Ratne zasluge i uspjeh Gojka Šuška za partijsku „duboku državu“ su neoprostive

Pin It

Proslavom su dominirala trojica političara, najviši dužnosnici Republike Hrvatske: predsjednik RH, predsjednik Vlade RH i predsjednik Hrvatskog sabora, u kontekstu njihovih osobnih biografija, Domovinskog rata i „Oluje“ – tri dezertera. Preko svojih veza svaki se od njih sklonio u zavjetrinu i izbjegao odoru HV-a

Nakon četvrt stoljeća proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti promijenila se u sadržaju i formi, vrijeme je učinilo svoje ili se samo tješimo i zavaravamo, jer je jeftini politički oportunizam ukrao same temelje hrvatske države – pa i proslavu hrvatskih vojnih pobjeda.

Nakon toliko godina drugačiji su prioriteti, uporno nas tješe konformisti i oni što su neprestano uz vlast, i uvjeravaju da su nove poruke kao i promjena u retorici hrvatski napredak u unutarnjoj i međunarodnoj politici. Međutim ništa ne može isprati gorak okus zlonamjernog povijesnog zaborava koji je dominirao ovogodišnjom kninskom proslavom. Jer zaobiđena su važna imena, bitna za stvaranje HV-a i pobjedničku „Oluju“ i stvoren je lažni povijesni kontekst. Još su uvijek uspomene svježe pa i bez velikog napora prisjećanja možemo jasno uočiti da u glavama vodećih hrvatskih dužnosnika još čuči sovjetski um, a na testu zrelosti pala su i neka nedodirljiva generalska imena.

Proslavom su dominirala trojica političara, najviši dužnosnici Republike Hrvatske: predsjednik RH, predsjednik Vlade RH i predsjednik Hrvatskog sabora, u kontekstu njihovih osobnih biografija, Domovinskog rata i „Oluje“ – tri dezertera. Preko svojih veza svaki se od njih sklonio u zavjetrinu i izbjegao odoru HV-a. Možda nije neoprostivo jer nisu bili jedini, ali je odvratno i neoprostivo da takvi drže govore, mjere zasluge i domoljubno dociraju; strašno je da takvi brane dolazak na kninsku proslavu onima koji su prije 25 godina s oružjem u ruci oslobodili Knin. Svečanim postrojbama HOS-a specijalna policija RH branila je ulazak na mjesto proslave. Što tome dodati? Neoprostivo je da ne pozovu oni koji su svojim ratnim putom omogućili pobjedonosnu „Oluju“, generala Željka Glasnovića i Davora Domazeta Lošu. Sramotno je da se u govorima dezertera nije dolično spomenuo ratni Ministar obrane, ministar pobjedničke vojske, Gojko Šušak, osoba zaslužna za naoružavanje HV-a, bliski prijatelj tadašnjeg američkog Ministra obrane SAD-a, William Perrya, čovjeka koji je privolio bitne međunarodne čimbenike da se izvede „Bljesak“ i „Oluja“ kao i niz uspješnih vojno-redarstvenih akcija prije njih.

Samo sovjetska škola selektivne memorije iz svojih govora, fotografija i dokumentarnog materijala briše ljude i na upražnjena mjesta stavlja trenutno podobne. Zašto je preskočeno ime generala Janka Bobetka? Ratne zasluge i uspjeh Gojka Šuška za partijsku duboku državu su neoprostive, „deca komunizma“ ne mogu se pomiriti s činjenicom da taj zaslužan čovjek dolazi iz dijaspore. Za partijsku nomenklaturu hrvatsko iseljeništvo je i dalje izdajničko i ustaško jer je izdalo socijalizam i Jugoslaviju. Sve ih to podsjeća na činjenicu da je Republika Hrvatska pokrenuta idejom političkog disidenta, Franja Tuđmana uz podršku hrvatske dijaspore, snagom i ljubavlju iskrenih domoljuba, a to je „decu komunizma“ neoprostiv grijeh. I sada brišu i preskaču. Zato i nakon trideset godina od stvaranja moderne hrvatske države hrvatskoj dijaspori na svaki se način brani povratak u Hrvatsku i opstruira njezino uspješno poduzetništvo.

Mogli su i morali ime Gojka Šuška na doličan način spomenuti i njegovi neposredni suradnici iz HV-a, generali Damir Krstičević i Ante Gotovina, ali nisu. Sva moguća i nemoguća objašnjenja samo su obični izgovori. I zato ostajemo pripadnici malog naroda, sićušni u svom kućnom odgoju, plačljivi pijetisti i patetičari bez premca. Nezahvalnici koji ne vide dalje od svog netečenog ega.

Samo neupućene iznenađuje metarmofoza predsjednika Zorana Milanovića, njegovo presvlačenje pameti i trenutak kad „dete komunizma“ postaje „hrvatski nacionalist“ – za Srbe inkarnacija Poglavnika. Uistinu ništa neobično za lijenog šarlatana bez stava i karaktera da presvlači kostime i izvodi političke harlekinade. Ovaj put je bilo zabavno, dobar mu je bio kostim i uredno je izvršio školsku zadaću, a ubuduće bit će svakako, možda uskoro na rever stavi značkicu srpa i čekića i krene put Romanije?

Na ovogodišnjem kninskom igrokazu postao je vidljiv hrvatski politički apsurd: službena desnica (HDZ) preuzela je ulogu negdašnjeg SDP-a, Plenković je sve više „na tragu“ Ive Josipovića, pogotovo kad srpsku manjinu protuustavno promovira kao konstitutivni narod Republike Hrvatske. SDP je u frakcijskim borbama kao 30-ih godina prošlog stoljeća, čekaju Tita dobit će Predraga Peđu Grbina – to su i zaslužili. Zanimljiva je oporba, lijevi i desni, „ustaško“ desni i komunističko lijevi zadovoljni su zajedničkim neprijateljem i ne shvaćaju da su na istoj ratnoj stazi; u protuprirodnom političkom bludu i da je ovaj i ovakav esdepeovski HDZ preslabi motiv da bi jedan Škoro i jedna Pejovićka dijelili isti politički prostor – čak i u oporbi.

Josip Gajski/HRsvijet