Prostačka kampanja šefa SDP-a

Pin It

Hrvatska je već debelo zagazila u predizbornu kampanju, još prije nego su počele prve mjere relaksacije nakon karantene u kojoj se zbog koronavirusa našla cijela država. Iako su se parlamentarni izbori očekivali negdje na jesen, očigledno je da su u vladajućem HDZ-u procijenili kako se trenutačno dobra situacija i rezultati koji se postižu u borbi s koronom mogu materijalizirati baš sada

dok još nitko ne može predvidjeti kako će se stanje razvijati nakon ljeta. Ne samo sa zarazom, nego i s problemima koji se dodatno mogu očekivati na ekonomskom planu.

O tome da će izbori biti u srpnju prvi je počeo govoriti premijer Andrej Plenković, a potom su se pridružili i drugi vodeći ljudi HDZ-a i države, prije svih Gordan Jandroković. Njihovi javni nastupi bili su ustvari sondiranje terena, priprema stranke za prve parlamentarne izbore na koje bismo trebali izaći usred ljeta. Međutim, zaokret se dogodio nastupima predsjednika Zorana Milanovića u Jasenovcu i potom u Okučanima, kad se okomio na pripadnike HOS-a, usmjerio retoriku prema ideološkim temama, za vrijeme korone zaboravljenim ustašama i partizanima, te je time nastojao pokrenuti svoje nekadašnje stranačke kolege iz SDP-a koji su se ispočetka našli zatečeni nakon što su na krilima Milanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima nekoliko mjeseci po anketama bili vodeća stranka. U borbi protiv koronavirusa najjači su obol dali HDZ-ovi kadrovi, od potpredsjednika Vlade Davora Božinovića, na čelu Nacionalnog stožera, preko ministra zdravstva Vilija Beroša, stručnjaka epidemiologa Alemke Markotić i Krunoslava Capaka. Svi su oni redom članovi HDZ-a i to je zacijelo utjecalo na promjenu percepcije birača koji su u anketama opet dali prednost vladajućoj stranci. S druge strane, Milanovićevi postupci više su bili vjetar u leđa desnoj struji unutar HDZ-a da zaborave na neka neslaganja s vodstvom stranke, jer su se i Plenković, a osobito Jandroković, ogradili od Milanovića i stali uz HOS-ovce i komemoriranje njihovih poginulih suboraca.

Uvidjevši da je vrijeme izbora blizu, i sa željom da retorikom prati svoga prethodnika na čelu SDP-a, u kampanju se uključio i aktualni lider hrvatskih socijaldemokrata Davor Bernardić. Do tada uglavnom miran dečko, koji je u proteklih nekoliko godina otkako stoluje na Iblerovu trgu morao ratovati s bivšim Milanovićevim stranačkim kadrovima, a istovremeno se u parlamentu pokazivao kao ne baš dorastao vođa opozicije spram vladajuće koalicije i premijera Plenkovića, Bernardić je jednom svojom uvredljivom izjavom iznenadio sve one koji prate političku scenu u Hrvatskoj. Reagirajući na polemike oko pozdrava “Za dom spremni”, predsjednik SDP-a poručio je da Hrvatska ne smije biti talac “neodlučnog premijera Andreja Plenkovića koji se skriva iza svog rektalnog alpinista Gordana Jandrokovića”.

Ovakva razina političkog prepucavanja uistinu nije zabilježena. Jandroković je i inače česta meta napada, i osobno sam u svojim tekstovima, osobito nakon Istanbulske konvencije, znao žestoko pisati i o njemu i o premijeru, bilo je ponekad i ispod razine i zbog toga mi je žao. Žalosno je pak, da Davor Bernardić, čovjek koji pretendira biti vodeći političar u državi, nije svjestan što je izgovorio i da se nije ni pokušao ispričati nakon prostačkog ispada, čime se samo dodatno pokazao kao nekulturna i nezrela osoba, što ga diskvalificira i kao političara i kao čovjeka. Neki kažu kako bi za SDP bilo najbolje da je Bernardić ostao u karanteni, jer ako ovako nastavi, mogao bi napraviti više štete nego koristi stranci kojoj prijeti još jedan poraz na izborima.

Ivan Ugrin/SD