Dolazi vrijeme razotkrivanja i vrijeme svrstavanja. Hrvatska u takvim okolnostima nema pravo na velike pogreške

Pin It

Krk LNG terminal fully booked for next years | Central Europe Energy  Partners

Pisac ovih redaka u srpnju 2018. napisao je vrlo opširnu analizu o potrebi izgradnje LNG terminala na Krku. U tome vremenu postojale su snažne opstrukcije ovoga projekta. Iza ponekih je stajala politička glupost, no vrlo često i suspektni geopolitički i geoekonomski interesi. LNG na Krku nije bio u interesu Rusije i Njemačke.

Prva je zemlja tada gradila Sjeverni tok 2, a druga se nastojala pozicionirati kao ključna točka ulaska ruskoga plina u Europu.

LNG je izgrađen unatoč mnogim opstrukcijama

Do 2010. domaća proizvodnja plina zadovoljavala je čak 80 posto hrvatskih potreba za plinom, no uslijedio je pad pa je 2017. bila prva u kojoj je više plina uvezeno nego proizvedeno. Nastavak takvih trendova smanjio je domaću proizvodnju na oko 30 posto potreba, a tek se sada, uslijed plinske krize, govori kako bi Hrvatska trebala postići 40 posto samodostatnosti. I manjak ulaganja u istraživanje i razvoj dijelom je, nema dileme, bio povezan s time da se u Hrvatsku trebalo uvoziti plin iz istočnih paralela i meridijana.

Čak i da nije došlo do aktualne krize, izazvane agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu, izgradnja LNG terminala predstavljala je projekt koji pridonosi diversifikaciji hrvatske opskrbe plinom. Osim toga, kao argumente za izgradnju LNG terminala istaknuo sam smanjenje ovisnosti o ruskom plinu čime se smanjuje energetski rizik, ali i jačanje veza s SAD-om kao strateškim partnerom.  

"Hrvatska bi izgradnjom LNG terminala postala tranzitna zemlja za srednju Europu. Došlo bi do gradnje plinovoda do drugih zemalja, a Hrvatska bi zarađivala na tranzitu. Na hrvatskoj je diplomaciji (a nema sumnje da će tu i američka biti od pomoći) dogovor suradnje sa zemljama koje bi kupovale plin iz Hrvatske. Za sada interes je zbog različitih vrsta opstrukcija, ali i poslovične nesposobnosti, izrazila jedino Ina, no nema nikakve sumnje da bi dio plina mogla kupovati i Petrokemija i HEP, a od zemalja srednje Europe Mađarska, Austrija i Slovačka. Dovoljan će zakup biti postignut samo ako budu postojale iskrene namjere da se LNG zaista izgradi", napisao sam 2018.

Srećom, "poticaji" Washingtona odnosno Trumpove administracije bili su dovoljno jaki, pa je Hrvatska, unatoč svim protivljenjima, zaista izgradila LNG na Krku. To joj omogućuje kupovinu ukapljenog plina od strane različitih dobavljača. Ukapljeni plin je skuplji (razvoj tehnologija i to bio mogao smanjiti), no u situaciji dok prijeti prestanak opskrbe plinom iz Rusije ključno pitanije neće biti cijena, nego sama dostupnost plina. Uz domaću proizvodnju i LNG na Krku Hrvatska postiže energetsku sigurnost. Mnogi koji su 2018. bili izrijekom protiv izgradnje LNG terminala na Krku sada su mudro zašutjeli, a neki čak ističu i njegu svrhovitost i važnost. U Hrvatskoj se slabo pamti pa štošta toga prolazi.

Inicijativa triju mora može imati i sigurnosne dimenzije

Projekt izgradnje LNG terminala na Krku kompatibilan je s infrastrukturnim projektima koji se planiraju realizirati u okviru Inicijative triju mora. Ovaj geostrateški i geoekonomski projekt, koji želi povezati države srednjoistočne Europe (i gdje su za Hrvatsku predviđeni projekti vrijedni nekoliko milijardi kuna), do sada je najviše kritika dobio upravo od strane Rusije i Njemačke. Percipiralo ga se kao klin koji se želi zabiti između Moskve i Berlina. Iako ga ne bi trebalo graditi na antinjemačkim ili antiruskim temeljima ("anti" obično ne jamči budućnost), nego na ekonomskim inicijativama, nema dvojbe kako povezivanje zemalja između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora može imati i sigurnosne dimenzije. Države srednjoistočne Europe imaju dugu tradiciju suradnje i savezništava.

Njemačka posljednjih mjeseci, pod pritiscima, mijenja politiku, no njemačko-ruska osovina i dalje drži energetski monopol u Europi. Berlin sve više pretvara EU u transmisiju vlastitih interesa. U takvome geopolitičkom realitetu suradnja srednjoistočnih država ima perspektivu jačanja i njihovih obrambeno-sigurnosnih kapaciteta. Ako zanemarimo Austriju, druge zemlje članice povezuje pripadnost NATO savezu. Infrastrukturni projekti koji će se provoditi unutar Inicijative triju mora mogu predstavljati i dobru alternativu kineskoj inicijativi Pojas i put, što je važno s obzirom na rastuće strateško rivalstvo SAD-a i Kine prema kojemu će se države EU-a morati odrediti.

Istaknuti američki geopolitičar dr. sc. George Friedman Inicijativu triju mora uočava kao projekt koji ima potencijala i za ograničavanje utjecaja Turske koja prerasta u regionalnu silu (ideologija neoosmanizma). Friedman podsjeća da kad je Turska u prošlosti bila snažna, njezin je utjecaj dosezao Balkan, a u ekstremnijim slučajevima i Budimpeštu i Beč koji je je 1683. spasio poljski državnik Jan Sobjeski.

Kao i LNG na Krku, tako i Inicijativa triju mora, iako je pokrenuta u hrvatsko-poljskoj suradnji, ima niz protivnika u Hrvatskoj. Neki od njih su i na istaknutim mjestima u politici. Ipak, dolazi vrijeme razotkrivanja i vrijeme svrstavanja. Hrvatska u takvim okolnostima nema pravo na velike pogreške. Suradnja država srednjoistočne Europe, unatoč svim njihovim razlikama (pa i soliranju recimo Mađarske) nameće se kao imperativ njihove buduće sigurnosti.

Davor Dijanović/direktno.hr