Ljevica bi prva trebala biti za zabranu rada nedjeljom

Pin It

Neradna nedjelja za trgovce u BiH i dalje je samo san - Srednja Bosna

Kad bi mi imali normalnu ljevicu, onda bi ona bila prva za to da se zabrani rad nediljom. Da radni ljudi i građani mogu ka i svi normalni "uhljebi" jedan dan u tjednu pošteno ka ljudi stat i odmorit se, blagovat sa svojon dicon, kulturno se uzdizat, poć u kazalište, kino, na utakmicu, obiteljski izlet.

Ali, ne, naša se ljevica svaki put kad se spomene "neradna nedilja" ponaša ka da si je šilom uboja – nećeš, majci, to je dodvoravanje Crkvi. Ma bogati?! A kome se vi - sa rintaj sedam dana, bez ure slobodnog, a sve skupa neplaćenog - dodvoravate? Vlasnicima stranih i domaćih trgovačkih lanaca, kapitalistima, globalistima, bankama koje ih kreditiraju, Todoriću i Kerumu, kojeg se ka fol gnušate? I onda se čudite što ne možete nikako doć na vlast, a sve nešto pametno, obrazovano, napredno, emancipirano, namirisano, antifašističko... Nastavite niz.

Pustite vi trgovce i njihovo izgubili smo ovoliko, izgubili smo onoliko zato što ne radimo nediljom, pa je izgubila država kroz PDV, pa će izgubiti radnici. Netko je i dobio, pa će i on plaćat PDV i zapošljavat, to je tako u ekonomiji. Dobili su, primjerice, ugostitelji.

Evo, u Šibeniku tvrde da ih je Nacionalni park Krka spasio kad je cijene ulaznica u ovoj postkoroni spustio na simboličnih sto kuna za cilu obitelj. I nagrnila cila Hrvatska na Krku! Od 11. svibnja do 18. lipnja skoro četrdeset tisuća ljudi, a od toga 80 posto domaći gosti. I to najviše njih priko vikenda, kad je znalo bit i po pet tisuća!

A malo koga bi od njih bilo da nije bilo – neradne nedilje. Protiv koje su ovi svi naši napredni i tolerantni digli kuku i motiku, jer da se to HDZ kroz odluke svog nacionalnog stožera dodvorava Crkvi zbog izbora. A ispalo je, evo, da se dodvorava ugostiteljima, vlasnicima kafića i restorana na šibenskoj rivi. Neka je svaki treći od ovih 30 tisuća domaćih popio u kavu i sok, pojeo pizzu, girice i pomfrit u Šibeniku, spasio je barem jedan lokal od zatvaranja.

Jer, samo u Edija Renje, u restoranu "Stari grad", ima devet zaposlenih – sve odreda naših domaćih ljudi, kuvara, konobara. Da nije bilo slobodne nedilje, otišli bi ti novci – kome? Vlasnicima multinacionalki, stranih trgovačkih lanaca, Ikee, Nikea, McDonaldsa, jer bi se potrošili u hodočašćima velikim trgovačkim centrima. Al glavno da smo "mi" pokazali biskupu Košiću i nadbiskupu Bozaniću da ne mogu "šta oće" i da smo mi "sekularna država".

Za koga se mi i protiv koga borimo i što zastupamo, koje vrijednosti promoviramo, čemu se nadamo? Pa nije dosta bit samo protiv nečega, uvijek "antiprotivan". Valjda usput i treba bit za nešto. Za konkretne ljude, a ne samo za neku imaginarnu "socijalnu pravdu" i "mir u svijetu".

Lako je klečat u Hrvatskoj za američke crnce. Izbori se ti, kume moj, za ove naše, hrvatske crnkinje i crnce, što u znoju lica svog i s gubicom ispod maske crnče, što ni kleknit ne mogu, nego moraju stat na nogama, bez katrige osan, devet, deset sati, a vrat in pritiskaju umisto policajca neplaćeni računi, rate kredita, profesionalne bolešćine, brakovi koji se raspadaju jer niko nikog ne vidi, dica koja se ubijaju po ulicama jer ih nije ima ko odgajat. Imaju li oni – i one – ikakva prava, ko njih zastupa, čija su oni vojska. Ima li ko da i za njih pokaže i pomakne bar mali, ako već neće "srednji prst"?!

Zdravko Pilić/SD