Zar ne bi u liječničkom nalazu posvojitelja trebao biti i podatak o tranziciji?

Pin It

Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala u izradi Pravilnika za  utvrđivanje uvjeta za promjenu spola – narod.hr

Ili neki sebi uzimaju za pravo da baš njima takva procedura nije potreba i da se na njih ne odnosi?! Da bi došli na listu posvojitelja, koliko je meni poznato, ispravite me ako griješim, treba priložiti liječnički nalaz. Zar ne bi u tom liječničkom nalazu bile navedene sve važne činjenice uključujući i proces tranzicije, što bi onda djelovalo i na zakonitost posvojenja?

U srijedu je održana tematska sjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport o aferi Zambija. Donosimo vam izlaganje prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, psihologinje i psihoterapeutkinje, osnivačice i bivše ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Na sjednicu su pozvani predstavnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, eurozastupnik Ladislav Ilčić, predstavnici Grada Zagreba, UNHCR-a, Pravnog fakulteta (prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac i prof. dr. sc. Dubravka Hrabar), predstavnici Adopte i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander čije vam izlaganje donosimo. 

“I samo nacionalno posvajanje je izazovno, a međunarodno nosi dodatne izazove”

”I samo nacionalno posvajanje je izazovno jer djeca dolaze u novu obitelj s različitim traumama i nesigurnom privrženošću. Obitelj u koju dijete dolazi treba dodatnu podršku kako bi taj izazovan period zajedno prebrodili. A onda na to dodamo međunarodni aspekt posvajanja koji nosi još dodatne izazove, jezičke i kulturološke barijere koje je potrebno svladati. A pri tome zadržati djetetovu sponu s njegovom tradicijom, kulturom, jezikom kako bismo smanjili rizik od razvoja problema s identitetom.

U takvoj situaciji mi ponovo kao i mnogo puta do sada o zaštiti djece i najboljeg interesa djece govorimo iz kuta odraslih i njihovih potreba. Gdje smo ovih dana mogli čuti pitanje: “A kako su djeca?” Kao da se tu radi o razmjeni dobara, a ne dječjih života.

Buljan Flander: Svatko se iz svog djelokruga pokušava zaštiti i obraniti

Opet se tim problemom ne bavimo međusektorski i preventivno, nego svatko iz svog djelokruga pokušava se zaštiti i obraniti „da to nije u njihovoj nadležnosti“. I da će neka tijela i neka povjerenstva ispitati slučaj. Niko ne postavlja važna pitanja, a i kada ih postavi nema sugovornika na pozicijama koji će ponuditi jasan odgovor.

Kao stručnjakinja koja radim s roditeljima, djecom, posvojiteljima, pitam se koliko su potencijalni posvojitelji o kojima se piše bili svjesni svojih želja, očekivanja, jesu li im želje realne, s obzirom na to da prema dostupnim informacijama iz medija neki od njih nisu ušli u registar posvojitelja, odnosno nisu imali konačnu odluku stručnog tima da su podobni za posvojenje.

Buljan Flander: Kako je netko tko je tek u postupku može biti podoban za posvojenje? 

Prema podacima iz medija dva para su tek u postupku uvrštavanja u registar posvojitelja u Hrvatskoj. Kako je netko tko je tek u postupku može biti podoban za posvojenje? Moram priznati da ne razumijem na koji način situacija da je netko u postupku daje legitimitet ljudima koji žele posvojiti djecu podoban za posvajanje. Ako kao sudski vještak vještačim roditeljske kompetencije, ogromna je razlika ako su roditelji u postupku vještačenja nego ako im je izdat vještački nalaz i mišljenje.

Sve dok su u postupku vještačenja postoji mogućnost da završni nalaz pokaže da IMAJU ili NEMAJU roditeljske kompetencije. Pa da povučemo onda paralelu – sve dok je neko u postupku obrade za uvrštavanje u registar posvojitelja postoji mogućnost da završno mišljenje bude da su PODOBNI ili NEPODOBNI za posvojitelje.

Buljan Flander: Zar ne bi u liječničkom nalazu za posvojitelje trebao biti i podatak o tranziciji?

Ili neki sebi uzimaju za pravo da baš njima takva procedura nije potreba i da se na njih ne odnosi?! Da bi došli na listu posvojitelja, koliko je meni poznato, ispravite me ako griješim, treba priložiti liječnički nalaz. Zar ne bi u tom liječničkom nalazu bile navedene sve važne činjenice uključujući i proces tranzicije, što bi onda djelovalo i na zakonitost posvojenja?

Ključno je pitanje kako su ljudi koji su još u procesu stavljanja na listu posvojitelja uopće dobili važeće dokumente Republike Hrvatske.

Špekulacija brojkama kongoanske djece u Hrvatskoj: To nisu predmeti, već živa bića!

Drugo pitanje je tko je nadležan za međunarodna posvajanja i kako je moguće da imamo špekulaciju o različitim brojkama već posvojene djece iz DR Konga u Hrvatskoj. To nisu predmeti to su živa bića, djeca koja su integrirana u društvo, idu u vrtiće, škole, uče jezik i službeno su državljani Republike Hrvatske.

Smatram da je trenutni prioritet države da se hitno posloži sustav koji će slušati struku i u kojem će politika uvažavati struku, a ne nestruku.  Treba urediti ne samo sustav posvojenja nego cijeli sustav zaštite najboljeg interesa djece. Na ovo godinama upozoravam, a zadnjih godina odgovorno tvrdim zaštita djece ne napreduje nego smo se vratili barem dvadeset godina unazad.

Djeca su mala, djeca ne znaju ili ne smiju govoriti o svojoj zaštiti, ne mogu se zaštiti, ali mi odrasli moramo biti njihov glas i njihova jasna zaštita. A bojim se da na tom ispitu zadnjih godina sve više i češće padamo.

Buljan Flander o naknadnoj pameti sustava koji je odavno trebao biti uspostavljen

Ako i kada se budu preispitivale ovjerene odluke da bi se došlo do nekakvog uvođenja reda i uspostave “naknadne pameti” sustava koji je odavno trebao biti uspostavljen, treba strogo voditi računa da se to ne slomi preko djece, koja su tko zna koliko trauma pretrpjela. Djeca su se već navikla na obitelj, prijatelje, vrtić, školu, uspostavila privrženost, adaptirala na ovu sredinu, naučila jezik… svakako treba voditi računa da im se ne priušte neke nove separacijske traume dok odrasli “popravljaju” sustav.

Uporno se više govori o pravima posvojitelja, nego o pravima djece

Zašto se uporno mnogo više govori o potencijalnim posvojiteljima, njihovim pravima i potrebama, a da smo ovih dana jako malo čuli o potrebama i pravima te djece koja su sada u jako teškoj situaciji. Sve ove dane dok čitam o ovom slučaju pitam se kako je toj djeci koja su, pretpostavljamo, izdvojena iz obitelji, smještena u nekom domu za djecu s novim ljudima, zatim izdvojena iz tog doma, predana novim ljudima (potencijalnim posvojiteljima) koji govore novi jezik, u novu zemlju u hotelu u kojem se govori treći jezik, pa ih se naglo odvojilo i od tih ljudi, nisu vraćena u svoju zemlju nego su zadržana u svojevrsnoj detenciji.

Pretpostavljam da trenutno u stranoj zemlji u kojoj se govori njima nepoznatim jezikom, ne mogu kontaktirati ni s posvojiteljima, niti s biološkim roditeljima, niti s institucijom u kojoj su bili. Prema toj djeci je doslovno počinjen separacijski zločin, pucano im je u glavu i dušu nekoliko puta.

Buljan Flander: Djeca su u limbu

Djeca su kažnjena za situaciju gdje su novi potencijalni posvojitelji optuženi za trgovinu djecom u pokušaju i krivotvorenje dokumenata. Ta djeca su nigdje, doslovno u limbu u koji ih je dovelo kršenje uzusa i procedura kako bi odrasli došli do cilja i zadovoljavali svoje potrebe, a ne potrebe djece.

Potencijalne posvojitelje se veliča kao heroje i dobročinitelje koji svojom plemenitošću spašavaju djecu od rata, siromaštva iz sirotišta. A posvojiteljstvo nije priča o herojstvu posvojitelja nego o želji i potrebi da ostvare roditeljstvo ili prošire vlastitu obitelj (ako već imaju dijete/djecu).

A kakvo će tek biti psihičko stanje te djece ako i kada dođu u Hrvatsku nakon još jedne u nizu traumatskih separacija kada su i oni i potencijalni posvojitelji visoko traumatizirani. Jako je važno znati da je ovoj djeci, ali i posvojiteljima potrebna kontinuirana stručna podrška tim više što dolaze s već postojećim traumama.

Kada stignu u pubertet kada su svakako djeca razvojno u otporu prema roditeljima ovo će biti posebno izazovno mjesto za tu posvojenu djecu, čak i da proces posvajanja išao regularno, a ne na ovaj način.

Buljan Flander: Ova afera je naštetila ne samo četvero djece o kojima govorimo, nego i drugoj posvojenoj djeci iz međudržavnih posvojenja

Nažalost, ova afera je naštetila ne samo četvero djece o kojima govorimo, nego i drugoj posvojenoj djeci iz međudržavnih posvojenja, ali i svoj djeci koja tek trebaju biti posvojena. Roditeljima posvojene djece je oduzeto pravo da im na svoj način, prilagođeno njihovoj dobi i razvojnim specifičnostima i u vrijeme kada je dijete zrelo za to, a nakon što je uspostavljen odnos povjerenja objasne posvojenje i sve što svako pojedinačno dijete u skladu sa svojim potrebama treba znati o tome.

Ako posvojitelje nastavimo tretirati kao heroje koji su jadnu dječicu spasili od gladi, rat, siromaštva, da nisu ništa imali u svojoj kulturi i zemlji, da tamo kod njih je sve crno i ružno, što činimo za razvoj njihovog identiteta? Snažno ga narušavamo i stvaramo snažne preduvjete za nastanak krize identiteta i pridružene poremećaje u adolescenciji.

Svima koji se bave djecom, svima koji “u usta” ili “u pero” uzimaju priču o djeci poručila bih: Potrudite se da vam djeca i njihova zaštita bude cilj, misija, vizija i smisao toga što radite i pišete. Ne dozvolite si da vam patnja djece bude usputni povod za puko propitivanje odgovornosti odraslih u svrhu senzacije, “pranja” savjesti ili još gore, za dnevno političke igre prestiža i moći!

Izvor: narod.hr