Nas su držali komunisti u talačkom režimu i što je još žalosnije – ne dopuštaju istinu

Pin It

Rat i ratna trauma zamrznut su užas u ljudskom umu. A malo se tko pita što je s ljudima koji su prošli komunističke torture, progone, zatvore, negiranje identiteta i ljudskoga dostojanstva. Iskreno, tu rezoluciju koju je donio Europski parlament nisam primijetio u hrvatskim medijima, čini mi se da je nekako prošla ispod radara.

Nisu je komentirali ni političari ni povjesničari, a očito je promaknula i ljudima iz znanstvenih institucija i onih koji se bave ljudskim pravima”, ističe dr. sc. Ivan Radić u razgovoru za Glas Koncila, te upozorava: “nas su držali komunisti u talačkom režimu, i što je još žalosnije: ne dopuštaju istinu. To je podsvjesni segment zbog kojega ljudi bježe iz države”

U svjetskom i hrvatskom zdravstvu otvaraju se brojne zdravstvene teme od zdravstvenih sustava i lijekova do etičkih dvojba. O blagdanu sv. Luke, zaštitnika liječničkoga poziva, redovito se promišlja i duhovna dimenzija. O stanju u zdravstvu, novim iskoracima u neuroznanosti, o potrošnji lijekova i drugim temama za Glas Koncila govorio je doktor znanosti Ivan Radić, specijalist neurokirurgije koji djeluje u Kliničkom bolničkom centru »Sestre milosrdnice«.

Sudionik je brojnih kongresa, objavio je više znanstvenih radova, član je Hrvatskoga društva katoličkih liječnika te drugih stručnih liječničkih udruženja. Sudionik je Domovinskoga rata, otac je četvero djece. Progovara i o vrijednosnim sustavima te razvoju hrvatske medicinske struke koja je uz bok europskim i svjetskim postignućima. Kao neurokirurg, vjernik, otkriva tajne ljudskoga mozga.

Intervju prenosimo u cijelosti:

U suvremenom svijetu neurološka je znanost sve više baza za druge znanosti, počevši od robotike, digitalizacije i liječenja. Kao neurokirurg koji gotovo svakim danom gleda ljudski mozak, recite koliko je on istražen i koje su nove spoznaje.

DR. RADIĆ: Kad se prate današnji mediji, zatim časopisi, stručna literatura, u javnosti se dobije dojam da se sve znade o ljudskom mozgu i njegovu funkcioniranju. No stvarnost je da neuroznanstvenici nisu još dokučili njegovu složenost pa se stoga usudim reći da je to tajna života u kojem su stotine milijardi neurona, od kojih se svaki spaja na tisuće drugih. To je najsloženija biološka struktura na zemaljskoj kugli, a znanost tek pokušava razumjeti molekularne, stanične i živčane moždane aktivnosti. Pitanje kako funkcionira ljudski mozak jedno je od najtežih pitanja i nemoguće je dati jednoznačan odgovor. Svakim se danom otkriva nešto novo, na primjer 1992. u Parmi su otkriveni zrcalni neuroni koje karakterizira aktivacija u obavljanju određene radnje, ali i u promatranju osobe koja obavlja navedenu radnju. Istraživanja zrcalnih neurona pomažu neuroznanstvenicima da pronađu podlogu socijalnih interakcija. To je jedan od primjera istraživanja, a time se nastoji protumačiti razvijanje empatije za druge ljude. Važna su i za neke bolesti mozga. Znanost ide do te mjere da se signali u mozgu mogu prenositi između neurona i kada se oni ne dodiruju, a to bi značilo da stanice komuniciraju na daljinu tako što neuron emitira informaciju. Tako je vodeći istraživač biomolekularnih informacijskih procesa Stuart Hamerof pretpostavljao postojanje svijesti na razini stanice. Isto tako nastoji se pronaći i povezanost s Bogom, sa Stvoriteljem. Mnogo je tajna o ljudskom mozgu, što me na neki način vodi do prvih redaka Biblije i Knjige Postanka: »Stvori ga na svoju sliku i priliku.«

Što je Božji modul u ljudskom mozgu?

Neurološka otkrića, posebice u suvremenim tehnologijama poput magnetske rezonance i suvremenijih tehnoloških pristupa, otvaraju put novim multidisciplinarnim suradnjama, pa se tako posljednjih godina u svijetu biznisa razvija neuroekonomija, zatim su prisutni pojmovi neurofilozofija, neuroteologija. Kako to tumačite?

DR. RADIĆ: Moramo razlučiti istinoljubivost prema znanosti i njezinu pristupu od zloporabe. Primjerice, ako bi se istraživanje u neuroekonomiji provodilo tako da se ne ide na dobrobit čovječanstva, nego kapitala, to bi bila zloporaba i neetičan pristup. Ako to rade bogate kompanije da bi se domogle kapitala, to je urušavanje znanosti. Što se tiče neurofilozofije i neuroteologije, te dvije sintagme svakako su zanimljive jer neuroznanost preko svojih istraživanja elektrofizioloških obrazaca funkcije mozga postavlja nove teze i hipoteze. U istraživanjima i promišljanju svijeta i čovjeka nisu samo biolozi i medicinari pozvani istraživati tajnu ljudskoga mozga, nego važnu ulogu igraju filozofi, psiholozi, teolozi, fizičari, informatičari, matematičari. Točno se znade što je teologija, a neuroteologija bi bila multidisciplinarna s bihevioralnim pristupom usmjerenim na ponašanje ljudi te otkrivanje zakonitosti ponašanja ljudi u određenim situacijama. Postoje pritom različita promišljanja i istraživanja, pa se na neki način želi dokučiti zašto je čovjek vjernik. Tako neurolog Srinivasan Ramachandran, koji se prvi upustio u takva istraživanja i otkrio posebnosti, ističe da se otkrivanjem »Božjega modula«, centra u prednjem režnju mozga, podražajem magnetnim poljima uočavaju promjene, zapravo pojavljuje se »religiozno«. I tu je znanost na tragu da postoji centar za kontakt s Bogom. No svakako bi bilo dobro da se znanosti poput teologije i filozofije nadovezuju i na neurologiju. Biblija je presjek ljudskoga života, puna upozorenja da se ne smije prekoračiti određena crta koja čovjeka vodi do samouništenja ili poigravanja boga. Za kršćane je najvažnije to da je Krist umro i uskrsnuo iz ljubavi prema čovjeku. I tu se vraćam na početak, a to je ljubav koja je čovjeku dana prema čovjeku i prema Bogu. Tu su svi biološki procesi koje treba spoznati da bi se pridonijelo više ljubavi i radosti u ljudskoj svakidašnjici.

Kako biti sretan?

U suvremenim postignućima i tehnološkim procesima sve više se rabi sintagma »umjetna inteligencija«, zapravo ljudske se osobnosti prepisuju tehničkim stvarima. Kakvo je Vaše promišljanje kao neurokirurga?

DR. RADIĆ: Dobro je da se znanost u svojim tehnološkim procesima razvija i pomaže čovjeku te mu olakšava komunikaciju i obavljanje određenih poslova. Na primjer mi u Hrvatskoj imamo robota u neurokirurgiji koji je hrvatski proizvod. Sigurno je u nekim stanjima precizan, ali se ne može ništa bez čovjeka. Davati ljudsku osobnost strojevima?

Čini mi se da to uključuje pristup koji nije antropocentrički. Čovjek je najveća vrijednost na Zemlji i bez njega i njegova uma nema razvoja. Anatomski, ljudski mozak nije se promijenio tisućama godina, ali prilagodba, promišljanja, izumi i slično nose svoje značajke. Pa i kad se govori o »umjetnoj inteligenciji« koja je plod ljudskoga mozga, može se donijeti velika korist društvu, od pomoći u dijagnostici i liječenju do smanjenja energetske potrošnje, održivoga okoliša i niza drugih dobrobiti u svijetu. Ona se odnosi na područje računalne znanosti koja se bavi razvojem tzv. inteligentnih alata, ali sve je čovjek postavio, uostalom i napravio poveznice kod pojedinih razumijevanja i analize jezika, govora, slike. Promatramo najnovije automobile kojima upravljaju sustavi, dakle ne čovjek, ne vozač. Oni upotrebljavaju senzore, a to je opet čovjek dopustio: dao je mogućnost da strojevi »imaju« ulogu vida, sluha i motoričkih radnja. Njihove su reakcije brže nego čovječje, pa tako nema umora ili dekoncentracije kao kod čovjeka. Jasno je da je to pokrenuto i u svrhu smanjenja prometnih nesreća. Kao i svaki drugi alat, umjetna je inteligencija tu da pomogne nama ljudima, i upravo je to fokus koji podupire Europska unija. Razvijanje umjetne inteligencije nije samo po sebi cilj, ono mora služiti većemu dobru cijeloga društva. Prema informacijama očekuje se da će do kraja 2020. ukupna javna i privatna ulaganja u područje umjetne inteligencije u Europskoj uniji dosegnuti vrijednost od najmanje 20 milijardi eura. Postavlja se logično pitanje koliko će sve to udaljiti čovjeka od čovjeka, hoće li netko to zlorabiti, te ono što je najvažnije: kad se čovjek, koji je biće empatije, ljubavi i radosti, okrene oko osobe, hoće li biti sretan?

Na sto tisuća stanovnika 336 liječnika

Kao liječnik i neurokirurg koji »zaviruje« u ljudski mozak, kako ocjenjujete sreću i radost hrvatskoga naroda i kakvo je stanje u zdravstvu?

DR. RADIĆ: Dalo bi se mnogo analizirati, ali čini mi se da se stvara kaos, kako međugeneracijski tako i društveno-politički. Jednostavno, iz dana u dan vidim žalopojke, kukanja, pogled nekamo drugamo. Pa i u Zagreb su ljudi odnekud došli. S druge strane kad vidim ispred sebe čovjeka kojemu treba pomoći, pa što će mi veća sreća nego osmijeh na njegovu licu! Sreća je u ljubavi prema bližnjemu, prema svojoj obitelji, kolegama, prijateljima, prema svojoj domovini. Još ako k tomu može živjeti od svoga rada, a posla ima, jer kad je čovjek zdrav, može i hoće raditi, ima svoju državu, ne smije biti nesretan, pogotovo ako je vjernik.

Što se tiče zdravstva, ma nije to tako crno kako se prikazuje u dnevnopolitičke svrhe i radi nekakva zastrašivanja. Jasno, problema uvijek ima i bit će ih, ali ih treba rješavati. Nažalost, na temelju jednoga ili manjega broja primjera javnosti se izvrnu priče i ispostavi se da je sve crnilo. Nije tako, jer uzimaju se paušalne brojke, neprestance se događa prepisivačko novinarstvo ili prepisivačko istraživanje. Na primjer, neprestance se polazi od negativnih brojka o nedostatku liječnika i medicinskih sestara. To se napuhuje jer, statistički gledano, povećava se broj medicinskih sestara i tehničara, kao i liječnika, a manje je stanovnika. Prema podatcima Nacionalnoga registra pružatelja zdravstvene zaštite i podatcima na mrežnoj stranici Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je 2018. bilo ukupno 15 047 doktora medicine, od kojih je manji broj ili 11 posto radilo u privatnim klinikama i ordinacijama. U javnom zdravstvu 31. srpnja ove godine radilo je 13 571, a 31. prosinca 2018. godine njih 13 733, iz čega je vidljivo da se u sedam mjeseci broj liječnika u sustavu javnoga zdravstva smanjio za 162. Statistički gledano, podatci HZJZ-a bilježe rast broja liječnika iz godine u godinu. Prošle je godine bilo 14 810 doktora, pretprošle 14 427, u 2013. godini 13 731, a 2010. bilo je 13 986 liječnika. Postavlja se pitanje zašto nekomu treba kaos. Prema Eurostatovim podatcima, Hrvatska ima 336 liječnika na sto tisuća stanovnika. U Europskoj uniji taj je prosjek 351 liječnik na sto tisuća stanovnika, tako da je hrvatsko zaostajanje od četiri posto neznatno. Prethodnih je godina ono iznosilo između 10 i 15 posto. Nadalje, u pružanju zdravstvenih usluga komu je što uskraćeno? Imamo najmodernije odjele, vrhunske stručnjake, solidnu opremu.

Hrvati nisu bolesna nacija

Posljednjih dana aktualna je medijska tema o potrošnji lijekova i dugovima veledrogerijama. Zanimljive su priče pojedinih medija prema kojima ispada da smo prvi po potrošnji lijekova u EU-u te da je hrvatski narod bolesna nacija?

DR. RADIĆ: Potrošnja lijekova lani je porasla za 8,1 posto u odnosu na 2017. godinu, kada je porast iznosio 5,7 posto, te je također nešto viša od prosječne potrošnje za razdoblje od 2014. do 2018., točnije ukupna potrošnja iznosi više od 6,6 milijardi kuna. To su podatci Agencije za lijekove i medicinske proizvode. Prema industrijskoj usluzi i podatcima na primjer Njemačke, prodaja lijekova u njemačkim ljekarnama iznosila je oko 37 800 000 000 eura u 2018. I kad se to podijeli, pa to po stanovniku bude oko 3300 kuna godišnje. To je samo u službenim ljekarnama. Na drugoj strani, prema izvješću Hrvatske agencija za lijekove i medicinske proizvode, procjenjuje se da je potrošeno manje od 1500 kuna po stanovniku u Hrvatskoj. To donosi podatak da Hrvati nisu bolesna nacija kako ih se često želi prikazati u javnosti. To bi se još dalje moglo raščlanjivati na bolesti, poput antidepresiva i lijekova protiv hipertenzije, zatim na prevencije, potrošnju na skupe lijekove. Medicina je napredovala, a tako i farmaceutska industrija koja je prati u službi ljudskoga zdravlja. Ne može hrvatsko zdravstvo koje djeluje u vrlo složenim uvjetima i koje je materijalno ograničeno odustati od liječenja i praćenja najsuvremenijih postignuća. Svatko ima pravo na život i zdravlje, a to traži i dodatno skuplje lijekove, u čemu smo ograničeni, ali i dugovi su se nagomilali. Financijski je fond ograničen, a medicina ide ukorak s najnovijim postignućima.

Kako komentirate da je nezapaženo prošla tema Europskoga parlamenta od 19. rujna ove godine i Rezolucija »Važnost europskoga sjećanja za budućnost Europe« iz Strasbourga. Koliko je to indikator kontroliranoga kaosa u hrvatskom društvu? Kako bez povijesne istine naprijed? Koliko to blokira ljudski mozak i udaljava čovjeka od realnosti te ga tjera iz stvarnosti?

DR. RADIĆ: Mozak je čudan organ, pamti, obnavlja, prati, što bi se računalnim rječnikom reklo »procesuira«, pa kad naiđe na neki »virus«, preskače ga, obilazi. Jednostavno rečeno, to mu je upozorenje! Svjesni smo danas trauma iz Domovinskoga rata, donekle ih aktualiziramo i pomažemo u zdravstvu koliko možemo da se te traume nadiđu. Dovoljno je pogledati Domovinski rat i ljudske patnje i posljedice koje i dandanas brojni nose u svom umu. Rat i ratna trauma zamrznut su užas u ljudskom umu. A malo se tko pita što je s ljudima koji su prošli komunističke torture, progone, zatvore, negiranje identiteta i ljudskoga dostojanstva. Iskreno, tu rezoluciju koju je donio Europski parlament nisam primijetio u hrvatskim medijima, čini mi se da je nekako prošla ispod radara. Nisu je komentirali ni političari ni povjesničari, a očito je promaknula i ljudima iz znanstvenih institucija i onih koji se bave ljudskim pravima.

Začuđen sam da Crkva nije na nju reagirala i upozorila da je pravda jedan od ključnih lijekova ljudskoga dostojanstva. U njoj Europski parlament donosi jasne smjernice na temelju univerzalnih načela ljudskih prava i temeljnih načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima, s izjavom koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskoga dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi potpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová. Upravo u namjeri da se zlo ne ponavlja i da se ljudski mozak oslobodi trauma, naveli su da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugoga svjetskoga rata koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima. Dakle, prije 80 godina tadašnji komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisali su ugovor o nenapadanju, poznat kao pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svojih dvaju totalitarnih režima te otvorili put za izbijanje Drugoga svjetskoga rata. I jasno stoji »da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezina naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje«. Tako se ni europska tragična povijest ne smije zaboraviti, a nas su držali komunisti u talačkom režimu, i što je još žalosnije: ne dopuštaju istinu. To je podsvjesni segment zbog kojega ljudi bježe iz države. Istina mora biti jasna i rezolutna jer tako se oslobađa ljudski um trauma koje su se taložile i generacijski prenosile na mlađe. Kad se gleda s psihijatrijskoga stajališta, to je jedna od transgeneracijskih trauma koje u hrvatskom društvu izazivaju goleme podjele. Bez obzira na to u kojoj ideologiji tko bio, treba odati počast svim žrtvama i postaviti temelj za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju. Život je ljubav i svatko svoga bližnjega voli, a sudac je jedino Bog! Nisu nam potrebni tabori, nego istina, pomirba i ljubav, jer jedino nas to može dovesti do zajedništva i našega daljnjega napretka. Svaka laž truje ljudski mozak!

Izvor: narod.hr/Glas Koncila