Ako se Hrvatska oslobodila 1945. zašto se onda morala još jednom oslobađati 1991.?

Pin It

8. svibnja se slavi kao ‘Dan oslobođenja Zagreba’. Ako se to oslobođenje dogodilo 1945. godine kao pobjeda antifašizma koji je donio slobodu Hrvatskoj, zašto se je Hrvatska morala još jednom oslobađati 1991. godine?

Biti će zanimljivo vidjeti to zakonsko obrazloženje pod kojim će se ukloniti HOS-ova ploča u Jasenovcu. Ako se to učini uz obrazloženje kako je to ustaški pozdrav, onda je to otvaranje Pandorine kutije. Naime, nakon toga slijedi analogija koja po zakonskoj inerciji otvara niz pitanja o HOS-u i njegovoj ulozi u Domovinskom ratu.

To se onda pretvara u suđenje mrtvima i to onima koji su svoj život ugradili u temelje ove zemlje. A kada se počne rovariti po temeljima onda se kuća opasno naginje.

Dio je to trenda potpune i nasilne antifašizacije Hrvatske koja predmnijeva mnoštvo zaborava i nameće kolektivnu amneziju naciji. Ne treba čuditi ako će taj trend u nekom skorijem razdoblju proizvesti i neka nova ‘sjećanja’. Primjerice, o sudjelovanju antifašističkih odreda u obrani Hrvatske. Naime, ključni problem trenda antifašizacije jest upravo u dokazivanju njegovog neprekinutog niza. Jar ako je antifašizam bio ideologija partizana u Drugom svjetskom ratu nameće se logično pitanje gdje je ta ideja bila devedesetih godina?

Jer ako se antifašizam predstavlja kao civilizacijski doseg, kao ideja koja se suprotstavlja nasilju, nepravdi, totalitarizmu, kao politički standard na kojem počiva i ova naša hrvatska država zašto je onda taj antifašizam zašutio devedesetih godina? Zašto hrvatski antifašisti nisu 1991. godine osnovali antifašističke odrede i stali na branik svoje hrvatske domovine?

Primjerice, 8. svibnja se slavi kao ‘Dan oslobođenja Zagreba’. Ako se to oslobođenje dogodilo 1945. godine kao pobjeda antifašizma koji je donio slobodu Hrvatskoj, zašto se je Hrvatska morala još jednom oslobađati 1991. godine?

Da su se kojim slučajem te 1991. godine antifašisti organizirali u odrede i da su došli pomoći HOS-ovcima u borbi, da su zajedno s njima podijelili ratnu sudbinu pa tako i žrtve, Hrvatska bi danas bitno drugačije izgledala. Povijest Domovinskoga rata, a to onda znači i povijest Republike Hrvatske je ispisana krvlju hrvatskih ratnika, hrvatskih branitelja među kojima je i značajan broj pripadnika HOS-a.

U to vrijeme su antifašisti, čini se, bili negdje drugdje. Primjerice, značajan broj tih antifašista je u to vrijeme sjedio u SDP-u s Račanom i to u trenutku kada se donosila odluka o razoružanju hrvatske teritorijalne obrane. To je oružje predano JNA, a koja je to isto oružje potom podijelila srpskim pobunjenicima.

Možda su upravo tim oružjem teritorijalne obrane Hrvatske ubijeni HOS-ovci čija se imena nalaze na ploči u Jasenovcu? Drugim riječima, da nije bilo tih i takvih antifašista u Hrvatskoj nameće se logično pitanje bi li danas uopće imali ‘problem’ HOS-ove ploče u Jasenovcu? I to iz jednostavnog razloga jer bi možda ti isti HOS-ovci čija se imena nalaze na toj ploči danas bili živi.

Marko Jurić/kamenjar.com