Prisega pred vladajućom kastom umjesto pred narodom koji ga je izabrao

Pin It

Držeći se one izreke da "vuk dlaku mijenja ali ćud nikada" Zoran Milanović je požurio i prije nego što je ustoličen na dužnost predsjednika Republike pokazati kakav mu je u stvari karakter.

Novi predsjednik je najavio da će se njegova inauguracija obaviti u Predsjedničkim dvorima pred članovima Ustavnoga suda i uskim krugom najviših političkih dužnosnika, dakle ne, kao što je to dosad bio slučaj, na javnoj inauguraciji ispred crkve Svetoga Marka pred narodom koji ga je izabrao..

Tu svoju odluku on sam nije obrazložio, što je inače njegov stil koji je u raznim prigodama i izjavama prakticirao kao neuspješni predsjednik Vlade. On je ovom odlukom poslao hrvatskoj javnosti najmanje dvije poruke. Prva je da će u obnašanju predsjedničke dužnosti tumačiti Ustav na svoj način, a ne onako kako je propisano i da ne će voditi računa o ustaljenoj simboličnoj tradiciji. Druga je poruka upućena ne samo onima koji su ga svojim glasovima izabrali nego i cijeloj hrvatskoj javnosti.Ta poruka glasi: Iako sam predsjednik svih državljana i građana Hrvatske, ja ću raditi po svome ukusu mimo propisa i običaja. S jedne strane on je ovom odlukom pokazao da mnogo ne drži do birača koji su ga izabrali, a s druge strane praktički prikriveno podržava ideju da predsjednika države ne bira narod, nego, kao što se to već moglo čuti od nekih političara, to bi trebalo prepustiti parlamentu.

Zoran Milanović se pri tome čak pozvao na primjer Slovenije, što je potpuno promašeno kao i sve njegove usporedbe Hrvatske s drugim zemljama, jer hrvatski narod, odnosno birači suvereno odlučuju kako će funkcionirati država, pa je pozivanje na praksu u drugim državama potpuno deplasirano. Ako je predsjednikk Republike Hrvatske izabran izravnim glasovanjem birača, onda je sasvim normalno da čin preuzimanja dužnosti bude kao što je dosad bio svečani javni ceremonijal. Njegovom odlukom da se to obavi u uskom krugu vladajuće političke kaste Zoran Milanović je poslao jasnu poruku biračima da do njih uopće ne drži i da mu je važnija politička nomenklatura.

Odluka Zorana Milanovića da se ceremonija prisege održi na Pantovčaku odmah je naišla na odobravanje njegovih stranačkih ali i bivših koalicijskih partnera, ali je bivši predsjednik i njegov stranački drug Ivo Josipović izrazio određenu rezervu ukazujući da je to u skladu s Milanovićem poimanjem predsjedničke funkcije, ali je ne slažući se s tom odlukom dodao da je "inauguracija javni događaj, gotovo državni ritual koji nosi određenu poruku".

Treba podsjetiti da je Zoran Milanović bio na čelu najgore Vlade otkako je Hrvatska stekla samostalnost. S takozvanom Kukuriku koalicijom na čelu sa SDP-om te s nekoliko malih lijevih liberalnih stranaka Zoran Milanović imao je priliku pokazati svoje državničko znanje, ali je u tome totalno zakazao, što su birači na idućim izborima kaznili pobjedom HDZ-a na čelu sa sadašnjim premijerom Andrejom Plenkovićem. U tom njegovom i SDP-ovom mandatu Zoran Milanović ne može se pohvaliti niti jednim pozitivnim političkim učinkom. Uz predsjednika Ivu Josipovića Zoran Milanović je bio glavni zagovornik "lex Perković" kojim se namjeravalo zaštititi od izručenja Njemačkoj dva bivša agenta jugoslavenskih tajnih službi. Za njegova mandata Hrvatska se zadužila za dodatnih 74 milijarde kuna, a sa predstečajnim nagodbama poslao je na stotine radnika na ulicu. Po njemu Hrvatska je slučajna država, što znači da je on bio slučajni premijer, a po tome je sad slučajni predsjednik. Za njega velikosrpska agresija ne postoji, nego je to bio građanski rat, upravo onako kako to zagovara četnička garnitura u Beogradu. Štoviše idući na ruku četničkoj garnituri u Beogradu Zoran Milanović je već dao opasnu izjavu da je rat završio, što praktički znači da se odrekao nestalih branitelja i civila koje Hrvatska traži od Srbije. On je nadalje izjavio da su njegovi glasači Srbi, iako politički korektno takvih u Hrvatskoj ne može biti, jer se radi o srpskoj nacionalnoj manjini, a ne o političkim Srbima. Njegov vodeći ministar unutarnjih poslova pored toga što je bio umiješan u "slučaj svastika" u Splitu po staljinističkoj metodi strpavao je zdrave osobe u ludnicu. Zoran Milanović ostao je upamčen i po utjecaju koji je koristio da spašava financijske probleme svojeg starijeg brata, ali i ministra obrane Ante Kotromanovića

Kad je izgubivši izbore prešao u vlastite poslovne vode Zoran Milanović nije ostvario nikakav zapažen uspjeh. Osnovao je konzultantsku firmu EuroAlba Advisory koja je imala samo jednog uposlenog s plaćom u 2018. godini od 3.334.000 kuna. Za usporedbu njegov suparnik u predsjedničkoj kampanji Miroslav Škoro u firmi Omega software d.o.o.upošljavala je u istoj godini 78 zaposlenika s prosječnom plaćom od 10.450 kuna.

Uz svoju neuspješnu poslovnu karijeru Zoran Milanović dodao je mjesto savjetnika albanskog premijera Edija Rame te mjesto predsjednika Diplomatskog vijeća Visoke škole međunarodnih odnosa Dag Hammarskjöld u Zagrebu. Sad se konačno skrasio zahvaljujući "dubokoj državi" na Pantovčaku odakle možemo očekivati u skladu s njegovim "karakterom" brojna soliranja u vođenju politike, bez obzira što su njegove ovlasti ograničene. Treba uvijek imati na umu ocjenu koju je o njemu izrekao bivši njegov ministar financija Slavko Linić. On je za vrijeme kampanje ukazao da je Zoran Milanovićbahat, neradnik, nesposoban i konfliktan, te da će ako bude izabran za predsjednika to biti sramota za Hrvatsku.

Vjekoslav Krsnik/HRsvijet