrhunaravno načelo ono političkog kriterija baš kao i u prošlome totalitarnom sustavu. Logično, u takvu državu ozbiljni investitori ne vole pretjerano ulagati.

Tamo gdje nema visoke razine pravne sigurnosti, gdje investitori moraju strahovati hoće li sutra pred sudom moći dobiti zaštitu, ne ulaže se nikome. Izostanak kvalitetnih greenfield ulaganja u Hrvatsku ne bi stoga trebalo nikoga čuditi. Među političarima, neovisno o kojoj je orijentaciji riječ, jednostavno postoji konsenzus da se sadašnji klijentelistički sustav ne dira.

Državna poduzeća kao privatni kriminalni bankomati

Kad su u pitanje kriminalni pothvati i nathvati, ali i popularno uhljebljivanje i kadroviranje, bez ikakvog su premca tzv. Drzavne tvrtkejavna, tj. državna poduzeća. Mnoga od njih već desetljećima služe kao privatni bankomati političke mafije. Nema pritom tog političara u Hrvatskoj koji je uvezen u klijentelističko-kriminalni sustav, a da se ne će protiviti privatizaciji državnih poduzeća. I  posve anacionalni političari postanu gorljivi domoljubi i pseudosuverenisti kad je potrebno grmjeti protiv prodaje „obiteljskog srebra“. Jasno nam je i zašto je tome tako. Kad se poduzeće privatizira onda politički kriminalci ne mogu više potkradati to poduzeće i  kapacitirati ga svojim mediokritetskim trčkaralima. Dakako, i privatizacija ponekad postane rješenje, ako u okviru tog procesa politička mafija možete strpati u džep kakvu proviziju. INA nam je svjedok.

Međutim, takvim postupcima došao je konačno kraj jer uskoro stupa na snagu nova snažna mjera u borbi protiv korupcije i kriminala. Naime, izvješća o poslovanju državnih tvrtki nosit će pečat „strogo provjerljivo“. Velik je to korak u transparentnosti poslovanja državnih firmi i u jačanju povjerenja poreznih obveznika prema javnome menadžmentu. Lupeži i kriminalci u državnim poduzećima doista više ne će mirno spavati. Ni uz Normabel.

Davor Dijanović/hkv.hr