Preko 'tolerancije' širi se protukršćanska ideologija

Pin It

U razgovoru novinarke Novoga lista Mirjane Grce s Giorgijom Grljem, pastorom riječke Baptističke crkve čuli smo ono što u crvenoj Rijeci i isto takvom Novome listu ne žele čuti (http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/GIORGIO-GRLJ-Pastor-Baptisticke-crkve-u-Rijeci-o-Bozicu-i-kulturi-koju-zivimo?meta_refresh=true). U razgovoru o Božiću s protestantskim svećenikom Mirjana Grce i Novi list dobili su ono što ne žele čuti.

Na pitanje u kakvoj kulturi danas živimo, Grlj je odgovorio: »S jedne strane imamo judeo-kršćansku kulturu koja je tijekom dvije tisuće godina bila temeljem zapadne civilizacije. Istovremeno se od prosvjetiteljstva naovamo polako stvara drugačiji pogled na svijet, za koji ne mislim da je po sebi loš. No, danas se ide na dekonstrukciju svega, od čovjeka koji više nije "muško i žensko stvori ih" kako to bijaše na početku, nego je sada sve to relativizirano i atomizirano do mjere da je svaka individua svemir za sebe. Radi se o dekonstrukciji države, dekonstrukciji društva. S jedne strane imamo kulturu u koordinatama dekonstrukcije, i s druge vjerske zajednice koje su po svojoj naravi konstruktivne, stvaralačke, koje imaju pamćenje, metanarativ, veliku priču koju se danas dekonstruira«.

Uslijedilo je pitanje »Netko je rekao da čovjek nije stvoren za relativizam« na koje je pastor odgovorio: »Mislim da je čovjek stvoren za apsolut, a ne za relativizam. Bez apsoluta, bez uporišne točke, čovjek gubi svoj identitet, i koliko god ga pokušavao naći u parcijalnim stvarima, ostaje sam i bez uporišta«. Sada je uslijedilo pitanje o Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture u 2020. godini i kako su uključene vjerske zajednice u taj projekt? Giorgio Grlj je odgovorio: »Bilo je iznenađujuće da se vjerske zajednice uključuje, i to naprosto zbog svjetonazorskih različitosti. Rekao bih da se "luka različitosti" razumije prilično jednostrano, jer osjećaj je cijelo vrijeme bio da je uključivanje vjerskih zajednica zapravo bilo samo jedna "ispričnica". Razmišljajući što i kako tu doprinositi došli smo na ideju koju su iz Barcelone "donijeli" mons. Matija Matičić i bivši glavni riječki imam Hajrudin Mujkanović. U Barceloni su vidjeli ekumensku i međureligijsku molitvenu kapelu koja je bila privremene naravi, od godine dana. Ta se ideja svidjela ljudima iz EPK 2020., ali su išli za tim da se stvori nešto što su zamislili kao trajno međureligijsko mjesto molitve. Mi smo se kao predstavnici vjerskih zajednica – Rimokatoličke crkve, Židovske zajednice, Islamske zajednice, Srpske pravoslavne crkve i Baptističke crkve – nekoliko puta zbog toga sastali i zaključili da to iz nekoliko razloga nije najbolja ideja. Umjesto da se radi takva kapela – koja je skupa i u gradnji i u osiguranju i u održavanju – predložili smo da se na Molo longu, kao moguće najljepšoj šetnici u gradu, urede klupice za odmor šetača. Da budu prikladno dizajnirane i obilježene te s ispisanim određenim tekstovima koji bi šetačima bili i poticaj za razmišljanje. I to bi bila trajna i korisna uspomena na EPK 2020. U ime svih nas uputio sam dopis odgovornima u Rijeka EPK 2020., no nikakav odgovor do sada nitko od nas nije dobio. Žalosti nas da unatoč potpisanom sporazumu, u ovom trenutku, koliko znam, vjerske zajednice nisu više ni o čemu obavještavane, niti su uključene«.

Ovdje nas je baptistički pastor podsjetio na pokušaj riječke crvene vlasti da na "ekumenski" način pojača svoju multikulturalnu politiku na štetu većinskoga hrvatskog naroda u Rijeci i Istri. Srećom čelnici pet crkava i vjerskih zajednica nisu se dali preveslati od potomaka jugoslavenske vrlo lukave škole. Nakon toga uslijedilo je bezlično i općenito pitanje: »Živimo u kompleksnom vremenu« na koje je Grlj sažeto i jezgrovito odgovorio: »Da. Radi se o sukobu velikih ideja, i to se danas očituje na polju kulture. Ljudima koji su određeni koordinatama kulture dekonstrukcije, usta su prepuna tolerancije, ljubavi, prihvaćanja, a spomenete li jedno slovo od riječi crkva, sve to nestaje. Tako da se tu ne radi o toleranciji. Zapravo tolerancija je drugo ime za Kainovo "Zar sam ja čuvar brata svoga? " Dakle, toleriram te, ali nisam ni u kakvoj obvezi prema tebi. A Krist i kršćanska poruka nas ne uče da nekoga toleriramo, nego da ljubimo, što je dijametralno suprotno. Mi jesmo čuvari brata svoga. Dakle, tu toleranciji nema mjesta, već je to drugo ime za nametanje ideologije protiv koje se ne smije ništa reći, jer čim nešto kažeš, ti si netolerantan. Ne, baš suprotno, samo propitujem stvarnost u kojoj živim«.

Rijeka promiče dekonstruktivističko viđenje ne samo umjetnosti

U razgovoru za Novi list baptistički pastor Giorgio Grlj rekao je i ovo: »Današnji je svijet kao rasuti mozaik, a kada raspeš mozaik, dobiješ hrpu kamenčića koji svaki za sebe može biti lijep. To je zapravo postmoderna. Dekonstruirati sliku, metanarativ, veliku priču, i onda je svaki pojedinac u mogućnosti da si iz te slike uzme jedan-dva kamenčića i da ih slaže prema vlastitoj zamisli. Ta je zamisao, dakako, danas ovakva, a sutra onakva. Kršćanska priča i metanarativ ima početak i ima kraj. Priča o Isusu Kristu je besmislena ukoliko Isusa vidimo samo kao Božića ili samo kao mudrog učitelja. Isus je onaj koji se utjelovio, onaj koji je služio, koji je umro i koji je uskrišen, koji sjedi Ocu s desna i koji će ponovo doći. To je metanarativ. Taj mozaik je rasut i sada je svaki pojedinac ostao sam, bez velike slike, i ima svoj kamenčić kojim se igra. To je današnji čovjek. Dekonstruira sve, sve što je bilo, jer kao da ništa nije vrijedilo. Pa tko ti kaže da sada vrijedi ovo tvoje? Otkuda ti pravo vjerovati da ti vrijediš, ako ti ništa drugo ne vrijedi? To je već opće mjesto jedne rasprave o kulturnim kretanjima, a Rijeka je potpuno na tragu toga. To je dekonstruktivističko viđenje ne samo umjetnosti, jer se po umjetnosti danas pokušava mijenjati svijet. A kad netko drugi želi propitati neki drugi metanarativ, onda je proglašavan revizionistom itd. No, ili imamo svi prava na propitivanje ili je, tako se to danas čini, samo lijevom spektru dopušteno propitivati, a svima drugima je to zabranjeno "jer su konzervativni"? A konzervativno je kao po sebi loše. Ne, loša je uskogrudnost, dok konzervativnost predstavlja očuvanje trajnih vrijednosti. Još uvijek vjerujem da vrijednosti postoje, jer vjerujem da postoji živi Bog«.

Pavao Blažević/hrvatski-fokus.hr