Žicar i kokošar: Čovjek mora negdje živjeti
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 19 Rujan 2023 12:03
Pravi problem s Banetom je što je nesposoban i, najblaže rečeno, ne pretjerano inteligentan, tipični hadezeovski žicar i kokošar, koji koristi svaku rupu u zakonu i svaku mogućnost da se za nešto ogrebe, od dužnosničkog stana preko APN-ova kredita do prepisanog “znanstvenog rada” kojim se loš đak i ponavljač pokušao domoći sveučilišne katedre, a to su mu “amenovali” oni od kojih je prepisivao.
ŽICAR I KOKOŠAR: Čovjek mora negdje živjeti
Stvar je pretjerana, ministar mora negdje živjeti – prokomentirao je premijer aferu ministra Banožića koji je sam sebi dodijelio stan, ktomu veći od onoga što mu po zakonu pripada. Afera je oživjela nakon što je presudom Visokog upravnog suda utvrđeno da je Bane time bio u sukobu interesa i dužan je platiti 930 eura kazne. “Smatram da je presuda nepravedna, žalit ću se Ustavnom sudu. Imamo dobre temelje za žalbu jer su neke činjenice zanemarene, a druge pak zlonamjerno i tendenciozno interpretirane”, kaže Banožić. Onaj koji je dignuo povlašteni kredit preko APN-a za stan i riješio papirologiju na sudu dok su sudovi bili u štrajku. Ne taj stan, drugi, u Vinkovcima, ovaj mu je “na korištenje” dok je ministar.
S Banetom je najmanji problem što si je sam dodijelio stan – po zakonu to potpisuje ministar pa je tu riječ o rupi u zakonu. Nije toliko problem čak ni to što je iskoristio zakonsku mogućnost da uleti u kredit APN-a, koji je inače štetna institucija koja ničim ne pridonosi natalitetu niti ostajanju u državi, ali diže cijene nekretnina i čini ogromnu štetu nama koji nemamo kriterije za APN, a imamo malu djecu pa moramo svoje stanove plaćati puno više. Sukob interesa isto tako nije neki problem, on sam po sebi, kako je svojedobno objasnio i Ustavni sud, nije korupcija i naći se u sukobu interesa nije kazneno djelo. To je životna situacija koja se može dogoditi u trenutku preuzimanja funkcije ili tijekom njezina obnašanja. “Međutim, kad dođe do tog susreta privatnog i javnog, objektivno se stavlja bojazan da bi postojeći privatni interesi osobe mogli kompromitirati javni interes društvene zajednice time što bi mogli utjecati na neovisno, nepristrano i objektivno obnašanje njezinih službenih ovlasti. Objektivno postoji i bojazan da bi takva osoba mogla iskoristiti svojstvo javnog dužnosnika kako bi zaštitila svoje specifične interese”, objasnila je svojedobno Jasna Omejec.
Pravi problem s Banetom je što je nesposoban i, najblaže rečeno, ne pretjerano inteligentan, tipični hadezeovski žicar i kokošar, koji koristi svaku rupu u zakonu i svaku mogućnost da se za nešto ogrebe, od dužnosničkog stana preko APN-ova kredita do prepisanog “znanstvenog rada” kojim se loš đak i ponavljač pokušao domoći sveučilišne katedre, a to su mu “amenovali” oni od kojih je prepisivao. Što dosta govori i o “akademskoj zajednici” u Hrvatskoj koja je korumpirana kao i sve ostalo. Bane čak nije ni neka velika lopovčina dostojna Remetinca i dugogodišnje robije, takvi ipak zaslužuju respekt unutar svoje branše, ne može svatko maznuti ni milijun, kamoli milijardu. On kraducka nasitno, ispipavajući granice zakona. Suma svih negativnih stereotipa o ministrima u Plenkovićevoj vladi: loš đak, jednostavno. Što poručiti mladima? Djeco, ponavljajte razrede, nemojte učiti, zanemarite moral i poštenje i jednog dana ćete biti ministri. Ako vam prođe, možda i profesori.
TEHNIČKO PITANJE: Elementarni moral je upitan
Plenković ne vidi problem. “Stan neće vratiti jer je državni”, kaže. “Može li ministar imati stan? Neka napišu novo rješenje, tražit ćemo od Bačića da potpiše i to je to”, poručio je. Može li ministar imati stan? Može, ako ga kupi. Ako ga nije kupio, onda nema stan. Nije njegov. A ktomu, ako sam dobro shvatio Plenkovića, državni stan ne treba vratiti državi jer je ionako državni? Izgleda da neki pojam “države” shvaćaju po sistemu “država, to sam ja, i što je državno, to je naše, HDZ-ovsko, stoji nam na raspolaganju”.
Plenkoviću je u svemu jedino sporno tko je potpisao odluku. “To je više tehničko pitanje i on kao ministar koji nije iz Zagreba ima pravo na stan. Mislim da je cijela stvar pretjerana, ministar mora negdje živjeti. Platit će kaznu”, rekao je premijer, proturječeći tako Banetu koji kaže da kaznu neće platiti, nego će se žaliti. Plenković nije glup. Problem s njim je druge prirode. Problem je što štiti takve kao kvočka piliće. “Ministar mora negdje živjeti?” Neka kupi stan u Zagrebu, kao i svi mi drugi. Na kredit, ionako zadovoljava kriterije za APN. Kasnije taj u Zagrebu može prodati, kad se vrati u Vinkovce ili odakle je već došao, pa ga kupiti ondje, zakon dopušta prodaju stana pod APN-ovim kreditom ako idete u drugi, veći stan. Ili neka ga iznajmi. Ili neka živi u podstanarstvu. Zakon mu ostavlja mogućnost da ima “dužnosnički stan” dok je na dužnosti? Izgleda da se taj zakon u Hrvatskoj masovno zloupotrebljava. Ne bi li gospoda ministri, uz svoje plaće, mogli i trebali snositi bar dio troškova svog stolovanja u Zagrebu? Stvar je elementarnog morala da ministar jedne navodno desno orijentirane vlade sam sebi kupi od ministarske plaće stan da “ima gdje živjeti”, a ne da po socijalističkom modelu užica državni i onda se cigani za malo veći od propisanog.
U konačnici, i neke političke inteligencije, jer takve šibicarske i klošarske fore ostavljaju dubok dojam u javnosti. Politička šteta za HDZ svakako je puno veća od koristi za jednog inače suvišnog ministra, koji je tu ionako da radi što mu se kaže i da se ne miješa previše u svoj posao. A druga je stvar da ministar kojeg se ulovi s prstima u pekmezu više puta treba letjeti. Karamarko je letio zbog namontiranog i izmišljenog sukoba interesa. Banožić je uz stvarni i očiti sukob interesa uhvaćen i u nečem puno ozbiljnijem – pokušaju varanja i krivotvorenja znanstvenog rada, za što bi u normalnoj državi uslijedila ne samo njegova ostavka nego i ekspresno izbacivanje s fakulteta svih upletenih u skandal. A on se sad ide žaliti Ustavnom sudu, čiju ulogu ionako ne razumije jer je ozbiljno potkapacitiran. U svakom slučaju, Plenkovićeva bahatost puno je veći problem od Banožićeve intelektualne insuficijentnosti. Ona se podrazumijeva. Kao što je svaki srednjovjekovni dvor morao imati dvorsku ludu, tako svaka hrvatska vlada mora imati jednog klauna poput Banožića.
FILOZOFIJA NEUSPJEHA: Odrast ili nerast
Zagreb je ovog tjedna bio pokrovitelj konferencije o “odrastu” ili, kako ga narod zove, “nerastu”. Jedna je to od onih idiotskih novogovornih kovanica orvelovskog tipa kakve se često koriste da bi se impresioniralo “neupućenu” publiku. Poput “sinergije”, “ekofeminizma”, “downsizinga”, i sličnih zvučnih riječi i fraza s malo ili nimalo značenja.
Što znači “odrast”? Zapravo baš ništa. Riječ je o neomarksističkoj besmislici, povezanoj s ekstremnim krilom ekološkog, feminističkog i antikapitalističkog masovnog pokreta. A priroda masovnih pokreta je uvijek totalitarna. Baš zato što pseudofilozofija koja se skriva iza te riječi nema nikakvog znanstvenog ni činjeničnog temelja, a ujedno je ekstremna i radikalna, “teorija odrasta” davno je zaintrigirala Tomaševića. Pa se godinama bavio izučavanjem te društvene alkemije na svom pretenciozno nazvanom “Institutu za političku ekologiju”, u stvari NGO-u s petero zaposlenih, plaćenih iz izdašnih donacija zapadnih veleposlanstava, njemačkih zelenih i Soroseva “otvorenog (samo za neke) društva”.
Inače sam pompozni naziv NGO-a, “Institut za političku ekologiju,” zvuči kao da je preuzet ravno iz realnog socijalizma: “Institut za radničke studije”, “Institut za izučavanje radničkog pokreta” i slično. Nimalo slučajno. No za razliku od sumanutih ekofeminističko-antikapitalističkih izmišljotina kao što je “teorija odrasta”, unutar kojih možete trkeljati, teoretizirati, spekulirati i laprdati što god vas volja, u stilu nekadašnjih partijskih tijela zaduženih za ideološka pitanja, jer se ionako sve svodi na “što bi bilo kad bi bilo” a da pritom ništa nije moguće na metodološki ispravan način znanstveno potvrditi niti opovrgnuti pa se sve svodi na blebetanje za i blebetanje protiv, ekonomija je konkretna znanstvena disciplina. Ona se temelji na konkretnim indikatorima i konkretnim izračunima, a ne na “manje je više” floskuli.
Tu ne možete nekom tko postavlja logična pitanja jednostavno reći, “idi na fakultet, seljačino desničarska, obrazuj se, ne razumiješ ti to, to je za tebe prekomplicirano”. Iako, naravno, sve što ima veze s ekonomijom za Možemo i Tomaševića jest itekako komplicirano. Izgleda da socijalistima smeta sve što je uspješno i svatko tko je uspješan u bilo čemu. Socijalizam je filozofija neuspjeha, vjera u ignoranciju i evanđelje zavisti, kako je rekao Churchill.
Marcel Holjevac/7dnevno
