Mlinarić: Plenkioviću, Jandrokoviću i Milanoviću izborite se za priznanje kako je Srbija izvela agresiju na RH i neka plate ratnu odštetu
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 10 Rujan 2023 12:53
Nakon pada Grada Vukovara, s većom grupom branitelja zarobljen sam i odveden u Srbiju, gdje smo smješteni u dvije štale posprdno nazvane Maksimir i Poljud. Prva dva dana nismo dobili ništa za jest, a trećeg dana dobili smo tek tanku šniticu kruha s trokutićem Zdenka sira za nas dvojicu i čašu tople vode koja bi se zaledila do jutra budući da su temperature sezale i do -18°C .
Hrvatski logoraši u srpskim logorima dobivali su stalne batine s ciljem iznuđivanja raznih priznanja za izmišljene ratne zločine, a najteže je bilo u Nišu na dan kada je Hrvatska međunarodno priznata. Tu noć vadili su nas kat po kat, od cjelonoćnih batina smo pili svoju krv, a posebno se isticao jedan vodnik koji se hvalio kako je rodom iz nekog sela kod Virovitice.
Negdje oko 1 u noći, kad više nisu imali snage, natjerali su nas da legnemo na mramorni pod u hodnik i onda je njih petnaestak, zajedno s tim vodnikom, trčalo preko nas. Ljudima su doslovno kosti pucale, meni je pukao mali prst na ruci. Kod tuženog Medića osobno sam bio na ispitivanju dva ili tri puta gdje mi se predstavio imenom i prezimenom: ''Ja sam major Vojislav Medić, vaš isljednik''.
U njegovoj kancelariji tukli su me dvojica vojnika, od batina sam pao sa stolice na kojoj sam sjedio gledajući da pokrijem rukama glavu, što je radio svaki zarobljenik i svaki branitelj koji je prošao logor. Tko me je tukao, je l' to bio on ili nije ja stvarno ne znam, ali znam da mi je na drugom ispitivanju rekao: ''Nećeš odavde nikad izaći, a ako nekad i izađeš, očistit ćeš paučinu u zatvoru''. Te su mi se rečenice usjekle u pamćenje do dana današnjega.
Brat mi je ubijen kao ranjenik na Ovčari od strane JNA i ja, kao osoba, davnih dana sam oprostio svima koji su došli u moj grad, moju državu, sravnali ih sa zemljom i odveli me u drugu državu, ali premijeru Plenkoviću, predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću i predsjedniku države Zoranu Milanoviću ne opraštam njihov nerad za koji su dobro plaćeni! Ako nisu onda bili hrabri ljudi i nisu sudjelovali u Domovinskom ratu, a sad su na pozicijama na kojim su im ti hrabri ljudi omogućili da danas budu, neka se izvole boriti lobiranjem u Europi i Europskoj uniji, čiji smo mi dio, da Srbija prizna agresiju na Republiku Hrvatsku i da plate ratnu odštetu.
