Dawn Dawns: Pomozi sirotu, na svoju sramotu

Pin It

Image result for domovinski rat bih mudžahedini

Svega smo se naslušali od onih, kojima smo život spašavali i prigrlili ih kad im je bilo najteže. Povodom komentara  Miroslava Tuđmana objavljenog u  medijima, Bakir Izetbegović, brutalno optužuje i njega i  predsjednika Tuđmana, pa  i samu dobročiniteljicu  Hrvatsku.

Hrvatska država, razapeta i ranjena ratnim razaranjima, prigrlila  je sve one nesretnike koji su iz Bosne  bježali pred nehumanom,  jugo četničkom  silom, dok je sama istovremeno bila izložena  granatiranjima svojih  gradova uz granicu,  upravo  s teritorija te BiH. Slavonsko-brodska bolnica , bila  je najveća ratna bolnica u zemlji i prihvaćala je sve ranjenike, pa i one iz BiH.

Spasili smo sve  muslimanske izbjeglice, udomili ih i  nahranili, a  njihovoj djeci, omogućili i školovanje u tim teškim vremenima.

Nikad se nisu zapitali koliko je Hrvatska, otkidajući od vlastitog naroda i vlastitih građana,  potrošila samo na njihovo zbrinjavanje.

Hrvati su, u to ratno vrijeme, napola gladni, željni svega i svačega,  ranom zorom, još prije šest, stajali ispred prodavaonica.  Čekali bi u redu za crni kruh, kako bi kupili komad ili dva, ovisno  koliko im je, u pojedinom trenutku  bilo dopušteno kupiti. U isto vrijeme, u Hrvatskoj se spremala  birana hranu za bosanske muslimanske  izbjeglice,  jer oni, niti u najtežim vremenima nisu, kao mi, pristajali jesti  bilo što, već samo biranu hranu.

Tad je u Zagreb stigao ogroman broj  bosanskih izbjeglica, koje su preplavile  sve ulice i javne površine, osobito onaj dio oko Savice i Borovja, u samoj blizini Zagrebačke džamije.   Neupućeni promatrač, mogao  je pomisliti kako  se nalazi  negdje  u Saudijskoj Arabiji, a ne usred  jedne metropole  kršćanske Europe.

Nije to smetalo Hrvatima katolicima,  bili  su puni razumijevanja i  zadovoljni  što su, pružanjem utočišta, od sigurne pogibelji,  spasili toliki broj ljudskih duša.

No, evo kako ugristi ruku, koja te nahranila!  U zahvalu Hrvatima što su  ih spasili od četničkog klanja  po Bosni i prihvatili njihove izbjeglice, Bakir Izetbegović izjavljuje:„Tuđman je doslovno predvodio udruženi zločinački pothvat. Očekujemo presude u Den Haagu za udruženi zločinački poduhvat. Tu će biti spomenut i Franjo Tuđman, a tu ima prstiju i Tuđmana mlađeg jer je bio šef obavještajne službe u to vrijeme.“

To je besramna optužba, kakvu je svojevremeno, čak u Hrvatskom saboru izrekla i poznata četnikuša Vesna Pusić, a  čija stranka je danas, na veliku sramotu, jedan od  Plenkovićevih neprirodnih  partnera u Vladi.

Izetbegović  za N1 TV bljuje dalje: „ Zašto se nismo odrekli usluga mudžahedina? Kad ste napadnuti od susjeda i imate embargo na oružje nećete nikome reći da nije dobrodošao s puškom na vašoj strani. Nismo mislili da će raditi zločine.“

Ovo nije potrebno posebno komentirati, jer postoje mnogi pisani i nepisani dokumenti da je Hrvatska, proživljavajući svoje najteže dane, uz veliki prihvat  bosanskih izbjeglica, slala armiji BH veliku pomoć, pa i u oružju, kojega sama, zbog embarga,  nije imala dovoljno za svoju obranu.                                                                        

Ovakve izjave predstavljaju nož u leđa dobročinitelju.  Neka nam njegove riječi ostanu za sjećanje i pouku.

Haaško je  tužiteljstvo, nakon smrti Alije Izetbegovića 2003.godine,  objavilo informaciju da je protiv njega vodilo istragu o ratnim zločinima.

Unatoč toj činjenici, njegov sin inzistira na vulgarnim neistinama protiv svog dobročinitelja  Hrvatske države, predsjednika Tuđmana i same hrvatske vojske koja je spriječila još jedan genocid nad njegovim sunarodnjacima.

Zlurado očekujući presude u Den Haagu za nekakav udruženi zločinački poduhvat, on govori:  “Očekujemo, tu će biti spomenut i Franjo Tuđman, a tu ima prstiju i Tuđmana mlađeg jer je bio šef obavještajne službe u to vrijeme tako da mislim da skreće pozornost s tema koje ne odgovaraju njemu i Hrvatskoj.“

Pažljivom promatraču neće biti čudno što Alijin sin tako pljuje po Tuđmanu i Hrvatskoj. Nije to prvi put, a osobito nakon što  je  Miroslav Tuđman nedavno  iznio i zastrašujuću informaciju da je u vrijeme rata u BiH, kako kaže: “Počinjeno je čak pedesetak ritualnih odsijecanja glave. Brigade Armije BiH koje su nosile naziv ‘muslimanske’,  imale su arapske oznake, išli su u bitke s pokličem Alahu ekber.“

To je, smatra on, bio začetak današnjeg islamskog terorizma u Europi.

Bilo bi zanimljivo znati, jesu li ovakve optužbe Izetbegovića njegovo osobno mišljenje ili on samo prezentira stav većine bosansko- muslimanskog življa. Zar možda i onih, kojima je Hrvatska pružila veliku pomoć u vrijeme najvećih ratnih strahota. Hoće li se bošnjački intelektualci, oglasiti  i jasno očitovati  podržavaju li takav Izetbegovićev stav.

Naš admiral Domazet-Lošo, govoreći o Oluji, uvijek bi naglasio nepobitne činjenice, da je ta ratna operacija Hrvatske vojske, spriječila genocid nad muslimanima, kakav se prethodno, dogodio u Srebrenici.

Unatoč ovoj potvrđenoj povijesnoj istini, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, bljuje zlu vatru neistine, govoreći preteške optužbe na račun svojih spasitelja. Nakon ovakvih izjava neki se Hrvati pitaju: „Je li i deblokada Bihaća udruženi zločinacki pothvat.?!“  Poneki bi se složili da zapravo i je, ali – protiv Hrvata.

Hrvati katolici, žive s neradikaliziranim  muslimanima,  mirnim suživotom, dugi niz godina,  a često u vrlo bliskom prijateljstvu, osobito imajući u vidu činjenicu da je  jedan manji dio pripadnika hrvatskog naroda muslimanske vjeroispovijesti.

Autor ovog teksta, Hrvat, katolik, uživa vrlo bliska, višedesetljetna prijateljstva s nekima od pripadnika  muslimanske vjeroispovijesti. Ta su prijateljstva, svojom  obostranom iskrenošću, odoljela vremenu i svim  napastima.  Temeljem tog iskustva, vjeruje da je među dobronamjernicima miran suživot moguć. Iskrenost i  poštovanje, jedini  je put prema uspostavi  međureligijskog dijaloga i  mirnog suživota. Sve drugo nosi zlu krv i nesreću.

priznajem.hr