Nesmiljena talijanizacija ulica po hrvatskoj Istri

Pin It

https://i.imgur.com/kQiNoOG.jpg

Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj člankom 4 propisano je da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima:

1. kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na području općine ili grada čine jednu trećinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,

2. kada je predviđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, (na snazi su sporazumi s Italijom i Mađarskom, a u tijeku su novi pregovori s Srbijom i Crnom Gorom).

3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,

4. kada to, u odnosu na rad svojih tijela, u samoupravnom djelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama i gradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine. Napomena: Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.

Evo zbog čega je veoma važan točan popis stanovništva. Kriteriji pod točkom 1 i 2 su jedino pravedni, a kriterij pod brojem 3 je u praksi izazvao brojne zloupotrebe i nepravde. Pogodovao je lokalnim strankama na vlasti da izglasavanjem statuta pogoduju političkoj trgovini i korupciji sa ciljem održavanja na vlasti i ugrožavanja suvereniteta i integriteta RH.

Primjer IDS-a u Istri

„IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre. https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893 IDS je poznata iredentistička, autonomaška i antihrvatska stranka, koja od svog osnivanja niječe hrvatski identitet Istre,  inzistira na nekoj regionalnoj i nacionalnoj posebnosti sa ciljem razbijanja integriteta i suvereniteta RH, izdvajanjem Istre iz ustavno-pravnog poretka RH.

IDS je talijanizirao Istru

IDS-u je uspjelo ono što nije uspjelo Mussolliniju u talijanizaciji Istre od 1918-1943 godine, dodatnim kriterijem-statutima. Talijanizirao je Istru, a da većinski hrvatski narod nitko ništa nije pitao! Zar za provesti dvojezičnost kada je samo 4,43% Talijana, ne bi na referendumu trebalo pitati 70,41 % Hrvata jesu li suglasni ili ne? Ovo što je napravio IDS je zlouporaba vlasti na štetu većinskog hrvatskog naroda. Jer ne radi se samo o dvojezičnosti, već se radi o sustavnom zatiranju svega hrvatskog. Još je u kolektivnom sjećanju istarskih Hrvata fašistička prisilna talijanizacija! Samo podsjećanje na jednu epizodu talijanizacije u vrijeme talijanske vladavine 1918.-1943.:

Narodni dom u Puli, sagrađen je 1905. sredstvima pulskih Hrvata i Slovenaca, na sjeveroistočnim padinama Kaštela, u neposrednoj blizini “Dvojnih vrata”. Viale Carrara po “Guida della città di Pola” iz Sveučilišne knjižnice, protezala se od Piazza di S. Giovanni prema Giardinima do Port Aurea, jer zgrade “Heininger” na Giardinima nije bilo. Bio je vlasništvo “Kreditne zadruge Istarske posujilnice” koja je imala svoju pisarnicu na I. katu, a uz nju su na prvom katu bile smještene “Gospodarska sveza za Istru” i “Čitaonica- društvo za zabavu i pouku”. U prizemlju je bila gostionica u zakupu “Građanske plzenske pivovare”, s druge strane glavnog ulaza bila je kavana, tj. ” Caffe’ - Restaurant Narodni dom”, vlasnika Gregorija Basletića. U prizemlju se nalazila i velika dvorana za zabave i nju je držalo u zakupu “Gimnastičko društvo Sokol”. Na II. i III. katu Narodnog doma, kao i u potkrovlju bili su stanovi za iznajmljivanje, a u jednom od njih stanovao je jedan od vođa pulskih Hrvata u prijelomnim danima 1918., odvjetnik doktor Lovro Škaljer. Narodni dom je dolaskom Talijana u Pulu i Istru među prvima do temelja spaljen 13.srpnja 1920.godine , sa svim inventarom, pogotovo knjigama (7000 knjiga), a kasnije ponovno sagrađen,

Postavlja se pitanje što Furio Radin (i anacionalni IDS) želi postići s talijanskom državnom zastavom koja 365 dana u godini visi na zgradama općina i gradova zapadne obale Istre te onim Županije istarske, a na državne blagdane načičkane i na mnogim drugim mjestima uz onu hrvatsku? Što to Talijani u Istri time ‘dobivaju’ kao manjina? Istovremeno bi se trebalo pitati što tim činom u Istri dvotrećinski hrvatski narod gubi na dijelu svojeg suverenog državnog teritorija! Zar ne? Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, i kao podpredsjednik Sabora, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku?

Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute godinama. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom ne Talijanu, po Mati Baloti (naravno po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?

I usred Pule je, međutim, ploča s imenom trga Giardini, ulica u Labinu nosi ime San Marco, a jedna od ulica staroga Rovinja je Carera, druga Conceta itd., ali nema Đardina, Svetoga Marka, Karere, Končete. Tako sročenim imenima sugerira se da su ona zajednička obama narodima, ali se jednom od tih naroda (zna se kojemu!) odriče pravo čak i na vlastitu grafiju ili slovopis.

Kada je, međutim, riječ o hrvatskim toponimima, talijanska se grafija poštuje. Divjaki na dvojezičnim pločama postaju Diviacchi, Čepići – Cepici, Meteži – Metezi, Štrcaj – Sterzai, Šterna – Sterna…

O novim nazivima ulica, trgova i dijelova naselja postavljenim u Istri posljednjih godina malo se u javnosti zna. Tim su nazivljem oživljena vremena vladavine rimskih, mletačkih, francuskih, austrijskih i talijanskih gospodara Istre; vraćena imena zaslužnika i silnika, veterana rimskih legija, mletačkih providura i duždeva, francuskih generala i namjesnika, austrijskih careva i admirala i, jasno, hrvatskih renegata i talijanskih građanskih intelektualaca, među kojima i onih koji su razarali suživot istarskih prostora, bili iredentisti, tvorci i promicatelji talijanske imperijalne politike, koji su istarske Hrvate proglašavali »uljezima u tuđu zemlju, narodom bez povijesti i kulture, slavenskom gomilom koju treba talijanizirati kako bi se civilizirala«. Svoje ulice i trgove u Istri tako imaju B. Benussi, A. Amareso, M. Campitelli, G. R. Carli, C. Combi, Costantini, Camillo de Franceschi, Carlo de Franceschi, P. Kandler, L. Rizzi, P. Stancovich

U Motovunu je Prilaz Velog Jože bila jedna od najvažnijih ulica, a sada je mitsko ime istarskoga gorostasa premješteno i reducirano na uličicu od dvadesetak metara unutrašnjosti gradića, dok je ime književnika Vladimira Nazora, kao i u Balama, izbačeno, pa je nekadašnje Šetalište Vladimira Nazora preimenovano u Muri, naravno, bez hrvatske istoznačnice Zidine.

Tzv. protivnici prevođenja toponima na najljepšem su puljskom trgu postavili ovakve dvojezične ploče: hrvatsku s talijanskim istroromanskim imenom Portarata i talijansku s imenom Port’Aurea, što je zapravo goli prijevod tog dijalektalnog talijanskog toponima na standardni talijanski jezik! Što smije manjina, to nije dopušteno većinskome narodu! Tobožnji zagovornici dvojezičnosti prigradsko su rovinjsko naselje Kukuletovicu preimenovali u jednojezičnu Cocalettu, uklonili hrvatski dio dvojezične natpisne ploče puljske ulice Duga uvala / Vallelunga, koja je na prostoru ispod Velog vrha bila gotovo pola stoljeća, i istaknuli jednojezičnu Vallelunga, a na Bujštini je naselje Kmeti (ekonim nastao prema antroponimu Kmet) prevedeno na talijanski u Metti! itd.

Osim istjerivanja ili prevođenja hrvatskih imena, premještanja takvih imena iz središta na rubne prostore istarskih naselja i imenovanja manje važnih ulica imenima hrvatskih predznaka, osobit oblik zaobilaženja hrvatske sastavnice novog nazivlja jest raspolovljavanje ulica i njihovih imena na način da se jednoj polovine ulice nadjene ime neke istaknute talijanske ličnosti, a drugoj ime bez ikakva značenja u kulturi većinskoga naroda. U Umagu, primjerice, imamo ulicu koja u prvom dijelu nosi ime Garibaldijeva, a u drugom Trgovačka, jedna je ulica do polovice Mazzinijeva, a od polovice Limarska…

Zanimljivo je da je i u Puli Balotina ulica, u kojoj je bio hrvatski Narodni dom što su ga 1920. zapalili talijanski fašisti, sada preimenovana u Carrarinu, a ime književnika Mate Balote iz središta premješteno prema rubnom dijelu grada. U Umagu je, nakon višegodišnjeg otpora Školskog odbora i Nastavničkog vijeća tamošnje Osnovne škole, administrativno, dekretom lokalnih vlasti, iz naziva škole uklonjeno ime istaknuta antifašista, publicista i književnika Viktora Cara Emina. U Rovinju je talijanska Osnovna škola heroja antifašističke borbe Matea Benussija Cija preimenovana i nazvana imenom osvjedočena talijanskog iredentističkog povjesničara Bernarda Benussija, koji je bio protivnik suživota na istarskim prostorima, koji je slavnog hrvatskoga kneza Domagoja u svojim povijesnim radovima nazivao vođom gusara (duce dei corssari).

Nisu samo ulice Bala i Motovuna sada bez imena Vladimira Nazora, Vladimira Gortana i drugih zaslužnih ličnosti i važnih zbivanja. U brojnim imenima ulica diljem Istre Gortana, Nazora, Viktora Cara Emina i ostalih važnih imena, djela i događaja iz povijesti većinskoga naroda, kao što su istarski glagoljaši, Istarski razvod, Herman Dalmatin, Matija Vlačić, Vincent iz Kastva, Juraj Dobrila, Ivan Matetić Ronjgov, Naša sloga, Eugen Kumičić, Spinčić, Mandić, Laginja, Milanović, rujanske odluke, Zvane Črnja… nije ni prije bilo, pa ih novi krstitelji nisu bili u prilici ni istjerivati. Smetao im je  i kino Zagreb u Puli, koji  se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’?

Radin bi, ako ima imalo samo poštovanja, ljudske i nacionalne tolerantnosti, morao znati gdje je granica kada se treba stati sa traženjima takvih ‘prava’ za Talijane u Istri koja istovremeno znače oduzimanje i/ili ukidanje temeljnih nacionalnih i ljudskih prava drugima, u ovom konkretnom slučaju prije svega nas Hrvata! On ne bi smio nastavljati politiku ponižavanja i vrijeđanja dostojanstva hrvatskog naroda u Istri koji prema pripadnicima talijanske manjine nema nikakvih predrasuda naprotiv, mirno i složno živimo i ne pravimo nikakve razlike, a kamoli one koje bi imale i primjesu diskriminacije. Mnogi su i rodbinski povezani, a međunacionalnih ekscesa sa Talijanima gotovo da i nije bilo posljednjih dvadesetak godina. Prema tome red je na F. Radinu da preispita sebe i svoju ‘borbu’ za prava talijanske manjine u Istri kako ta ‘prava’ ne bi dovodila u pitanje i ugrožavala prava većinskog hrvatskog naroda. U protivnom treba biti svjestan da će morati snositi punu odgovornost za sve moguće negativne posljedice narušavanja izuzetno kvalitetnog suživota između Talijana i Hrvata u Istri.

Trebaju li bolji primjeri nedosljednosti, nesnošljivosti i licemjerja?! Izbacuje li to jedna nacionalna manjina jezik i kulturno nasljeđe matičnoga naroda zemlje u kojoj sama ostvaruje punu kulturnu autonomiju i sva svoja ljudska i manjinska prava prema najvišim danas u svijetu poznatim standardima zaštite? Zar se nijekanjem prava većini na jezik, na sve ono što etničke zajednice RH traže i ostvaruju za sebe, takvi oblici zaštite manjina ne pretvaraju u svoju suprotnost? Ne upućuju li današnje istarske prilike na potrebu zaštite svih, na jednaka prava za sve i reafirmaciju istine da je ugrožen samo onaj tko je stvarno ugrožen, a ne onaj tko je manjina?

IDS kao arhitekt novog istrijanskog identiteta, djeluje sa svrhom daljega rastakanja svijesti o pripadnosti većinskoga naroda, stvaranja privida o etničkom prostoru Istre drukčijem od onoga u zbilji. Pokazuje se  visoki stupanj nesnošljivosti dijela lokalnih moćnika prema onima koji su drugi i drugačiji. Zato se postavlja pitanje: zar je još moguće birokratsko nasilje nad bilo kojim fenomenom bića i kulture nekog naroda, djelovanje suprotno načelima jednakosti svih ljudi i ravnopravnosti njihovih jezika…, zar još djeluju mehanizmi koji imaju za svrhu poricati da je Istra zavičaj svih koji u njoj žive, ali i dio hrvatskoga etnolingvističkoga i civilizacijskoga prostora. http://www.matica.hr/vijenac/329/jednojezicna-dvojezicnost-u-istri-6960/

Lili Benčik/hrvatski-fokus.hr