Što se skriva iza Plenkovićevog predizbornog pozivanja na Charlesa Michela?

Pin It

U predizbornim sučeljavanjima Andrej Plenković je više puta naveo svoje veliko postignuće što je telefonski nazvao Charlesa Michela, a ako dublje pogledamo karijeru tog belgijskog političara, čini se kao da on savjetuje našeg premijera.

Vjerojatno se malo koji hrvatski državljanin može sjetiti koju to funkciju obnaša navedeni Michel a još manje bi znalo navesti čime se bavio ranije. Možda netko misli da se radi o političaru koji je došao iz radničke klase velikim naporom i odricanjem da bi se mogao školovati i nešto postići u životu.

Naši novinari su malo istražili i pokušali otkriti po kakvim je to postignućima zaslužio prestižnu poziciju predsjednika Europskog vijeća.

Charles Michele je rođen 1975. godine. Nije rođen u radničkoj obitelji nego mu je otac bio poznati belgijski političar Louis Michel koji je bio ministar vanjskih poslova Belgije do 2004. godine. Otac mu je nakon toga bio europski povjerenik do 2009. a potom zastupnik u EU parlamentu.

Prije političke karijere je bio nastavnik stranih jezika u malom gradiću u okolici Bruxellesa. Od skandala je poznat slučaj kada je belgijskog kralja Leopolda II. nazvao vizionarskim herojem iako je to bio kolonijalni upravitelj Konga. Pod vlašću tog kralja, kojeg Michel smatra velikim državnikom, je pobijeno preko tri milijuna Afrikanaca. Čini se da je sklonost kolonijalnim težnjama pokazao i kad se umiješao u izbore u Kongu i podržao jednog od kandidata. Stariji Michel je poznat po najrastrošnijem putovanju u mandatu EU kada je delegaciju odveo u Kinshasu uz troak preko 20.000 eura po delegatu.

To nije bio jedini njegov rezultat nego je stariji Michel poznat i po tome jer je lobirao u prilog američkom internetskom divu Facebooku s ciljem preuzimanja podataka građana EU. Neobično je da je taj povjerenik imao niti manje niti više nego 229 amandmana na direktivu o zaštiti osobnih podataka, te da je većina bila s ciljem manje zaštite građana EU. Skandal je izbio nakon što se otkrilo da su amandmani rezultat lobiranja američkih tvrtki.

Michel je kasnije tvrdio da se uopće nije susretao s lobistima, a nakon što su novinari otkrili da je susreta ipak bilo, prebacio je krivnju na svojeg pomoćnika i povukao većinu amandmana. Čak je tvrdio da ustvari amandmani nisu bili njegovi nego ih je pomoćnik slučajno ubacio u proceduru.

Ne znamo kako bi čitatelj ovih redaka mogao nazvati ovakvog političara, radi li se o rastrošnom kolonijalistu ili bi ga nazvali nekim drugim težim nazivom. Možda bi ga nazvali nepotistom jer je vrlo neugodno da se pojedine političke funkcije stječu rodbinskim vezama. Lobiranje je čudan naziv za primanje mita kako bi se progurali prijedlozi velikih kompanija. U svakom slučaju nitko ga ne bi mogao nazvati odgovornim europskim političarom. O ovom skandalu čak je snimljen i dokumentarni film "Kupovanje privatnosti".

Mladi Charles Michel je postao belgijski premijer, a s ovakvim renomeom ne znamo da li je baš jako pohvalno nazvati takvu osobu. Bio je belgijski premijer ali mu je prijetilo izglasavanje nepovjerenja 2018. te je bio prinuđen dati ostavku. Razlog je bio što su njegovu koalicijski partneri odbili potpisati Marakeški sporazum koji bi povećao mogućnosti migracija u Belgiju.

Podsjeća li vas ovo na nekog našeg političara koji je otjerao pola svojih glasača da bi potpisao neke dokumente koje on smatra prihvatljivim?

Ovakve karakteristike možda najviše govore o stanju EU i o vrsti političara koji se tamo nalaze na pozicijama. Političari bez rezultata i uz sumnjivu prošlost te dobro obiteljsko zaleđe. Možda su to funkcije koje privlače egoiste bez naročite podrške ali s velikim idejama vlastite promocije i bez brige  za državu.

Podsjećanja radi, Charles Michel je nakon bijega koalicijskih partnera pokušao uspostaviti manjinsku vladu. Neki kojima je Charles Michael uzor, očito po sličnim napucima dobili su mandat za sastavljanje Vlade sa 76 potpisa od čega je njih 11 izabrano na listama u 11. i 12. izbornim jedinicama koje je Ustavni sud još 2011. okvalificirao neustavnima.

Vrijeme koje je pred nama pokazat će kako će ta Vlada sa minimalnom potporom u Saboru kormilariti u ovim kriznim vremenima pune četiri godine. Isto tako, nadolazeće razdoblje će pokazati hoće li Plenković, kao i njegov uzor Charles Michel, ukoliko stvari ne krenu priželjkivanim tijekom, napustiti sadašnju poziciju i otići u Bruxelles.

H. Krmpotić/HRsvijet