Vlada kani pogaziti predizborno obećanje

Pin It

Vlada na čelu s Andrejem Polenkovićem, bilo vlastitom voljom ili pod pritiskom izvana, svim silama nastojat će u Hrvatskom saboru progurati zakon o ratifikaciji Istambulske konvencije (glavni argument: to su već učinile ili će učiniti i druge države članice EU-a) bez obzira na posljedice. A one će biti teške i velike jer, zbog nametanja rodne ideologije i razornih posljedica što će ih ona imati na obitelj i društvo, taj će zakon, uz ostale propise i već stvorenu društvenu klimu, biti izravno u službi promicanja kulture smrti i sve većega zatiranja kulture života.

Zakonsko nametanje rodne ideologije obrazovnomu sustavu i društvu

Zahvaljujući marljivu radu brojnih članova udruge U ime obitelji i njihovoj plemenutoj zauzetosti za opće dobro, hrvatska je javnost doznala da je Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH, iako je u predizbornoj kampanji javno obećao da će se za svojega mandata protiviti nametanju bilo kakve pa i rodne ideologije, samo dva mjeseca nakon izborânajavio ratifikaciju Istanbulske konvencije te tako nastavio politiku Zorana Milanovića koji je Konvenciju potpisao 2012.

Pod veoma prozirnom krinkom zaštite ženâ od nasilja i sprječavanja nasilja u obitelji, donošenjem posebnoga zakona o ratifikaciju Istanbulske konvencije u hrvatsko zakonodavstvo i obrazovni sustav uvela bi se rodna ideologija te nametnula cijelomu hrvatskom društvu. Od te ratifikacije Hrvatska ne će imati nikakve stvarne koristi, ali će zato šteta biti i te kako stvarna i velika.

Negativne posljedice ratifikacije Istanbulske konvencije

U hrvatske zakone već su unesene najsuvremenije odredbe o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Dana 7. srpnja 2017. Hrvatski sabor donio je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je usklađen s pozitivnim odredbama Istanbulske konvencije. To znači da nije prijeko potrebno ratificirati Konvenciju kako bi se pridonijelo suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. S druge pak strane, u udruzi U ime obitelji drže da bi ratifikacija Istanbulske konvencije imala sljedeće negativne posljedice za Republiku Hrvatsku:

1. Preko toga međunarodnog ugovora nametnuo bi se ničim utemeljen termin »rod«. Naime, u Istanbulskoj konvenciji prvi put donosi se obvezujuća definicija pojma »rod«, koja je ideološki obojena, bez znastvena uporišta i skovana 1950-ih godina u Americi. Po toj »definiciji« svaka osoba može izabrati svoj društveni spolni identitet (»rod«) – dakle, biti ili muškarac ili žena (ili pak neko vrijeme muškarac, neko vrijeme žena pa onda opet muškasrac i tako unedogled) - bez obzira na svoj stvarni spol. Ne postoji ni jedan opravdani razlog da se cijelomu hrvatskom društvu zakonom nametne taj primarno ideološki i posve neznanstven pojam (o čemu u domaćim medijima najviše piše i govori dr. sc. Matko Marušić, redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Splitu), koji time postaje služben i obvezujući za sve.    

2. U službenu uporabu uveo bi se termin »rod« umjesto termina »spol«. Prema pojmu »rod«, stvarni čovjekov spol više nema nikakve vrijednosti za društvo, nego vrijednost ima društveni spolni identitet (»rod«) za koji neka osoba tvrdi da je njezin (a ljudi kao ljudi, danas mogu tvrditi jedno a sutra nešto sasvim drugo). Zbog toga bi ratifikacijom Istanbulske konvencije termin »rod« iz službene uporabe postupno istisnuo termin »spol« (npr. »ravnopravnost spolova« prometnula bi se u »ravnopravnost rodova« odnosno u »rodnu ravnopravnost«), kako je to vidljivo iz izvješća o provedbi Konvencije u državama koje su je ratificirale.

3. Primjena pojma »rod« najviše bi štetila ženama. Unošenje pojma i termina »rod« u društvo ne ostaje samo u teorijskoj i jezičnoj sferi nego ima i stvarne posljedice na javne politike, koje štete najviše ženama. U Argentini (2013), Danskoj (2014), Irskoj (2015), Malti (2015), Norveškoj (2016) i Belgiji (24. 5. 2017) donesen je tzv. zakon o rodnom identitetu na osnovi kojega je moguće da kod ovlaštenoga upravnog tijela osoba može promijeniti svoj spol u ispravama (osobnoj iskaznici, putovnici, rodnom listu...) običnom izjavom da živi u drugom »rodnom identitetu«. Na temelju takva zakona država, primjerice, priznaje neku osobu »ženom« jer se ona tako deklarira, iako je zapravo muškog spola. U skladu s tzv. zakonom o rodnom identitetu tako deklarirana »žena« ima pravo ulaziti u ženske zahode i svlačionice te se natjecati u ženskim športovima.Kakva je to politika koja tvrdi da želi zaštiti žene od nasilja, a djevojke i žene izlaže neugodnostima u prostorima i sredinama koji su namijenjeni samo njima?!

4. Pojam »rod« nametnuo bi se i obrazovnomu sustavu. U Istanbulskoj konvenciji smjera se unošenju pojma »roda« u školske kurikule (čl. 14.), čime bi se djeca i mladi preodgajali u postavkama rodne ideologije. Uvođenje rodne ideologije u školski sustav može, između ostaloga, unijeti zabunu kod djece o njihovu spolnom identitetu, a promjena spola u ispravama, i to  na osnovi obične izjave ili tek trenutačna raspoloženja, prikazivala bi se kao nešto prihvatljivo ili čak poželjno. Inače rodnu ideologiju u hrvatski obrazovni sustav već je bio pokušao uvesti SDP-ov ministar Željko Jovanović kada je nakanio nametnuti nestručan i ideološki obojen kurikul zdravstvenoga odgoja, protiv kojega se pobunio velik broj roditeljâ i nastavnikâ.

5. Ratifikacijom Istanbulske konvencije pojam »rod« bio bi nametnut i onima koji se s njime ne slažu - roditeljima, znanstvenicima, nastavnicima, odgajateljima, socijalnim radnicima, zdravstvenim djelatnicima i drugima, što bi dovelo do kršenja njihovih ljudskih i građanskih prava. Primjerice, ratifikacija Konvencije dovela bi do ograničavanja prava roditeljâ da odlučuju o odgoju i obrazovanju vlastite djece u skladu s vlastitim filozofskim i vjerskim uvjerenjima te do ugroženosti slobode savjesti i izražavanja mišljenja i vjeroispovijesti onih koji se na temelju svojega vjerskoga ili filozofskog uvjerenja protive postavkama pojma »rod«.

Kakav se ishod može očekivati

Hrvatska ima golemu nesreću da svaka političarska garnitura koja se nakon parlamentarnih izbora popne na vlast odmah i pod svaku cijenu u očima svijeta nastoji zadobiti epitet »moderne«, »progresivne« i »kooperativne«, a u posljednje vrijeme i »inkluzivne« što god to značilo. Slijedeći takvu šablonu kao nešto zadano samo po sebi, i Vlada na čelu s Andrejem Polenkovićem, bilo vlastitom voljom ili pod pritiskom izvana, svim silama nastojat će u Hrvatskom saboru progurati zakon o ratifikaciji Istambulske konvencije (glavni argument: to su već učinile ili će učiniti i druge države članice EU-a) bez obzira na posljedice. A one će biti teške i velike jer, zbog nametanja rodne ideologije i razornih posljedica što će ih ona imati na obitelj i društvo, taj će zakon, uz ostale propise i već stvorenu društvenu klimu, biti izravno u službi promicanja kulture smrti i sve većega zatiranja kulture života.

Veliko je pitanje koliko su sadašnja hrvatska zakonodavna i izvršna vlast uopće toga svjesne. Naime, nepobitna je činjenice da među hrvatskim političarama ima poprilično profesionalno potkapacitiranih (čitaj: nestručnih ili čak neukih) i moralno insuficijentnih (čitaj: nepoštenih i pokvarenih) ljudi koji nemaju ni nekih posebnih znanja, ni čvrsta karaktera, ni vlastita stajališta doslovce ni o čemu, nego se ponašaju i djeluju onako kako im u pojedinom slučaju narede stranačka vodstva koja, zbog posljedica višedesetljetne negativne selekcije, uglavnom nisu ništa drukčija a kamoli bolja od većine stranačkog članstva. Ukratko, naš »političarski materijal« nije bogzna što (čast izmimkama) i uglavnom se bezglavo vrti u krugu vlastite nemoći. Isto je tako pitanje koliko je hrvatska vlast doista slobodna i suverena dok donosi odluke i izglasava zakone, a koliko je obvezna raditi po diktatu bruxelleskih birokrata. Ako je riječ o drugom slučaju, zakon o ratifikaciji Istanbulske konvencije bit će donesen bez obzira na sve primjedbe što će ih na prijedlog zakonskog teksta dati građani tijekom javne rasprave.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno: kad god se koja ideologija nastoji nametnuti silom, tada stvari obvezatno završe katastrofalno. Dvadeseto stoljeće ostalo je zapamćeno po instucionlnom nametanju fašističke, nacističke i komunističke ideologije, koje su za sobom ostavile jezovitu bilancu u obliku stotina milijuna mrtvih i velike duhovne pustoši u dušama onih koji su uspjeli preživjeti fašistički, nacistički ili komunistički ideološki teror. Današnji neoliberalizam, u čijem se sklopu rodila ta nakaza od rodne ideologije, doduše je puno suptilniji, ali zato i podmukliji te ništa manje opasan od ideoloških pošasti koje su harale u 20. stoljeću. U današnje vrijeme više se ne ubija iz ideološjih razloga, nego se nastoji zarobiti i otupiti ljudski um te zatrovati i osakatiti ljudska duša, kako bi se milijuni ljudî pretvorili u zombije i robote. Naime, što je čovjek drugo nego zombi ako, između ostaloga, ne zna ni to je li se rodio kao muško ili žensko, pa ga netko »rodno prosvijećen« mora uputiti u to? Onaj tko pristane na takvo »rodno prosvjećivanje« pristajat će i na razna druga »prosvjećivanja«, a upravo to je cilj zakulisnih vladara ovoga svijeta kako bi lakše vladali duhovno i moralno dezorijentiranim i poslušnim masama. Tko to ne shvaća taj ne razumije ništa. Na žalost, takvih ima i među domaćim političarima.

Slaba nam je utjeha to što ne će potrajati dovijeka neoliberalno ludilo u kojemu se svaka ljudska želja proglašava ljudskim pravom, sve se relativizira, sustavno razaruju osnovne društvene zajednice kao što su naravni brak i obitelj te nameću ideologije koje doslovce nemaju veze sa zdravim razumom. Otrijeznit će se duhovno pusta i prazna Europa od neoliberalne opijenosti i omamljenosti kad-tad, ali šteta koja će dotle biti učinjena ne će se moći ničim popraviti. Mora li Hrvatska, barem bez malo otpora, po načelu »kako svi Turci tako i mali Mujo«, sudjelovati u uništavanju najvećih ljudskih vrijednosti kao što su brak i obitelj i općenito moral, kao i u promicanju kulture smrti? Bilo bi dobro znati što o Istanbulskoj konvenciji misle, na primjer, Mađari i Poljaci.

Ivan Marković - hrvatski-fokus.hr