Agrokor je vlasništvo hrvatskih političkih tajkuna i njihove djece

Pin It

 

Kad se gazdi zamuti u glavi, Hrvatska zadrhti. Ukoči se i pita, što je bilo, propadamo li i ispod dna. A dno je već davno iznad nas, kažu mnogi koje je gazda osiromašio, pokrao i zaposlio ih na traženje ručka u kontejnerima. Čak im nije dao ni da mu se približe i poberu mrvice ispod njegovih zlatnih stolica i stolova njegovih zaposlenika, te sinova hrvatskih političara koje je zapošljavao po zaslugama njihovih očeva.

Onih koji su poput svojih svemoćnih tata završili fakultete po političkoj podobnosti. Jabuka je ispod jabuke pala i nije se daleko otkotrljala. Hrvatski je to mentalni sklop u kojem će odrasti još generacija i generacija. I svaka od tih političkih generacija - djedovi, očevi, sinovi, unuci - tragično je obilježila vrijeme u kojem su živjeli. Po tim pojedincima koji plivaju po svim političkim vodama Hrvatska je svjetski politički raritet. Prepoznatljiva i upropaštena jednako strašno kao i od svakog agresora ili okupatora.

Nakon što su roditelji sinova zaposlenih u Agrokoru ekonomski na prosjački štap upropastili i opljačkali Hrvatsku, sinovi su im to isto učinili s Agrokorom. Agrokor je bio zajamčeno radno mjesto svoj djeci hrvatskih političara, kao što je Hrvatska politika zajamčena njihovim roditeljima. Roditeljska ljubav prema djeci s diplomama bez znanja, iz političkih centara moći gdje su im se roditelji uhljebili i poput svih povijesnih diktatora zauvijek osigurali sebi mjesta, pumpala je Agrokor milijunima i milijunima kuna novca državnih poreznih obveznika. 

Razrađena je u povijesti nezabilježena političko ekonomska koalicija roditelja i sinova. Roditelji su politički uništavali i upropaštavali Hrvatsku, a njihova djeca kroz Agrokor ekonomski je agresorski do temelja rušili. I gotovo srušili. I jedni i drugi su nedodirljivi, oni su čak zaslužni i visoko kotirani pojedinci u hrvatskom opljačkanom narodu. Sudbina cijelog hrvatskog naroda time se našla u rukama nezasitni, korumpirani, anacionalni, antieuropski i antidemokratskih političara i njihovih nesposobni, neobrazovanih, i jednako nezasitnih sinova i kćeri. Za Agrokor se stoga može kazati da je to bila i jest državna tvrtka, tvrtka političara za zapošljavanje svoje djece, od kojih većina njih nikada i nisu završila neke visoke škole. To im nisu ni roditelji. Jedine visoke škole što su završili i jedni i drugi je pljačkaška i kriminalna.

Nema europskog primjera tako udruženog i planiranog familijarnog kriminala i pljačke države kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Bilo bi dobro pokazati hrvatskoj javnosti kakve to diplome imaju djeca hrvatskih političara uhljebljenih u očevoj tvrtki Agrokor. Vjerojatno, daleko više Agrokor su upropastila djeca hrvatskih političara nego li sam gazda. Svi oni sinovi i kćeri političara koji su godinama išli u škole a nikada ih nisu završili bilo im je zajamćeno zaposlenje u Agrokoru. I to na vrlo visokim menadžerskim mjestima, kako bi što veću štetu nanijeli kompaniji i na taj način se izjednačili s roditeljima koji su na drugoj strani politički rušili Hrvatsku.

Ako je Agrokor kao politička tvrtka u Hrvatskoj propala, a po svemu sudeći  jest u velikom svom dijelu, gdje su milijarde kuna upumpane u tu vreću bez dna. To zasigurno znaju svi oni političari koji Hrvatsku ruše od njenog osamostaljenja i njihova djeca koja su im kroz Agrokor pomagala u tom udruženom kriminalnom pothvatu. No raja će to sve sanirati kroz harače, namete i poreze koji su najveći u Europskoj uniji. Sanirat će kao i hrvatske banke, a onda će i Agrokor prodati Rusima, ili nekoj članici Europske unije ako bude zainteresirana. Ionako su na velikom sniženju sve rasprodali. I naravno još nitko nije odogovarao i bio kažnjen za te ekonomske zločine, koji su ravni onima što ih velikosrpski agresor počinio u ratu.

Nažalost, sve će završiti kao i onaj novac kojeg je Stipe Mesić "izgubio" od iseljene Hrvatske poslan za obranu Domovine.  Hrvatska je tim kriminalnim zločinačkim pothvatom postala europski otok, sigurno utočište najvećim povijesnim političko-ekonomskim kriminalcima povezanih vezom otac-sin-kćer. Onog momenta kada se vidjelo da Agrokor raste u nebeske visine bilo je za uzbunu i pitanje je li to moguće po tržišnim i ekonomskim pravilima u demokratskom svijetu. Budući da je novac slan od očeva djeci, pitanje se nije smijelo postaviti. Narod je bio i jest u jednoj nezabilježenoj diktaturi. Na jednoj strani u političkoj diktaturi koje provode očevi, te na drugoj pak u ekonomskoj diktaturi od njihove djece. Paukova mreža kriminala pokrivala je i pokriva Hrvatsku i hrvatski narod kao nikada u njegovoj tragičnoj četrnaestostoljetnoj povijesti.

Ovo vrijeme, ovaj novi oblik diktature očeva i djece nad jednim narodom bit će u budućnosti, kada odu s vlasti, ako ikada i odu jer se ona prenosi s koljena na koljeno što je možda i neki oblik kraljevine sa više kraljeva i kraljica za proučavanje i pisanje knjiga. Kako ih skinuti sa stolica kad oni imaju u rukama vlast, a djeca imaju kapital naravno državni. Ima li i jedan hrvatski političar iz ovih godina hrvatske samostalnosti a da mu jedno ili više djece nije bilo, ili je i dalje zaposleno u Agrokoru. Nažalost nema. I zato se može kazati da Agrokor nije bio vlasništvo nekog hrvatskog tajkuna, hrvatskog gazde, već vlasništvo hrvatskih političkih tajkuna i njihove djece. Agrokor je bio neki oblik banke u kojoj su radila djeca političara, a kapital u nju iz državnog proračuna ubacivali njihovi roditelji. A kako su sve hrvatske banke završile, zna hrvatski narod koji je posato bankarski rob.

Hrvatska je trajna žrtva jugoslavena i junostalgičara. U vrijeme sužanjstva u juzajednici bila je žrtva djedova ovih što srušiše Agrokor, a u vrijeme samostalnosti, ako je uopće samostalna, žrtva djedovih sinova i sinova djedovih sinova. Treba li većeg dokaza od toga, da je Hrvatska žrtva kriminalnog zločina, udruženih djedova, sinova i unuka junostalgičara i čuvara najzloglasnijeg povijesnog totalitarnog režima, komunizma.

Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr