Plenkovićev HDZ podržava Stanimirovićevu tvrdnju o tome da ‘Srbi nisu počeli rat u Vukovaru’

Pin It

“Prije ratnih događanja u Vukovaru, u rano ljeto 1991. godine, samo su srpske kuće i kafići letjeli u zrak. Nakon toga su počela odvođenja i tad je ubijeno oko 20 građana srpske nacionalnosti”, ustvrdio je, između ostalog, Vojislav Stanimirović u emisiji Osječke televizije, a objašnjavao je i zašto kao manjinski zastupnici nemaju što tražiti u oporbi

“Mislim da je ovo skandal koji još nije viđen u modernoj hrvatskoj državi u Vukovaru. Ovo se svodi na potpitanje kakvu nam to povijesnu istinu Vlada Republike Hrvatske, Vlada Andreja Plenkovića, otkriva s činom polaganja vijenca 17. studenog u Dunav za poginule Srbe, i to kako oni kažu prijeratnim događajima, događajima koji su prethodili ratu”, upozorio je u utorak vukovarski gradonačelnik Ivan Penava za Media servis.

U izaslanstvu su bili potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, specijalni izaslanik predsjednika Republike Srbije Veran Matić, i članica udruženja Protiv zaborava, Radojka Mrkšić.

U delegaciji je trebao biti i državni tajnik Zvonko Milas, međutim iz Vlade tvrde da se on razbolio i zbog toga nije bilo uz Pupovca.

Vijenac su položili na obali Dunava za stradale Vukovarce i Vukovarčanke srpske nacionalnosti, a potom i kod spomen-obilježja na Ovčari, navodi dnevnik.hr.

“Prilika je da svi oni koji su stradali pred rat, na početku rata, i tokom rata budu kao žrtve priznati, sve drugo može biti politikantstvo i stvar onih koji će se time baviti stručnije, istražujući što se stvarno događalo i kako se događalo. U mojem srcu nema mjesta za igrokaze. U mojem srcu ima samo mjesta za pijetet i ustrajnu borbu za mir.”, ustvrdio je Milorad Pupovac u čijoj stranci, HDZ-ovom koalicijskom partneru, istaknuto mjesto ima Vojislav Stanimirović, nekadašnji član terorističke vlade tzv. RSK i koji je obnašao važne dužnosti za vrijeme srpske okupacije Vukovara.

Stanimirovićeva uloga za vrijeme okupacije Vukovara

Vojislav Stanimirović dr. med. predsjednik Glavne skupštine SDSS-a, imao je istaknutu ulogu za vrijeme srpske okupacije Vukovara, i autor je sramotne izjave o Vukovarskoj bolnici kao “posljednjem uporištu ustaške vlasti u Vukovaru“.

Obnašao je dužnosti u vladi tzv. Republike Srpske Krajine u najtvrđem razdoblju, vlade koja je tražila da se RSK pripoji Srbiji, u zapisnicima sa sjednica te vlade se vidi da je dobro surađivao s Miloševićem i s Palama.

Uoči VRO Oluja 1995., Stanimirović je postao “ministar bez lisnice u Vladi Republike Srpske Krajine“, u “vladi“ na okupiranom području Republike Hrvatske koja je, odbivši prijedloge Vlade RH o mirnoj reintegraciji, zaključno s pregovorima u Ženevi 3. kolovoza 1995., izravno odgovorna za vojnu opciju povratka okupiranoga hrvatskoga teritorija u sastav Republike Hrvatske i stradanje koje je neizbježno u svakoj vojnoj operaciji.

Dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata davno je upozorio kako je Stanimirović u povijesnom smislu negativna osoba te kako bi minimum pristojnosti nalagao da je u mirovini i da ne sudjeluje u vlasti.

Pupovac branio Stanimirovića u Saboru

Pupovac je 2012. u Saboru branio Stanimirovića, tvrdeći da ga se kleveće o nekim njegovim postupcima u Vukovaru, napao je one koji su nosili bedž podrške za hrvatske generale “Heroj a ne zločinac”.

Pupovac je tada također napao medije i sve koji propituju odgovornost njegova, tada, stranačkog šefa Vojislava Stanimirovića po pitanju optužbi da je tijekom okupacije Vukovara omalovažavao silovane i zlostavljane žene.

Stanimirović tvrdio da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru

Godine 2011. u emisiji ”Karte na stol” Osječke televizije, Vojislav Stanimirović, tada predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), govorio je o suradnji s HDZ-om i pojašnjavao tezu iz intervjua koji je dao beogradskoj “Politici” da “nisu Srbi započeli rat u Vukovaru”.

“Prije ratnih događanja u Vukovaru, u rano ljeto 1991. godine, samo su srpske kuće i kafići letjeli u zrak. Nakon toga su počela odvođenja i tad je ubijeno oko 20 građana srpske nacionalnosti”, ustvrdio je, između ostalog, Vojislav Stanimirović u emisiji Osječke televizije, a objašnjavao je i zašto kao manjinski zastupnici nemaju što tražiti u oporbi.

Stanimirović i uloga u zločinima u Tovarniku

O povezanosti visokorangiranog člana SDSS-a Vojislava Stanimirovića sa zločinima u Tovarniku već se mnogo pisalo.

Srijemsko selo Tovarnik, na samom istoku Hrvatske, među prvima se našlo na udaru velikosrpske aresije 1991. Nakon okupacije sela, JNA i četničke postrojbe 22. rujna 1991. ubile su 68 mještana, a u danima koji su slijedili i mnogo više. Preostalo nesrpsko stanovništvo, a uglavnom se radilo o starcima i ženama, moralo je nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti. Među ubijenima bio je i tovarnički župnik Ivan Burik.

Prema svjedočenjima mještana, veliku odgovornost za provođenje i prikrivanje zločina kroz krivotvorenje mrtvozorničkih isprava, snosi Vojislav Stanimirović, sadašnji predsjednik glavnog odbora SDSS-a, a tada pripadnik agresorske JNA.

Antun Ivanković, iz udruge Ante Starčević iz Tovarnika, ističe kako je „Stanimirović 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti ‘komandanta saniteta i organizatora zdravstva za Srijem’ sudjelovao zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ te je bio nadređen „svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj i ratni zločin u Tovarniku, naknadno bez pregleda tijela ubijenih Tovarničana i danima nakon stvarne smrti, izdavali krivotvorene i lažne potvrde o smrti i uzroku smrti“ o čemu svjedoče i mnogi preživjeli mještani.

Slavica Popović iz Tovarnika, supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića, svjedočila je kako je za vrijeme okupacije u njihovu kuću, gdje je skrivala ranjenog supruga, došao dr. Vojislav Stanimirović i doslovce joj rekao: „Slavice, gdje ti je Marijan? Mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega.“ Nakon toga u kuću su došla trojica naoružanih milicajaca i u njezinoj nazočnosti odvela supruga. “Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu. Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je lagala kako je moj suprug u Sremskoj Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme on je već bio ubijen”.

U rujnu 2016. osiječko županijsko odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića za ratni zločin protiv ratnih ranjenika i bolesnika te civilnog stanovništva, koju su podigli novinarka Karolina Vidović-Krišto i povjesničar Josip Jurčević, navodeći da kako nije potvrđena sumnja da je Stanimirović počinio zločine za koje se tom prijavom tereti. O tome više možete pročitati ovdje.

Odvjetnik Zvonimir Hodak, prilikom podnošenja kaznene prijave upozorio je da je u Hrvatskoj abolirano oko 5.000 ratnih zločinaca koji danas mirno i slobodno šetaju Hrvatskom. “U Hrvatskoj se događa nešto što je na rubu znanstvene fantastike. Umjesto da imamo osuđene ratne zločince oni slobodno šetaju jer su abolirani. Ne mogu se abolirati ratni zločinci. To je pravno ustavni skandal”, istaknuo je odvjetnik.

Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci.

U procesu mirne reintegracije bio je predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.

Osnivanje SDSS-a

Stanimirović je jedan od osnivača Samostalne demokratske srpske stranke.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je 1997. nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).

Obraćajući se tada nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS okupe svi Srbi jer je trenutno najvažnije srpsko jedinstvo.

Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija davne 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS) o kojoj govori Vojislav Stanimirović s danom 18. veljače 1992. godine stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine zakonom zabranjena, zapitao se Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik.

Stanimirović je bio zastupnik u Hrvatskom saboru u nekoliko saziva, član saborskog Odbora za europske integracije, Odbora za ravnopravnost spolova, Odbora za financije i državni proračun i Odbora za razvoj i obnovu.

Izvor: narod.hr