Plenkovićeva vlast – nastavak Račanove iz 2000.

Pin It

Grubori su velikosrpski projekt

Kada je genocidna Srbija na koljenima, kada se i Vojvodina priprema za odvajanje od Beograda, srpsku genocidnu politiku spašavaju Grubori i obljetnica Oluje u Kninu.

Već sam na ovom portalu pisao, da se u Hrvatskoj, i jedna crna majica (košulja) može koristiti kao političko sredstvo. Iako se smrtno stradanje nekolicine osoba ne može uspoređivati sa odjevnim predmetom, u Hrvatskoj je to povezano. Kao što se crna odora koristi(la) za zabranu komemoracije na Bleiburgu, šest srpskih staraca u Gruborima, ubijeno je za obnovu Jugoslavije. Za nove Bleiburge i Ovčare.

Uz sve pohvale za komemoriranje hrvatske Vlade u Gruborima, tu su, i aplauz Anji Šimpragi u Saboru, „pomirenje na obljetnici Oluje“ i politička analiza: „Puno je godina prošlo od rata i pomiriti se treba, iako je lakše govoriti ako vi sami ili netko od vaših bližnjih nije žrtva ni na jednoj strani. Plenković je napravio dobar potez jer i sama obljetnica održat će se u specifičnom kontekstu. Doba je korone i svi problemi koji su pred Vladom jednostavno impliciraju potrebu za traženjem konsenzusa gdje je to moguće“. Izjave i ponašanje hrvatskih uglednika, kao sa trake. Kao iz laboratorija. Budući da se zločin u Gruborima dogodio nakon prestanka rata u Hrvatskoj. Kada je hrvatska civilna vlast (Ivan Čermak) preuzela nadzor nad tim područjem, nitko ne traži policijski zapisnik za taj zločin. Nitko ne spominje forenzičare. Samo što govore je „Grubori su hrvatski ratni zločin, mora se ići na komemoraciju u Grubore“. „Vrijeme je za ispriku i pomirenje“.

Ali tu se ništa ne može. Sigurno su svi politički analitičari bili na onom skupu Stojedinice na Trgu bana Josipa Jelačića. Kada su, zbog neuspjeha Slobodana Miloševića (uspjeha Franje Tuđmana u obrani od Miloševića) udareni temelji unutarnje agresije na Hrvatsku. Oni sa tog skupa, poslije 2000. vladaju Hrvatskom. Oni nameću, selektiraju i cenzuriraju. Oni oblikuju politički okvir Hrvatske. Oni su čekali 25 godina, da bi mogli reći kako je došlo vrijeme za pomirenje Hrvata i Srba. Za njih je (danas) komemoracija hrvatske vlasti u Gruborima uvjet obnašanja vlasti. Kao „pomirenje“ Hrvata i Srba na obljetnici Oluje u Kninu. I unakrsna isprika za ratne zločine. Baš onako kako piše u Branjenju povijesti, jugoslavenskih povjesničara, nedavno u Beogradu.

Tako se to radi na jednom od najvažnijih svjetskih kriznih žarišta… Bliski istok, Afganistan i Istočna obala Jadrana (Hrvatska). Tajne službe insceniraju neki zločin, ili nešto drugo, što čekaju novinari, „kozmopoliti“, „politički analitičari“ i „borci za ljudska prava“. I vrte taj slučaj kao uzrok. Pa o „demokraciji“, „slobodi medija (mišljenja)“ i „toleranciji“. I nema tu mrdanja… “Garaža i Grubori su hrvatski ratni zločini nad Srbima“. „Hrvatska mora na komemoraciju u Grubore i mora se ispričati za ratne zločine nad Srbima poslije Oluje“. „Od rata je prošlo 25 godina, vrijeme je za pomirenje Hrvata i Srba“. Što je povratak u Srboslaviju i nove Bleiburge i Škabrnje. Sve je isto kao prije 1990. Samo drugi ljudi. Vukovar kao Bleiburg, Grubori novi (mali) Jasenovac. A na obljetnici Oluje u Kninu prisilno pomirenje Hrvata i Srba. Kao da je u pitanju pomirba dvaju lovaca, iz istog lovačkog društva.

Da je u pitanju jedna globalna urota protiv Hrvata, govori kontroverza „Rat je gotov, moramo na komemoraciju hrvatskog ratnog zločina nad Srbima u Gruborima“. Kada se iz desetaka tisuća žrtava genocida (nad Hrvatima) izdvaja stradanje nekolicine, iz genocidne strane, onda je to sastavnica tog istog genocida. Ne zbog podjele, nego inverzije krivnje. Koja se postiže planiranom bučnom komemoracijom i planiranom bučnom isprikom žrtve agresoru. Kao i planiranom bučnom pomirbom. Što u konačnici zasjenjuje srpski plan genocida nad Hrvatima, te genocidnu srpsku politiku vraća u predratno stanje. Grubori zasjenjuju Vukovar, a u Srbiji Hrvata više i nema. Pored toliko zaklanih Hrvata, preko komemoracije u Gruborima i „Isprike za hrvatske ratne zločine nakon Oluje“, Srbin opet superioran nad Hrvatom. I u Zagrebu! Tko kaže da je rat između Hrvata i Srba završen, a ide ili podržava komemoraciju u Gruborima, za zločin za koji se sa velikom sigurnošću može reći da je insceniran zločin za kolektivno optuživanje Hrvata, i za „srpsku ugroženost u Hrvatskoj“, s njim to nije u redu. Sve je to izrežirano. I ima svoj scenarij. U toj trilogiji laži i bezumlja, velika je konkurencija za glavne i sporedne likove. Statista, koliko hoćeš. Tko može odoljeti onoj „Treba osuditi sve ratne zločine“, „osudi fašizma“, „toleranciji“, „pomirenju Hrvata i Srba, nakon 25 godina“ i „osudi hrvatskih ratnih zločina poslije Oluje“. Ono što Srbija nije dobila na sudu (u Den Haagu), dobiva „isprikom“ i „pomirbom“ na obljetnici Oluje u Kninu. Te komemoracijom u Gruborima. „kuhanjem žive žabe“.

Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr