Javor Novak: Konje ne ubijaju, zar ne?

Pin It

Veži konja tamo gdje ti gazda kaže”, poznata je krilatica cinkaroša i slugu šefića, ali i režima. A kako radi ta vojska slugu u Hrvatskoj? Koji sebe još od ’45-te vezuju… Ili, kakva je reakcija Izbavitelja i njegove vlasti kad se hrvatsku kulturu želi afirmirati u svijetu? Kad se onim ponajjačim i najaktualnijim sredstvima želi pokazati stvarnu snagu hrvatske kreativnosti?

Po čemu smo to što jesmo? Po Izbavitelju smo recentno dno Europe, a inače za nepismene, naglašavamo: stoljećima smo to što jesmo po kulturi. Oduvijek. A kakav je odnos Izbavitelja Obuljenprema kulturi? Osim što za nju nema vremena, njegova Izbaviteljica i njen Izbavitelj, prakticiraju neznanje. Tu su najsigurniji. Kultura im je sporedna jer tu nema konja, koji bi se dali vezivati. Sramota jedna. A dobro znaju gdje im je gazda. Na ispaši?

U potresu, koji evo traje već gotovo godinu dana, kojim je to umjetnicima ministrica violine, pardon kulture, ma ne, pravne službe HRT-a, ma dobro, kućna Izbaviteljica, pomogla? Kad ste ju vidjeli u Petrinji ili u Glini i u Sisku, oko ruševina u Zagrebu? Što, prepustila je ugađanje violine Bandiću? Pa on škripi i bez podmazivanja.

Čujem, iz vrlo povjerljivih, najviših izvora bliskih Vladi, koji su željeli ostati anonimni, da Zagreb i Petrinja imaju arhitektonski vrlo vrijednu starogradsku jezgru. Možda se ministrici Nini Obuljen Koržinek ne sviri violinče u tim pljesnivim prostorima? Možda za Petrinju i Glinu nije spremila pancerice a možda bi joj se zalijepili virtuozni prsti? Vidimo, zabatni zidovi padaju, dakle ne bi ni na tavanima. Seizmozlozi preporučuju: kad udari – stisnuti se pod stol i skupiti ruke i noge. I ona se toga revno drži. Mjesecima. Ne možemo sada valjda očekivati violinistički solo u mrzlim Petrinjaa srušenim krajevima? Zato nema je, ne vidimo je. Logično. Naša prva muza baštine i medija šuti. Nije joj prvi put. Pa, što je tu čudno, da bi se sviralo, svako gudalo mora biti tretirano kolofonijem a njega, poznato je, u Petrinji ovih dana nema. Kako onda premazati a da nas strune oduševe?

No to je glazba a je li arhitektura isto kao i gluma i slikarstvo, isto kao sva kultura - ministrici nevažna? Je li što možebitno uništeno u Sisiku i Petrinji od kulturnijih dobara? I čiji je to posao registrirati, sanirati? Još se ne zna. Nema kolofonija, nije premazano, pa se širi sebe se - politička kakofonija. Ne znam je li vatrogasci imaju violinističku postrojbu? Eeee tu bi ministrica zasvirala da bi se sva crijeva uspravila ko kobre iz košare na zvuk frule. I bez vode. Krivnja dakle nije u njoj. A i ti volonteri, znate, oni samo (uzdama nevezani) kaskaju za… i pojma nemaju što su to premazane strune.

A vi koji uvijek prigovarate, koji ne razumijete situaciju, kako će sada ministrica pomoći umjetnicima, kad nema na raspolaganju ni šupu a kamo li podrumski stan? Kako - kako, recite mi molim vas, kako da ona sada pomogne glasovitim umjetnicima kad oni nisu vezali konja? Inače kad bi oni, ona bi odmah rekla gazdi, evo ga, to su svi naši lipicanci. I odmah bi Izbavitelj, široke ruke, darovao gradske stanove, semiramidine vrtove i jacuzzi predsjedničke apartmane. I Bandić bi odškripao podršku, donirao bi (prigodno) eukaliptus. I onda još (nepravedno) kažete da ministrica nema senzibiliteta, empaticiteta štoviše. Umjetničku vibru. Ovako, prvacima hrvatske glume, koji su ostali bez stana, bez svega, prirodno, nude se podrumi. Pa oni i onako često izvode komorno. Kad ste vidjeli otvoren prozor na sceni? Doduše možda su ti podrumi malo vlažni ali konji ionako jako vode vodu, što je svim timariteljima poznato. Tko im je dakle kriv što nisu konji? A ni timaritelji. Izbaviteljivih leđa. Siguran sam da Izbaviteljica (negdje i nekome) i sada svira, dok Rim gori.

Kakva je dakle reakcija Izbavitelja i Izbaviteljice na urbanim ispašama naše domaje kad se hrvatsku kulturu želi Adamafirmirati u svijetu, učiniti neki proboj? Reakcija ove Vlade, našega Luja XVI-og - je nula. Gora je od ništice jer što nije HDZ-ov projekt, to nije Izbaviteljev projekt. Recimo vjetrenjače. To je neki tamo samostalni pojedinac, da ne kažem pojedinica. Znači još i gore, najgori su mi ti inokosni. Još se zovu i umjetnicima. Zato Izbavitelj ima Izbaviteljicu a kaže i da mu je ona i kućna prijateljica. Onda dobro. Važno da nisu na vjetru.

O čemu još govorim? Mario Šulina iz Đakova, redatelj je prvog slavonskog dugometražnog igranog filma “Adam”, a posljednjih mjeseci (u Hrvatskoj sasvim neopaženo) pobrao je brojne nagrade na međunarodnim filmskim festivalima. Ali to nije umrežen HDZ-ov projekt. Dakle ne će postoji.

Šulinin dugometražni igrani film nedavno je proglašen najboljim igranim filmom na filmskom festivalu u Veneciji te je osvojio poznatog Zlatnog lava. Krajem prošle godine službeno je nominiran u dvije kategorije na Gold Movie Awards, prestižnom filmskom festivalu u Londonu. Tema filma, tamničarima hrvatskoga filma, sasvim je odbojna: Adam je preživio pakao rata te pati od PTSP-a, no trudi se na svoj način odgajati sina te radi sve kako bi nastavio živjeti životom dostojnim čovjeka. Međutim, mještani ga smatraju čudakom i njihova sumnja Adama uvodi u velike probleme, a njegovo nastojanje da se othrva teškoćama, napadima na sebe i svoju privatnost, ubrzo kulminira… U najkraćem, to je radnja filma kojeg su producirali Produkcija Nova i Full Frame Production, odnosno producentica Sanja Bježančević.

Trebam li Vam reći kako je film, kao project, bio prijavljen HAVC-u, ali vidi vraga (slučajno) oni ga, kako kaže Šulina, HAVCnisu smatrali dovoljno kvalitetnim da bi ga financirali. Treba moći, na kraju balade, nakon što ti je svijet i sam svjetski vrh struke opalio ovakvu pljusketinu ostati u HAVC-u i biti grobar hrvatskoga filma. Svjetskoga filma. A Izbaviteljica, kako znamo jako voli HAVC, ona je čak štoviše i njihova medijska Izvabiteljica u doduše tamo nekoj sasvim sporednoj stvari: Hribaru su samo nakratko zaprijetili sudskom tužbom. I sad što? Što biste vi da on kao njihaaa koji je vezan tamo gdje gazda kaže, odgovara za svoje postupke? Zato je tu Izvabiteljica koja je pokrila sve njegove opće stručne i kvalitetne a milijunske nepodopštine. Umjetnosti radi. U nasljedstvu nam je takvo stanje u HAVC-u da kvalitetni filmovi, kako nisu vezani, jelte, logično da ne mogu proći. A i da su vezani… Treba li nam dakle takav HAVC? Nama ne ali njima. Drago mi je zato da ga svi plaćamo, kano HRT. Nu sreće majke li ti.

I što je tu čudno? Da film koji na festivalu na New York Movie Awards dobiva nagradu za najbolji film u mjesečnom izboru u studenom, a istom nagradom za studeni i prosinac ovjenčao ga je i nezavisni filmski festival u Montrealu – Montreal Independent Film Festival, da takav film bude poduprt od Izvabiteljice? Od HAVC-a? Da netko u Hrvatskoj (a još se ne zna tko bi to trebao biti) valorizira? Pa nije to smola za gudalo. To je smola kvazi intelekta.

Na filmskom festivalu Dumbo u New Yorku “Adam” (joj kako je to nezgodno ime, pa da je barem Eva) ušao je u polufinale, a na međunarodnom festivalu Venice Film Awards Mario Šulina dobio je nagradu za najboljeg redatelja. To vrijedi ponoviti. “Adam” je također prikazan i u Beču na Austria International Film Festival (ne znam imaju li oni tamo koju štalu ili barem ok koral) a iduće godine publika će ga vidjeti i u Barceloni – na Barciff Barcelona Indie Filmmakers Fest te u Pragu – Prague International Monthly Film Festival. I? Što ćete sada drugovi iz HAVC-a? Ima li vaše (prestručne) odgovornosti za ovoliku sramotu ignoriranja vrhunske kreativnosti Marija Šurine i cijele (nota bene volonterske!) filmske ekipe? Nema, pokriva vas Izvabiteljica. A nje – kano ni na Banovini - nigdje nema, još je u japankama. A ono sniježi.

Gdje je sada Izbavitelj i njegova umrežena ministrica kulture da se dostojno i državnički a zaštitnički postave? Mileeno generacijoo. Ugled države je u pitanju. Da propituju odgovornost HAVC-ovih undertakera. Da osiguraju kako ne bi došlo do demontaže Luj - države. Kako ne bi došlo do urušavanja a što je njima, navodno, jedna po svemu, najvažnija stvar. Ali je li to demontaža države ili tek demontaža nekoliko njih Izbaviteljskih? Oko korala?

Molim HTV da žurno organizira barem pola sutrašnjeg Dnevnika kako bi nam ministrica Nina Obuljen Koržinek isplakala sve svoje suze i dokazala kako ona ni sa smolom ni sa koralom nema ama baš nikakve veze. Film se ne prikazuje ni u Glini ni u Petrinji a nisam to ni rekao. Ali valjda sam to pobrkao s onim ključnim kolofonijem.

“Doživio sam šok da nigdje u Hrvatskoj ne mogu prikazati svoj film, ni na jednom festivalu, na koji sam ga poslao, nije prošao. No, htio sam da publika vidi “Adama” te sam ga prijavio na strane festivale. Išao sam testirati film da vidim kako će proći kod ljudi koji će ga gledati objektivno. Kad su počeli dolaziti odgovori međunarodnih festivala, vidio sam da je ipak vrijedilo raditi”, kaže redatelj. “Do sada je film pogledalo oko 2.500 ljudi uživo, a u Beču se kratko prikazivao i online te ga je, prema njihovim podacima, na taj način vidjelo oko 3.000 ljudi. Reakcije su izvanredne i vrlo sam zadovoljan kako ljudi reagiraju na film” - kaže redatelj Šulina, koji još očekuje i odgovore nekoliko međunarodnih festivala, pa i londonskog festivala Gold Movie Awards. Vani izgleda nema hrvatskih štala.

“Većina festivala zaprimi ogroman broj filmova i sami ulasci na te festivale meni su praktički nagrade. Hrvatski festivali možda prime dvadesetak filmova, a recimo u Brooklynu morali su odabrati između 500 filmova u mjesec dana, i u takvoj je konkurenciji “Adam” ušao u polufinale, a u Montrealu te na još jednom njujorškom festivalu je i pobijedio” - opisuje nezauzdani Šulina. A jaše. Najavljuje da će film u kinodistribuciji biti u drugoj polovini ove godine.

To je iznimno dobro, onda će Izvabiteljica već biti u lakšoj opremi pa će ga spremno i okretno temperirana moći odbiti kao klerofašističkoga jednoga. Pa da, a nego kako. Da Adam!? To je otvorena provokacija! I zašto baš Adam?

Javor Novak/hkv.hr