Takozvana kampanja, takozvano sučeljavanje

Pin It

Izbavitelj Plenković nikada vam ne će pojasniti četiri svoje temeljne prijevare: postizbornu izdajničku koaliciju s hrvatski mrzilačkom te propalom strankom (usput i prepunom afera) HNS-om te svoju submisivnost spram Pupovčeve tri ručice. Njima isti kao hidra mlatara nad perfektnom hrvatskom ratnom pobjedom

Nažalost nije samo sučeljavanje na HRT-u prošlo bez i jedne jedine riječi o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, bez Hrvata u iseljeništvu, a još manje o tome kako svim državljanima RH omogućiti ravnopravno glasovanje, kako da olakšavajućim elektroničkim glasovanjem napokon i mi uđemo u 21. stoljeće.

Gomilanje bezveznih tema i još mršavijih odgovora i prepucavanja, nastavlja se na željenom putu dvopolnih stranaka: kako dio biračkog tijela onemogućiti, kako drugi dio obmanuti i zamagliti te u konačnici: kako izazvati tako veliku apatiju biračkoga tijela da pomno kontrolirane stranačke vojske postanu glasački korpus koji presuđuje.

Ono što se vidi i iz zrakoplova jest da i crvenoj, Grundig koaliciji i kvazi zelenoj, Tomaševićevoj koaliciji koja pljuje na Bleiburg baš kao i plavoj koaliciji koja podcjenjuje vlastiti narod poništavanjem referenduma, najviše smeta Domovinski pokret. Iz toga je jasno, unatoč svim manama pokreta, koju to snagu baš svi prepoznaju i baš svi je se boje.

Eufemistički nazvano - apstinencijsko biračko tijelo - željeni je, prikriveni i infektivni projekt. Corona virus, ma koliko se o njemu govorilo, sa svim tim, držim, nema neke mnoštvenije veze. glasaciApstinencijsko biračko tijelo najprije je zapravo protestno - bojkot biračko tijelo a tek manjim dijelom uplašeno. Oni koji ne poštuju hrvatsku domovinu – uzaludno (ali uvijek iznova) protestiraju. Oni ne će nikada izaći na izbore, odnosno izlazili su redovito za Jugoslavije, izlazili sa srcem za nju ili u strahu od nje. Ti koji bojkotiraju, pokušavaju se opravdati onim lakonskim: nemam za koga. U stvari to su oni kojima Hrvatska ne znači ništa (na jeziku), a u stvarnosti je baš nikako ne podnose.

Ako se za lanjske predsjedničke izbore moglo reći kako nismo imali za koga glasovati, a mislim da smo imali izbor, sada se to pogotovu ne može reći kad je pred nama cijela paleta stranaka i s domoljubne scene i s one sluganske briselske i sa strane protuhrvatske crvene koalicije koja najradije viče 'drž'te lopova'. Znamo tko su svi ti.

S nazovi pitanjima, koje nam (i opet) klijentelističke novinske redakcije serviraju, ne samo da se vrtimo u krugu već hodamo natraške. Analizirati i pisati o takvim stagnacijama i izmišljenim temama, barem meni, čini se da bi značilo širiti običnu novinsku bulevarštinu. Treba odmah reći, prave i ozbiljne teme ni u ovoj kampanji, ni u ovim sučeljavanjima nisu ugledale sunce. Vrijeme su pojeli skakavci. Zato ću stanje nazvati krastavom izbornom socio-patologijom.

Zapravo je nevjerojatno koliko je malo minuta posvećeno sanacijama triju ogromnih šteta: onoj ukupno gospodarskoj, predstojećoj od corone i pojedinačnoj od svođenja hrvatskog dohotka od turizma na samo 30 % nekadašnjeg te šteta u središnjoj Hrvatskoj od potresa iz sada već daleke nedjelje 22. ožujka. Zapanjujuće da odmah nakon tih tema nije došla na red glavna hrvatska tema - korupcija. Kako to da se taj, kako pjeva HDZ, individualiziran kriminal s imenom i prezimenom, sustavno i svim snagama ne sprječava, umjesto da sporadično gledamo stranačke predstave: izranjanja afera procesuiranih brže ali tek neposredno prije samih izbora? Ni sljedeća goruća tema: kako smanjiti troškove naše male države, prvo administracije, ministarstava, a zatim i općina i njihovih uhljeb šerifa, nije bila na meniju.

Pretkampanju, kampanju i sučeljavanja mediji nisu tek prenosili, oni su diktirali sva ona promašena pitanja i formirali klonirano, ukupno predizborno stanje, koje smo već sto puta odgledali u prethodnim kampanjama. Izlizana pitanja o pobačaju, koji nikada ne će biti riješen drugačije ili o ZDS-u ili tko je stranački prešao kome, ni ovoga puta nisu izostajala ali se novinari primjerice nisu usudili šire otvoriti pitanje lustracije - pitanje svih hrvatskih pitanja. Isto se tako srednje-strujaški novinari, bolje reći nositelji slabe struje, nisu usudili otvarati raspravu o trajno četničkoj Srbiji ili bošnjačkom ne tek fundamentalizmu već otvorenom ekspanzionizmu prema Hrvatima. Time se dopušta višegodišnje Plenkovićevo i ukupno HDZ-ovo izdajničko trabunjanje o našoj pomoći Srbiji na njezinu putu u EU. I na ovim izborima, zaborav i ignorancija je hrvatska, vječno kurentna roba.

Umjesto gorućih životnih tema, slaba medijska struja bombardirala nas je primjerice i s „temom“ ženskih trbuha, s navodnim Raspudićevim pejorativima o trudnoći vlastite žene, a što se sve pokazalo lažnim. Hrvatski slavohlepni telektualci brže bolje gomilali su hrpetinu sms-ova i mms-ova i mailova nudeći nam svima trbuhe svojih žena, a da predmetnu fotografiju trudne M. S. Raspudić uopće nisu vidjeli. Dovoljno je valjda bilo to što obitelj Raspudić nije uz hrvatoždersku ekipicu pa da odmah sva sredstva i svi očnjaci budu dozvoljeni.

Tako se lateralno proslavio i Slaven Letica njim samim, koji se osim fotografijom trbuha svoje supruge (s početka prošlog stoljeća) istakao i izjavom kako je njemu (i njegovoj supruzi) Nino Raspudić nepametan. Još mu je „bolja“ izjava kako je hijena iz Radničke fronte osvježenje. No to bi političko „osvježenje“, inače, po revolucionarnim divljanjima iste te frontaške skupine, trebalo osvježiti (u najmanjem) prekršajnim globama zbog pozivanja na rušenje državnog proračuna, posljedični bijeg investicija i raspad monetarnog sustava a do svega toga došlo bi lančano već pri prvim naznakama konfiskacije kapitala i imovine koju oni inače tako srdačno promiču i vatreno priželjkuju. Uzdizati tu vučju skupinu može zaista samo netko nepametan (sa suprugom ili bez). leticaAli što se može zaključiti od pojedinaca koji sve ponosnije i javno glasnije ističu kako u njih vlada „politika žene“. Nekada su papučari bili predmet sprdnje ali eto „novom“ političkom korektnošću toli smo uznapredovali da se nekad osramoćeni muževi danas svojim papučarenjem - a što drugo nego progresivno - hvale.

Letica se, nakon što je prošlo pet minuta zajedničke im trbušne slave, nije udostojao ispričati obitelji Raspudić pa je to, vjerovali ili ne, učinila Vedrana Rudan. Pogledala je uradak gnoma od „reportera“ koji je bez dopuštenja, pornografski, foto kamerom ušao među noge budućoj majci i objavio njezino međunožje. Nismo vidjeli raspravu uključenih telektualaca o tome tko je taj foto-gnom niti koja je to gnomska redakcija imenom i prezimenom učinila. Nisu sada bila važna niti famozna ženska prava, nije bilo ni antifašista niti pravobraniteljica… polutanima je bilo neprocjenjivo bitno difamirati poznate supružnike koji se nisu uključili na strani nekakvoga Restarta (ponovnog, znači istog početka). A kao takvi – odmah su neprijatelji. Svim snagama išlo se na Raspudiće baš kao što se svim sredstvima išlo i na Karamarkove. Jer neprijatelja treba ubiti (vidi razne beljkove, vidi razne staziće) ma kakva ženska prava.

Dvojim treba li se uopće dalje baviti takvim socio-patološkim (učestalim) ispadima. Ne samo kroz primitivizam osječke dogradonačelnice Žane Gamoš kojoj je govorno sredstvo podignuti srednjak, nego i kroz radosni primitivizam Rade Borić koja srednji prst podržava, nego čak i kroz potpuni pad kriterija i paleo-primitivizam bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Tako se neki nepismeni potvrđuju, a neki kao ona dodatno (raz)otkrivaju. Još je gore kada bijedu u nje, Plenković poslije uznastoji zamotavati i opravdavati.

Dvopolnim političarima i njihovim epigonima među novinarima, odgovara da se ne raspravlja o tome kako financirati zdravstvo, kako dokinuti posljedice divljaštva ministrice Divjak nad hrvatskim školstvom, kako kulturu vratiti hrvatskom narodu a ne Obuljen Koržinek i izdajničkim, lažljivim filmovima o pobjedničkom ratu. Što sve učiniti odmah da nas predstojeća, još neviđena ekonomska kriza najesen, ne vrati u doba općeg siromaštva i bijede.

HDZ i Plenković sipaju nekakve glorificirajuće, odlične kvazi podatke i polu-statistike, koje prosječni hrvatski građanin nije ni osjetio, što u najboljem slučaju dokazuje koliko stagniramo. Plenković se ne uspoređuje s drugim europskim državama jer su ti bidipiji i poredbe porazne po RH. Ne navodi europske plaće, hrvatsku inflaciju, depopulaciju i demografsku katastrofu.

Izbavitelj Plenković nikada vam ne će pojasniti četiri svoje temeljne prijevare: postizbornu izdajničku koaliciju s hrvatski mrzilačkom te propalom strankom (usput i prepunom afera) HNS-om te svoju submisivnost spram Pupovčeve tri ručice. Njima isti kao hidra mlatara nad perfektnom hrvatskom ratnom pobjedom te nad modernom Hrvatskom što oboje pokušava slijepiti s NDH-om.

Izbavitelj Plenković nikada vam ne će kazati što je to konkretno Grevio u Istanbulskoj konvenciji u RH, a upravo tom prijevarom nismo saznali koji su to odabrani podobnici i koliko ih je, koji su upravo tom konvencijom dobili ne samo veća prava nego diplomati, ne samo kud i kamo veće dote nego sveučilišni profesori ili akademici, nego su svoj međunarodni povoljni status „zaradili“ po nepoznatim kriterijima skrivanima od javnosti ali zato doživotno!

Jesu li među njima Buda Lončar, Manolić, duboka država, tajna država, bankarski krugovi, jesu li to Kusićevi krugovi ili plaćamo i niz počasnih građana svijeta ili su tu i oni trokutasti krugovi? Zanimljivo kako bi se velike brojke hrvatskih branitelja spremno prebrojavalo po svim dijagnozama a ove male brojke, vidi vraga, još su duboka i lopovska tajna.

Treća prijevara (ima ih mnogo) Izbavitelja Plenkovića nije ona, kako pumpaju nisko-strujni mediji, o epidemiološkoj samoizolaciji. Ne. Njemu, bolje reći nama, nužno je potrebna njegova politička samoizolacija uz obvezno oduzimanje mobitela. Izbavitelj Plenković nije nam u stanju objasniti kako to da je sada tiskano znatno manje od 4 milijuna glasačkih listića (T. Dujmović), a referendum s 400.000 potpisa njegova je Vlada poništila jer da navodno nije imao dovoljno prikupljenih potpisa. Koliko je onda tiskano listića? Nedovoljno? Sve je moguće u našega Izbavitelja…

Četvrta prijevara Izbavitelja Plenkovića je tajna isprika, koju su slabo-strujni mediji u Hrvatskoj prešutjeli, a koju je uputio nikome drugom nego baš četniku Vučiću! Naš je Izbavitelj prodao hrvatski suverenitet zbog spomen ploče hrvatskim vitezovima HOS-a. Ploču je sluganski brzo dao skinuti i premjestiti, a Vučiću se našao sluzavo, samoinicijativno ispričavati. Naravno da se isti taj notorni Vučić (za kojega je VRO Oluja bila zločin) odmah pohvalio kako mu se Plenković ispričavao.

Sve u svemu divno političko vrijeme. U tom su se galimatijasu od političkih izbora toliki iskazali svojom capom u hrvatskom živome pijesku, a najviše naš Izbavitelj. Po-zdrav Izbavitelju!

Javor Novak/hkv.hr