Jadan je narod koji ima ovakve profesore, jadniji su samo oni koji ga ozbiljno shvaćaju

Pin It

Kapović i Radnička fronta nacrtali su se 22. lipnja 2017. sa sovjetskim zastavama (!) na onom donjemrduškom kazališnoamaterskom skupu ispred HNK-a protiv skidanja Titova imena tamošnjem trgu, a na izborima za Skupštinu Grada Zagreba 2017. jedan zastupnik Radničke fronte (upravo Kapović) ušao je na mišiće u Skupštinu Grada Zagreba. 

Točno je da je Mate “Kapović u svom govoru izvršio propagandu titoizma, jednoga od oblika totalitarnoga komunističkoga režima“.

Ali nije točno da je to učinio “tvrdnjom da su ljudi bolje živjeli 1978. za vrijeme Tita“.

Reakcija na: “Opstanak revolucije ovisi o proizvodnji „veštačkog“ fašizma”

Naime, Kapović se pozvao na znanstveni rad dr. Josipa Tice sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta koji je navodno utvrdio da je kupovna moć prosječnoga hrvatskoga građanina 1978. bila veća nego 2015.

Zašto je važno pravilno identificirati taj detalj?

Uz nužnu napomenu da se dr. Josip Tica nipošto nije bavio politikom, ideologijom ili svjetonazorom, kao što to čini ovaj doktor lingvističkih znanosti već je naprosto radio svoj posao hladno znanstvenički, prvo što upada u oči jest činjenica da se sam Mate Kapović rodio tek 1981., dakle tri godine nakon 1978. koja je uzeta za prvu referentnu točku,

To je istodobno dvije godine prije Titove smrti, što bjelodano svjedoči o tome da postitovsko dijete, mali Mate koji je socijalizam doživio tek toliko da bude svečano primljen u pionire, o razdoblju titoizma nema, niti može imati, ikakvih neposrednih, iskustvenih saznanja, za razliku od 2015. godine, o kojoj itekako ima neposrednih iskustava. A što se s njime događalo baš te 2015., druge referentne godine?

Kapovićeva Radnička fronta (RF) je, kako piše na Wikipediji, “politička stranka radikalne ljevice, osnovana 20. ožujka 2015. u Zagrebu, formirana u svibnju 2014. kao politička inicijativa radnikâ, aktivistâ, sindikalistâ, nezaposlenih i studenata u Hrvatskoj.”

Anakrono marksistička, duhom i djelom siromašna, Radnička fronta gotovo odmah se raspala zbog unutarnjih sukoba uslijed nekovrsnih trockističko-staljinističkih unutarnjih prijepora među njenim malobrojnim članovima, a do danas – kad je Kapović ušao u zagrebačku Gradsku skupštinu – u javnosti je nekako opstala jedino zahvaljujući silnoj medijskoj podršci koju također precizno detektira Wikipedija, putem Stankovićeve emisije Nu2 na HRT-u (gdje ju je besplatno izreklamirao notorni Dragan Markovina koji će potom registrirati sestrinsku stranku blizankinju Nova ljevica) te Novog lista, Slobodne Dalmacije, Novosti Srpskog narodnog vijeća i portala Lupiga, a posebno putem silno utjecajnih društvenih mreža, prvenstveno Facebooka, gdje se Kapović proslavio nezaboravnim statusom upućenim sudionicima godišnjih komemoracija za žrtve križnih putova na Bleiburškom polju: “Serem vam se na Bleiburg!”

Zapravo, sve što se o Kapovićevu RF-u još može reći opet je na Wikipediji: “na izborima za Sabor 2015. stranka je izašla na izbore u I., VI. i VIII. izbornoj jednici, no nije prošla izborni prag ni u jednoj. Početkom 2016., Radnička fronta je na Markovu trgu organizirala prosvjed “Izdajnika” na kojem se okupilo oko tisuću prosvjednika, tražena je ostavka cjelokupne (Oreškovićeve tek imenovane) Vlade, jasno se aludiralo i na ekstremni nacionalizam i anti-antifašizam, a na jednom od transparenata organizatora prosvjeda je pisalo: ‘Izdaja je kad Handžar divizija vodi kulturu’ aludirajući na (tadašnjega) ministra kulture Zlatka Hasanbegovića“.

Kapović i Radnička fronta nacrtali su se 22. lipnja 2017. sa sovjetskim zastavama (!) na onom donjemrduškom kazališnoamaterskom skupu ispred HNK-a protiv skidanja Titova imena tamošnjem trgu, a na izborima za Skupštinu Grada Zagreba 2017. jedan zastupnik Radničke fronte (upravo Kapović) ušao je na mišiće u Skupštinu Grada Zagreba. Kako stoji na njhovoj web-stranici, RF ima “predstavnike u vijećima gradskih četvrti Gornji grad Medveščak, Trešnjevka sjever i Novi Zagreb Istok, a ušli su i u mjesne odbore Cvjetni trg, Ciglenica, Dugave, Cvjetnica, Staro Trnje, Knežija, Eugen Kvaternik, Samoborček, Nikola Tesla, Gornji grad i Nova ves“, pa su u Skupštini formirali tzv. Lijevi blok, s udrugama-strankama Zagreb je naš!, Nova ljevica i Za grad.

Dakle, kada se Kapović danas poziva na tvrdnju da su “ljudi bolje živjeli 1978., nego što su živjeli 2015.“, on ne svjedoči samo o tome da se zadnji put za iole argumentiranu raspravu pripremao 2015., a kasnije nije u tom smislu radio ništa osim divljanja po “ulicama i trgovima naše zemlje ponosne”, već govori i o krajnjim godinama dvaju pojavnih oblika komunističke vlasti.

Godine 1978. Tito je (i doslovno) bio jednom nogom u grobu i jugoslavenski socijalistički eksperiment pucao je po svim svojim skrpljenim šavovima, istodobno se demagoški samouzvisujući u ideologiji na temelju svojega manipulativno tumačenoga tobožnjega ekonomskoga i industrijskoga napretka bez presedana, i to u odnosu na stanje zatečeno davne 1945. kad je ono Partija, uglavnom zlosiljem, ali ništa manje prevarom i mućkama, preuzela vlast.

S druge strane, 2015. je izborna godina, dvije godine nakon službenog primanja RH u članstvo EU, u kojoj nakon nakon 15 godina s trona padaju retrogradni kvaziljevičarski predsjednici (Mesić, Josipović) i s vlasti silazi jednako retrogradna kvaziljevičarska koalicija (SDP-HNS koalicija, od milja zvana Kukuriku), a koji su neprijeporno uništili zemlju, prije svega ekonomski i demografski, i što je najgore, zagrizli su na taj i na sve druge moguće načine kojih su se sjetili i otkinuli dobar komad njene budućnosti i budućnosti njena naroda.

Zapravo, kada govori o rezultatima istraživanja dr. Josipa Tice u naoko iznenađujućem kontekstu rasprave o micanju imena maršala Tita iz javnoga (ili javnih) prostora, Kapović uspoređuje rezultate dva krajnje neuspješna titoistička eksperimenta, rezultate dva evidentno pogrešna društvena koncepta.

Nevjerojatno je, međutim, da taj mladić, koji se rado i učestalo koristi znakovitom poštapalicom “itakodalje“, te pogubne društveno-ekonomske pokazatelje koristi ideologizirano, na način da nastoji pokazati da je prvi loš titoistički rezultat za društvo i državu bio bolji od drugoga lošega titoističkoga rezultata, i to samo zato što se dogodio ranije, što se “dogodio onda”, u onakvoj društveno-političkoj konstelaciji proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga, u kojoj je zauvijek svijetla titoistička prošlost neugasli svjetionik prezrenima na svijetu, zemaljskom roblju i sužnjima koje mori glad za prevratničkom revolucijom.

Jadan ješć narjod koji imja takvo omljadino!

A još su jadniji oni koji ga ozbiljno shvaćaju!

Mate Bašić/maxportal