Američki plan za Kosovo kao model za resetiranje Jugoistočne Europe

Pin It

Kosovo i Srbija

Prema bliskoistočnoj analogiji, nakon susreta Vučić – Thaçi u Bijeloj kući moguće je očekivati objavu novih pravila igre: zamrzavanje spora u vezi s priznanjem Kosova i njegovim članstvom u međunarodnim organizacijama, jačanje ekonomskih veza i obavještajne suradnje na antiteterorizmu i migracijama

Što mogu uspostava i jačanje ekonomskih veza učiniti za rješavanje trajno zamrznutih ili trajno nerješivih političko-ratnih sporova? Pitanje je to koje se postavlja uoči sastanka srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i kosovskog Hashima Thaçija u Bijeloj kući dogovorenoga za 27. lipnja (ako koronavirus dopusti). Neke odgovore može ponuditi američki ili, preciznije, Trumpov model rješavanja izraelsko-palestinskog sukoba i traženja održivog rješenja za Bliski istok, koji se već primjenjuje.

Dakle, što se dogodilo na Bliskom istoku nakon što je početkom ove godine američki predsjednik predstavio svoj mirovni plan koji se zasniva na rješavanju izraelsko-palestinskog spora i ostvarenju bliskoistočne geopolitičke ravnoteže poticanjem međusobne ekonomske suradnje i drugih oblika međudržavne suradnje? Na prvi pogled nije se dogodilo ništa osobito. Palestinska vlast s indignacijom je odbacila plan prigovorivši da je Trumpova politika izrazito proizraelska. A on nikad i nije tajio da je Izrael američki strateški partner na Bliskom istoku, ali i da je krajnji cilj američke politike ostvarenje održivog rješenja. No zanimljivo je bilo ispod površine.

Američki recept za Bliski istok

Procvjetala je uspostava gospodarskih i obavještajno-sigurnosnih veza Izraela s islamskim državama Arapskog poluotoka. Starim antiterorističkim suradnjama s Jordanom i Egiptom dodane su nove: sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Omanom, Bahreinom… U uspostavi novih odnosa suprotstavljenih bliskoistočnih država pojavili su se novi medijatori. Tako je već sredinom veljače pod pokroviteljstvom američkog potpredsjednika Mikea Pencea Poljska postala poprište susreta (tada tehničkog) izraelskog premijera Benjamina Netanyahua s nekoliko ministara vanjskih poslova islamskih država Arapskog poluotoka s kojima Izrael nije imao diplomatske odnose, uključujući Saudijsku Arabiju i Arapske Emirate. Uz ekonomske interese povezuje ih zajednički osjećaj ugroze zbog iranskog utjecaja na Bliskom istoku. I taj zajednički interes postaje temelj razvoja obavještajne suradnje.

Pandemija koronavirusa donekle je usporila proces. Međutim, ostalo je zabilježeno da je u samom početku pandemije, u vrijeme globalne nestašice zaštitnih sredstava, šef izraelskog Mossada Yossi Cohen prve pošiljke zaštitnih sredstava za Izrael nabavio u – Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prije godinu dana takvo što bilo je nezamislivo. Ili je barem bilo nezamislivo da takvo što bude objavljeno.

Islamske države Arapskog poluotoka postale su zainteresirane za ekonomsku suradnju s Izraelom, zainteresirane za obavještajno-sigurnosnu suradnju kad prepoznaju zajedničku opasnost, uza želju da zadrže autonomiju u određivanju vlastitih prioriteta, a pod pokroviteljstvom velikih sila, koje se u takvim geopolitički osjetljivim sporovima podrazumijeva. Upravo to je formula novoga (Trumpova) modela rješavanja svjetskih kriznih žarišta. Islamske države Arapskog poluotoka nisu, dakako, prihvatile izraelsko stajalište prema izraelsko-palestinskom sporu, ali palestinska vlast morat će se uključiti u taj proces ako ne želi (iz)gubiti arapske saveznike.

Diplomatsko curenje ulja

Srpsko-kosovski spor trebao je biti drugi test. Vučić i Thaçi sastali su se u Bijeloj kući već početkom ožujka, pod pokroviteljstvom Trumpova izaslanika za pregovore Richarda Grenella. Ali koronavirus​ opet je usporio proces. Njihov skorašnji susret u Bijeloj kući zapravo je samo ponešto zakasnjeli nastavak. Prema bliskoistočnoj analogiji, nakon njega moguće je očekivati objavu novih pravila igre koja će postati osnova za resetiranje državnih odnosa između Srbije i Kosova. A to znači: zamrzavanje srpsko-kosovskoga političkog spora u vezi s priznanjem Kosova i njegovim članstvom u međunarodnim organizacijama, jačanje ekonomskih veza, jačanje obavještajne suradnje (atiteterorizam, migracije).

I to bi mogao biti početak državnog resetiranja cijele Jugoistočne Europe prema načelu održivih država, a pod pokroviteljstvom i u natjecanju SAD-a i Rusije. Zato je, očekivano, prije puta u Bijelu kuću Aleksandar Vučić otišao Vladimiru Putinu po blagoslov i potporu. I zato je dobro što je Zoran Milanović istodobno brodom Hrvatske ratne mornarice otišao u posjet NATO-ovoj saveznici Crnoj Gori i poželio Mili Đukanoviću da Crna Gora bude prva sljedeća članica Europske unije. A još je bolje što mu se, kako kažu, pokvario avion (navodno curi ulje?!) i što je u posljednji trenutak morao odgoditi (najavljeni) odlazak na Putinovu veliku paradu u Moskvu.

Nekoliko sati nakon što ove ova kolumna u Lideru otišla u tisak, kosovski predsjednik Hashim Thaci zaustavljen je na putu za Washington. No nije to učinio COVID 19, već vijest iz  haaškog specijalnog suda za zločine na Kosovu, da je njihov tužitelj  protiv Thacija  podnio optužnicu za ratne zločine u zločin protiv čovječnosti.

Ta iznenadna intervencija u američki mirovni pokušaj otvorila je neka pitanja : pitanje tajminga objave optužnice, kome bi ta objava mogla biti u interesu i kakav će utjecaj optužnica imati na nastavak procesa?

Uistinu je neobično i nezabilježeno u praksi međunarodnih sudova, da je sud objavio postojanje optužnice baš u trenutku kada je Thaci trebao poletjeti prema Washingtonu i  da je to učinio prije nego što je optužnicu potvrdio sudac, dakle dok je još nevažeća.  Stoga se  ova objava tumači kao čista politička poruka. Pitanje je čija?

Među „osumnjičenicima“ prva je EU, koja je potpuno zaobiđena u ovom Trumpovom mirovnom  procesu ( a EU i financira specijalni sud za Kosovo u Haagu). Zainteresirani su i američki demokrati, koji ne žele da Trump poentira (i) na rješavanju srpsko-kosovskog spora uoči izbora, a i podupiru rad međunarodnih kaznenih sudova, za razliku od Trumpa. Samo naizgled bi mogli biti  zainteresirani Vučić i Putin, ali zapravo njima u pregovorima i u procesu provedbe odgovara Thaci opterećen svojim ratnim nasljeđem.

A što dalje, nakon što je Thaci morao ostati u Prištini? Umjesto njega u pregovorima će, kada budu nastavljeni po svemu sudeći  Kosovo predstavljati novoimenovani premijer Avdullah Hoti, koji i inače slovi kao novi američki čovjek za Kosovo. A ionako iz  Trumpove administracije stižu signali kako je vrijeme za novu političku garnituru na Kosovu, koja nema ratno nasljeđe.

Rezultat: EU je „pokazala zube“  Trumpu i umjesto njega trajno udaljila Thacia iz   mirovnog procesa. EU je uhvatila priključak u nastavku procesa – s Trumpom ili s Bidenom.

Višnja Starešina/lider.media