Željko Sakić: Zašto je Plenković spasio ljevicu od potpune propasti?

Pin It

Propustivši na duže vrijeme zbrisati ljevicu s političkog zemljovida Hrvatske, ulazeći u štetnu i nepotrebnu, te nekorektnu, koaliciju s HNS-om, Plenković želi ostati zabilježen kao političar, koji je nadvladao svjetonazorske podjele u Hrvatskoj.To je, naravno, obična iluzija. Plenkoviću je bitno što će o tome reći čimbenici koji stoluju u  Bruxellesu, ali i drugim centrima moći, jer poznato je kako njima u Hrvatskoj smeta nepostojeća desnica, ali reciklirani komunisti su im po volji.

Nevjerojatna je količina poluistina, i objašnjenja preplavila medije ovih dana, u pokušaju opravdanja poteza, prvenstveno Andreja Plenkovića, koji je učinio nevjerojatnu stvar. Odlučio se za koaliciju s HNS-om!  Da, Predsjedništvo HDZ-a jest, jednoglasno prihvatilo spomenutu koaliciju, pa jednoga dana, moći će se, iz povijesne perspektive, govoriti kako je Plenković samo provodio odluku Predsjedništva. No, kada se ovakva, dvojbena, i skandalozna, odluka donosi jednoglasno, više je nego jasno da se, zapravo, odlučivalo negdje drugdje. Jer, jednoglasje, osim u izvanrednim okolnostima, znači slijepu poslušnost.

Ne mogu nikako otkloniti očite sličnosti u stilu vođenja HDZ-a, između Ive Sanadera, i aktualnog Andreja Plenkovića. Jednoglasno je, svojevremeno, izabrana i Jadranka Kosor, (koja je Plenkovića i Božinovića, novog ministra unutarnjih poslova, učlanila u HDZ tijekom 2011.g). Sjećam se tadašnje euforije u dvorani i gromoglasnih retoričkih pitanja Ivana Jarnjaka:

Tko je za? (Jadranku Kosor op.a.) na što se prolomio oduševljeni pljesak,

Ima li suzdržanih?

Nema!, sam je odgovorio Jarnjak.

Protiv? Nitko, zaključio je Jarnjak, ono što je trebalo biti glasovanje.

Jarnjak se tada i sam podigao, zapljeskao, te proglasio Jadranku Kosor predsjednicom HDZ-a, mimo svake procedure. Kosor, koja nikada nije dobila niti jedne izbore, tada se grlila sa Sanaderom i mucala: „Dragi Ivo.“

Stvar je, naravno, morala loše završiti, a tako se i dogodilo. Vrlo brzo, „Dragi Ivo“, postao je državni neprijatelj br.1.

Andrej Plenković mi je oduvijek izgledao kao idealni vođa ljevice.Način odjevanja, izražavanja, njegov image, a osobito, svojim zadnjim potezima, to je i dokazao.

Naime, kada je Hasanbegovića odlučio zamijeniti Ninom Obuljen, nije se samo pokazala njegova jasna intencija uklanjanja tzv. „desnog krila“ iz HDZ-a, nego i svjetonazorska bliskost s ljevičarskim koncepcijama. Jer, mogao je Plenković, postaviti barem deset drugih ministrica kulture, (koje nisu bile involvirane u sramotno, višegodišnje, djelovanje HAVC-a), ali nije. Vraćanje Drage Prgometa ili Martine Dalić, dalo je naslutiti kako je Plenković svjetonazorski, posve, izvan onoga što se uobičajeno, naziva „desni centar“, no nema veze s „desnim“, dok s „centrom“ i te kako ima.

Kako se provodi medijska inverzija?

U slučaju HDZ – ovog, koaliranja s HNS-om, ističe se kako je važno što su iz te stranke istupili Vesna Pusić, Anka Mrak-Taritaš, Nada Turina Đurić i Beus Richembergh. No, oni će osnovati Klub zastupnika, i uz poznato stanje medija u Hrvatskoj, nastaviti politički djelovati, još ekstremnije no što su to činili do sada.

S njima ili bez njih, HNS, ostaje ono što je bio, anacionalana, neoliberalna, klijentelistička, stranka koja je Hrvatskoj nanjela nemjerljivu štetu, osobito za vrijeme koalicija sa SDP-om.

I nije HNS bitan u ovoj priči. Naime, oni su na lokalnim izborima u svom „punom“ sastavu doživjeli pravi debakl. Izgubili su Dubrovnik i  Varaždinsku županiju, te osvojili vlast u svega pet gradova! Dakle, nakon poraza Mrak-Taritaš u Zagrebu, postalo je jasno kako za HNS više nema političke budućnosti.

S očitim političkim gubitnicima, Plenković je ušao u koaliciju koja se objašnjava konačnim „pročišćenjem“ HNS-a, od svjetonazorskih protivnika. Prema zadnjim najavama njihovom klubu zastupnika priključiti će se i Tomislav Saucha.

Kada se pogledaju rezultati lokalnih izbora vidljiva je i duboka kriza SDP-a. Naime, HDZ je osvojio ukupno 13, županija, te više od polovine gradova i općina – među kojima  Split, Dubrovnik i Metković, gdje godinama nisu bili na vlasti. Od 127 gradova HDZ je osvojio 62 grada, SDP – 22, i samo dvije županije.

Jedino logično rješenje bili su novi izbori u rujnu, ali…

Priča kako novi izbori nisu poželjni jer bi zbog tog procesa, koji bi trajao šest mjeseci bilo zaustavljeno povlačenje 1,25 milijardi eura od godišnje dostupnih 2,5 milijarde iz europskih fondova, je apsurdna. Dovoljno se prisjetiti, kako su se do sada povlačila sredstva iz spomenutih fondova, ili kako je to radio bivši ministar Jakovina.

Uzimajući u obzir stanje u SDP-u, koji se od smrti Ivice Račana, nikada nije nalazio u ovako lošem stanju, bez pravog lidera, podijeljen, žestokim unutarstranačkim obračunima, u financijskoj krizi, nije u stanju za nekoliko mjeseci biti ikakava ozbiljna prijetnja, na parlamentarnim izborima, jednako kao i HNS.

U ovako kratkom vremenu niti Hasanbegović i Esih, ne bi mogli potpuno spremni izaći na izbore, te bi i njihov rezultat, bio znatno lošiji od objektivno mogućega.

Nije uopće upitno, da bi HDZ, odnio premoćnu pobjedu na izborima i mogao bez ikakvih problema vladati Hrvatskom slijedeće četiri godine.

Plenković želi ostaviti trag

Nakon ovoga poteza s HNS-om, broj glasova za HDZ, u slučaju prijevremenih parlamentarnih izbora, do kojih za sada neće doći, bio bi već znatno manji.

Stabilnost ove Vlade, ovisi o dobroj volji manjinskih zastupnika, pa se Furiu Radinu, Plenković, koji ga je postavio za potpredsjednika Sabora, već ispričava; „Žao mi je što je došlo do neprimjerenih izjava prema zastupnicima nacionalnih manjinama, to osuđujem i želim napraviti otklon od takvih izjava.“

To da manjine odlučuju o sudbini većine, također nam je u naslijeđe ostavio, „Dragi Ivo“.

Propustivši na duže vrijeme zbrisati ljevicu s političkog zemljovida Hrvatske, ulazeći u štetnu i nepotrebnu, te nekorektnu, koaliciju s HNS-om, Plenković želi ostati zabilježen kao političar, koji je nadvladao svjetonazorske podjele u Hrvatskoj.To je, naravno, obična iluzija. Plenkoviću je bitno što će o tome reći čimbenici koji stoluju u  Bruxellesu, ali i drugim centrima moći, jer poznato je kako njima u Hrvatskoj smeta nepostojeća desnica, ali reciklirani komunisti su im po volji.

Kao da nije dovoljno što spomenuti kadrovi u Hrvatskoj, iz sjene, ili institucionalno, u rukama drže ključne poluge gospodarstva, visokog školstva, pravosuđa, ili medija, mora im se omogućiti i formalni opstanak na političkoj sceni.

Tako Hrvatska neće krenuti putem Poljske i Mađarske gdje su stranke ljevice eutanizirane, stoga Hrvatska još dugo vremena, neće, niti provoditi, vlastitu suverenističku politiku.

Željko Sakić/priznajem.hr