Jato crnih labudova i nepostojeći politički centar

Pin It

HDZ je već jednom odlučio potonuti sa Sanaderom, a hoće li opet potonuti s Plenkovićem, vidjet ćemo nakon izbora. U svakom slučaju, stranka je rasturena, nema koalicijskog potencijala te je iz nje odstranjen svaki vid suverenizma, patriotizma i demokršćanstva

U javnom se diskursu koriste sljedeći pojmovi za identitetsko svrstavanje političkih stranaka i grupacija: desno i lijevo, odnosno desni i lijevi centar te radikalna desnica i ljevica. Što je desno, a što lijevo svatko barem donekle znade. No, nitko se svih ovih silnih godina nije potrudio zainteresiranoj javnosti objasniti što je to politički centar tj. kakav je svjetonazor ljudi koje sebe smatraju političkim centristima?

Pa kako bi i mogli kad politički centar ne postoji, jer bi to značilo da postoje ljudi sasma ravnodušni spram svih svjetonazorskih pitanja, iliti, politički centar mogu biti samo oni koji dosljedno ne izlaze na izbore stoga su za političke raščlambe nevažni.

Politički centar, da mu dademo pojmovno određenje koje bi odgovaralo stvarnosti, čine oni ljudi koji imaju koristi od državne uprave – ljudi interesno, poslovno i životno oslonjeni na državnu administraciju, odnosno administraciju lokalne i regionalne samouprave, ljudi čija egzistencija na neki način ovisi o političkoj odluci. Zato je HDZ, uvjetno rečeno, bio stranka desnog, a SDP lijevog centra, jer i jedni i drugi imaju tzv. stranačku bazu, ljude zaposlene po općinama, gradovima, županijama... te njihove obitelji, dakle ljude koji će uvijek, neovisno o programu i svjetonazoru stranke, glasati za svoju stranku, budući im ista jamči (materijalnu) egzistenciju. Zato je Most nezavisnih lista mogao nastati kao skup neovisnih načelnika, ali nije mogao tako opstati, jer su raznorazni načelnici ipak bili svjetonazorski različiti, iako je svaki imao svoju „stranačku“ bazu (primjerice zaposleni u lokalnim upravama), odnosno svoj politički centar. I zato u Hrvatskoj ne raste ništa osim birokratskog aparata te zaposlenih u državnim poduzećima.

Hrvatska demokratska zajednica je slovila za stranu desnog centra, ali je pod Plenkovićevim vodstvom izgubila pridjev „desni“, i ostala je tek centar, dakle skupina ljudi koju ne zanima svjetonazor, nego (egzistencijalni) interes, skupina ljudi bez svojstava, ravnodušnih spram sve i svake ideologije; skupina svega i ničega, svakoga i nikoga – vrijednosno prazan skup. Vladavina takvih stranaka može biti relativno dugoga vijeka, dok se država ne preobrazi u birokratsku despociju i naposljetku ekonomski ne uruši.

S kime će koalirati samo nominalno desni HDZ?

 Nizom je odluka Plenković odveo nekoć državotvornu i stožernu hrvatsku stranku u politički centar, odstranivši sve sadržajno „desno“ iz nje. Preostala mu je tek stranačka mašinerija, žargonski – uhljebi – što nije dovoljno za pobjedu na izborima. Kao predsjednik stranke koju se nikad ne će poimati drukčije no desno, morao je znati da nove birače nema smisla hvatati lijevom retorikom i politikom, jer je dovoljan broj stranaka lijevoga predznaka. Uostalom, „lijevi“ HDZ je jednostavno oksimoron.

 Nakon ove četiri godine, svatko će se složiti da je vrhunska ironija bila na parlamentarne izbore 2016. godine ići sa sloganom „Vjerodostojno!“, jer, ako se jednom riječju može sažeti Plenkovićevo upravljanje kako HDZ-om tako i državom, onda je to nevjerodostojnost; nevjerodostojnost u odnosu na izvorišne postavke HDZ-a kao državotvorne stranke/pokreta; nevjerodostojnost glede HDZ-a kao demokršćanske i pučke (populističke, od lat. populus) stranke; i nevjerodostojnost u zaštiti nacionalnih interesa.

Političkom oportunistu, da ne kažemo nevjerodostojnom makijavelistu, opterećenom korupcijskim aferama, s niskom popularnošću koji se uspio zavaditi sa svim što desno diše: uvođenjem rodne ideologije, obvezivanjem prihvata migranata, protuprirodnim koalicijama, krađom referenduma, međunarodnim poltronstvom, zatiranjem baštine Domovinskog rata uz istodobno veličanje tekovina NOB-a..., uz to čovjeku na čelu najveće stranke koja zbog njega i njemu sličnih više nije desna, bi bilo vrlo oportuno ne ulaziti u daljnje sukobe s prirodnim koalicijskim partnerima.

Odlaskom HDZ-a ulijevo nastaje praznina i neravnoteža jer nema više desne (konzervativne) stranke u poprilično mladoj državi s izrazito konzervativnim biračkim tijelom, većinski (demo)kršćanskim pukom kojemu je i dalje zapečaćeno sjećanje na krvavu borbu za slobodu, neovisnost i demokraciju. Novonastala je rupa prirodno popunjena Domovinskim pokretom te naknadno profiltriranim MOST-om.

Samo nominalno desni HDZ na vlasti može ostati tek koaliranjem s Domovinskim pokretom i eventualno mostovcima te, umjesto da se ublaži retorika spram jedinih mogućih koalicijskih partnera, HDZ-ova se retorika preklapa s Pupovčevom, Vrdoljakovom i Milanovićevom, kao što se radilo tijekom kampanje za predsjedničke izbore. Sudeći prema ovim potezima i vođenju kampanje, vrh HDZ-a očito nema namjeru koalirati sa samo nominalno mu prirodnim partnerima. Alternativa je jedino velika koalicija, što će značiti definitivan kraj te stranke.

Hoće li HDZ žrtvovati stranačkog predsjednika radi ostanka na vlasti?

Kampanja koju trenutno vodi HDZ je više no katastrofalna. Njihov program, osim što po formi star oko pola stoljeća, popis je lijepih želja te bi ga bio u stanju složiti polupismen čovjek s ulice vodeći se isključivo zamislima kako bi trebalo biti. Umjesto da se otrovne strijele ispaljuju prema nesposobnom Bernardiću, neosuđenim kriminalcima poput Mrak-Taritaš i Borisa Miletića, HDZ-ovi se prvaci kače s Domovinskim pokretom i MOST-om pritom u tom srazu ispadajući smiješni. Predizborna im se strategija svodi na sliku i priliku Andreja Plenkovića koji, ma koliko nadaren bio, ne laže tako bezočno i uvjerljivo kao što je to umio Ivo Sanader.

 Poraz na predstojećim izborima bit će treći Plenkovićev poraz uzastopce. Ne osvoji li relativnu većinu, ne može proglasiti ništa drugo do li poraz. Čini se da o njegovu nasljedniku u HDZ-u nitko ni ne razmišlja niti, kad se napravi presjek situacije, uopće ima ljudi koji bi mogli preuzeti HDZ i barem pokušati vratiti dio vjerodostojnosti. Unutarstranački su izbori pokazali da je praktički cijela stranka odlučila stati uz dvostrukog izbornog gubitnika te mu dati mogućnost da doživi i treću nesreću na najvažnijim izborima.

U tom se smislu uvjet Domovinskog pokreta da će koalirati s HDZ-om samo ako Plenković ne bude predsjednik vlade čini logičnim, jer, nisu i ne će uvjetovati koaliciju premijerskim položajem nego odlaskom onoga tko je uništio stranku. HDZ bi se ionako nakon poraza morao Plenkovića riješiti kao dokazanog gubitnika koji je stranku sveo samo na „politički centar“, odnosno isključivo na sinekuriste i uhljebe. Prohtjev Domovinskog pokreta im stoga sjeda kao as na desetku.

Izrazito bi pragmatično postupili u Domovinskom pokretu kad bi ustrajavali baš na Plenkovićevom odlasku s premijerske funkcije i tako Hrvatskoj demokratskoj zajednici postavili da bira između vlasti i vlastita predsjednika koji je rasturio stranku i zapravo omogućio nastanak i postojanje DP-a Miroslava Škore. No, s obzirom da je cijela stranka stala iza Plenkovića na unutarstranačkim izborima zbog principa da se ne mijenja stranačko vodstvo dok je ujedno i državno vodstvo, teško je bilo što predviđati jer su već pokazali da dugoročno ne znaju razmišljati.

HDZ je već jednom odlučio potonuti sa Sanaderom, a hoće li opet potonuti s Plenkovićem, vidjet ćemo nakon izbora. U svakom slučaju, stranka je rasturena, nema koalicijskog potencijala te je iz nje odstranjen svaki vid suverenizma, patriotizma i demokršćanstva.

Umjesto zaključka

U središnjici HDZ-a već dulje vrijeme promatraju političko zviježđe ne bi li iščitali znamen pod kojim će im proteći predstojeći parlamentarni izbori. Godinu je dana prošlo otkako su održani izbori za europski parlament i baš su prije godine dana stranački promatrači na obzorju opazili jednu crnu mrlju koja prolaskom vremena postajaše sve veća i veća. Strahujući od nepoznatog elementa, konzultirali su ponajbolje astronome, ali i astrologe, no ovi ne imahu odgovora niti bijahu u stanju identificirati rastuću obzornu mrlju. Naposljetku, u središnjicu im se javio neki ornitolog te im objasnio da je crni labud s europskih izbora bio samo izvidnica, a da je rastuća mrlja koju su opazili prije godinu dana ni manje ni više nego jato crnih labudova koje se približava...

Josip Gajski/HRsvijet