Zašto se samoproglašene antife ne bore za prava sićušnog i nezaštićenog virusa?

Pin It

Pojedini su komentatori hrvatske političke scene već primijetili da su se samoprozvani antifašisti, beskrajne udruge za zaštitu prava žena, homoseksualaca, vrtnih patuljaka i čega sve ne, raznorazni centri za mirovne studije, suočavanje s prošlošću; ukratko sve što je „progresivno“ i „napredno“ u ovoj „fašistoidnoj“ državi, ne samo da nisu pomogli u trenutku kad je Zagreb pogodio potres

– taj su „prljavi posao“ prepustili vatrogascima, vojsci, BBB-ovcima i drugim civilima koji ne pripadaju „civilnom sektoru“ – nego su u potpunosti utihnuli.

Nije ih za čuti ni vidjeti, ne ruše više ovu državu, ne okomljuju se na branitelje, na Hrvatsku vojsku, HOS-ove ploče, ne kritiziraju vladu i institucije, ne zalažu se za slobodu, osnovna ljudska prava, ne pronalaze više povampirene ustaše na svakom kutku, ne galame i ne provode hajku i linč protiv neistomišljenika, a i migrante su velikodušno zaboravili..

Gdje je nestala naša domaća antifa? Iako je ugroza kineskim virusom ozbiljna, upravo bi se od tih i takvih očekivalo da, ako ništa, kritiziraju pojedine poteze i odluke aktualnih vlastodržaca, jer je upravo ljudska sloboda na udaru, sloboda kretanja, sloboda pružanja usluga, odnosno pravo na rad, a umalo je ograničena i sloboda na privatnost. Najvažnija osoba u državi je preko noći postao ministar unutarnjih poslova, odnosno prvi domaći pendrek, a državu koju vodi policajac policijskim metodama nazivamo policijskom državom.

Koliko su se vrijednosti okrenule kad jedino desna inteligencija upozorava na svojevrstan nesrazmjer od ugroze po zdravlje ljudi i mjere ograničenja slobode koje su na snazi. Mnogima je zabranjeno raditi, dakle privređivati i zarađivati za kruh svagdašnji, nitko ne smije napustiti mjesto boravišta, osim ako mu pod nejasnim kriterijima propusnicu ne izda neki činovnik, čeka se pred trgovačkim centrima jer je ograničen broj ulazaka u trgovine te se čak potiče cinkanje sugrađana koji se ne pridržavaju mjera, odnosno koji se okupe na javnom mjestu željni kontakta s drugim ljudima.

I sve je to, prema navodima vlastodržaca te ad hoc osnovanom tijelu koje je dobilo zakonodavne ovlasti – Stožeru civilne zaštite – „za naše dobro“. U bivšoj su državi bili barem toliko pošteni pa nikad nisu nikome govorili da je netko poslan na Goli otok radi „njegova vlastita dobra“, da mu je oduzeta imovina radi „njegova dobra“ ili je osuđen na smrt radi „njegova dobra“. A sad su nam svima oduzeli slobodu i još nam objasnili da je to u našem interesu. Možda i je, ali se ipak od naprednih i progresivnih boraca za slobodu i ljudska prava očekuje da se pobune protiv bilo kojeg vida ograničavanja slobode, ma koliko isto bilo (ne)opravdano i (ne)utemeljeno.

Zaista je čudan osjećaj probuditi se u „lijevoj našoj“ bez dežurnih ljevičara, otvoriti „mainstream“ medije u kojima nema niti jedne jedine kritike vlasti i to formalno demokršćanske vlasti predvođene „ustaškim HDZ-om“. Gdje su nestali naši petokolonaši, takoreći hrvatski brend i jedino što možemo izvoziti u skoro neograničenim količinama?

Je li možda razlog ove ljevičarske šutnje činjenica da je netko zavrnuo pipu pa proračunski krpelji, besposličari i neradnici ne mogu parazitirati na javnom novcu i državnom proračunu, odnosno osjećaju li možda da će oni biti prvi koji ostati bez sredstava u vrijeme krize uzrokovane kineskim virusom? Istina, nema potrebe za financiranjem domaćih izdajnika i njihova nesmiljena rušenja ove mlade države, kad to besplatno čini korona virus.

Plenković je 17. ožujka ove godine održao tajni sastanak s glavnim urednicima tiskanih medija te nacionalnih televizija i radija, na kojem su razgovarali o tome kako bi mediji trebali pratiti epidemiju koronavirusa. Naravno, pao je i neki dogovor kako će se „krizom pogođene“ novine čija je tiraža nepostojeća i koje nitko ne čita država pomoći u zamjenu za „ispravno“ izvještavanje o kineskom virusu i ovoj krizi.

Zašto Plenković i ministrica kulture Obuljen-Koržinek ne održe sastanak s glavnim predstavnicima nevladinih udruga i organizacija, te ne dogovore kako će se iste financirati u ovo krizno doba? Georg Soroš i određena veleposlanstva očito više ne „ulažu“ u naše petokolonaše pa mora uskočiti država, barem dok ne prođe korona virus. Mogli bi, recimo, uvesti neki moratorij na davanje sredstava svim tim udrugama, centrima, kulturnjacima i samostalnim umjetnicima, antifašističkim ligama, dok ne prođe virusna ugroza, a naši bi se progresivni i napredni ljevičari obvezali da će nastaviti s rušenjem države tek kad to prestane činiti spomenuti virus.

Ili, još bi bolja ideja bila kad bi se osnovala neka udruga koja će štititi i boriti se za prava virusa? Virus nije birao da bude virus, nije virus zao samo zato što je takav kakav je, različit od nas! U situaciji smo da nitko ne skrbi o pravima virusa, štoviše, iz dana u dan se stvara, potiče i hrani mržnja, netolerancija te poziva na linč protiv korona virusa. Kakvo je to društvo koje ne štiti (doslovno) svoje najmanje pripadnike?

To bi bila prava avangarda, progresiva, naprednjaštvo te bi, složit će se svatko, zaslužila da se financira iz državnog proračuna. Nakon biljaka, životinja, okoliša, klime i svekolike ljudske nastranosti, vrijeme je i da virusi dobiju svoja prava! No, ništa od toga ne će biti moguće ako država prvo ne uloži proračunski novac u našu antifu, kulturnjake i borce za ljudska (i virusna) prava… Ključan je trenutak da aktualna vlada uloži u najvitalniji segment našega društva – nevladine udruge i tzv. civilni sektor – jer time ulaže u sve što je progresivno i napredno, liberalno i tolerantno!

Ljudi, fali mi Veljača, Tešelićka, Bosanac, Rada Borić, Pusić, Saša Broz, Baron... čekamo njihovo javljanje i početak borbe za prava sićušnog i nezaštićenog virusa.

F. Perić/HRsvijet