Enciklopediju u ruke, a ne trolanje, prof. Josipović

Pin It

Izjave Ive Josipovića su već dugo vremena ne samo ispod razine sveučilišnog profesora, nego na razini tzv. “internetskog trola”, osobe koja “lupa” gluposti u cilju potpaljivanja masa, izazivanja svađa, provociranja, uvlačenja što više ljudi u besmislene rasprave, skretanja rasprave s teme i pažnje s argumenata.

Od osobe koja je sveučilišni profesor i klasični glazbenik, usto bivši predsjednik države, čovjek automatski očekuje visoku razinu kulture dijaloga. Time ne mislim samo na lijepo izražavanje, nego i na pridržavanje određenih pravila u javnoj raspravi: držati se teme, ne potpaljivati svađu, odgovarati ili argumentirano i ukazujući na činjenice, ili, ako se odgovara na izrečenu glupost na koju nema potrebe ni smisla odgovarati argumentirano, uzvratiti britko i duhovito.

No, izjave Ive Josipovića su već dugo vremena ne samo ispod razine sveučilišnog profesora, nego na razini tzv. “internetskog trola”, osobe koja “lupa” gluposti u cilju potpaljivanja masa, izazivanja svađa, provociranja, uvlačenja što više ljudi u besmislene rasprave, skretanja rasprave s teme i pažnje s argumenata.

 “A sada, narode, med i mlijeko… Sutra svi kišobrane, padat će pečeni pilići s neba. Powered by Hasanbegović&Esih”, objavio je Josipović preksinoć na Twitteru.

To je školski primjer trolanja: kada god se povede kakva rasprava o nekom ideološkom ili svjetonazorskom pitanju, horde trolova navale s argumentima “pa hoćemo li imati više novca ako uklonimo Tita, ili provedemo lustraciju, ili što već. Ne, nećemo, naravno da ne. Neće padati pečeni pilići ni ako se ukloni ploča u Jasenovcu, zar ne? Pitanje je preglupo čak i za razinu rasprave među penzićima u Bazi na Trešnjevačkom placu. Nisu počeli padati pečeni pilići ni kad je na veselje Ive Josipovića uveden Gay pride, ni zbog puno drugih stvari na kojima se on jako angažirao.

To je filozofija dostojna seljaka koji ne dopušta da mu se djeca školuju jer neće bolje moći vitlati motikom ako budu imali školu, otprilike. Uostalom, neće početi padati pilići ni ako ploča ostane, kad smo kod toga. Jer to uopće nije ekonomsko pitanje. Josipović dakle “trola temu”, rječnikom internetskih foruma. Pravi se glup, ili ako hoćete pravi druge budalama.

A malo prije toga je rekao, “Podržavam Hasinu ideju da se ploče s Trga maršala Tita pohrane u muzeju. Nećemo morati raditi nove kad nakon idućih izbora vratimo Titov trg”.

Sad, nazvati Hasanbegovića “Haso” možda može netko iz njegovog intimnog kruga, a mogu i obični ljudi u običnoj konverzaciji, ali to političarima nije dozvoljeno niti primjereno. Izrazi kao “Meske”, “Jaca”, “Plenki”, spadaju u neformalnu konverzaciju, a ne u ono što jedan političar može reći javno, ako imalo drži do sebe. No, opet, njegova priča “vratit će se Valter, j. će vam mater” je isto tako obično trolanje, tipa “South will rise again”. Dobro je za majicu, ako niste stariji od 15 godina, inače zvuči ne samo glupo, nego kao grintanje lošeg gubitnika.

Za Josipovića se znalo da je ortodoksni ljevičar, jugonostalgičar, da je bio okružen ljudima poput Nobila, uz koje se obično vezuje pojam “Udbaš”. Znalo se i da je bio sklon manipulaciji i zakulisnim igrama, podržao je, recimo, izrazito nasilne prosvjede protiv Jadranke Kosor kojima je, sudeći po tome kad su počeli i kad su završili, jedini cilj bio rušenjem Vlade odgoditi ulazak u EU dok “region” ne bude spreman: uostalom i sam Josipović javno se zalagao za ulazak “u paketu”. Znalo se i da uvijek jednim okom gleda prema Beogradu, da je bio član SKJ još od vremena druga Tita. Dakle, da mu totalitarizam i diktatura nisu mrski, i da mu nije bilo mrsko biti članom partije u jednopartijskoj, totalitarnoj diktaturi.

No, s druge strane, isto tako ga se doživljavalo i ne samo na ljevici nego u široj javnosti, kao uglađenog gospodina, ako ne baš striktno “gentlemana”. Kao osobu koja posjeduje građansku kulturu i kućni odgoj, koja je obrazovana i civilizirana. I upravo je taj image profinjenog intelektualca bio njegova najjača strana, ono zbog čega su građani glasali za njega: nakon brojnih krkana i primitivaca kojima je Hrvatska obilovala, on je građanima koji su glasali za njega davao privid uljuđenosti. No, kao i u slučaju njegovog prethodnika Mesića, ispalo je da je sve to samo fasada.

Nisu to samo zadnje dvije izjave: sve što on govori i piše u zadnje vrijeme ukazuje da je on ne samo sitna duša koja ne zna prihvatiti poraz, loš gubitnik, već i da se dobar kućni odgoj gradi generacijama. Odnosno, da ne možete tek tako doći u blatnjavim cipelama iz šume, ući u građanski stan, obući odijelo, naučiti svirati klavir i odmah postati građanin. Neke stvari se mogu naučiti, ali civilizirani način razmišljanja i postupanja ipak se gradi kroz bar nekoliko generacija.

Za Ivu je sve dobro funkcioniralo dok je bio na vrhu, ali kad se našao pod pritiskom, njegov image profinjenog profesora se raspao kao Berlinski zid 1989.

Tako je, recimo, prije dva tjedna komentirao propovijed mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskoga, koji je ukazao da materijalne stvari nisu uvijek najvažnije rekavši da je kriza braka ozbiljnija stvar od gospodarske krize, riječima “”Stigla svježa bunika?”. Na tome nije stao: kad mu je netko na Twitteru skresao kako je i on mislio da je u pitanju bunika kada je vidio njegov promotivni spot za stranku ”Naprijed Hrvatska”, Josipović mu je svađalački odgovorio “Razumljivo je da ste to mislili. Nije Thompson, a nisu ni cajke”.

Kad mu je pak netko uzvratio “To vam ne služi na čast! Takvo blaćenje i buđenje niskih strasti. Vi sebe nazivate intelektualcem, profesorom, kompozitorom. Gdje su vam manire”, rekao je “Dopustite da me kao intelektualca vrijeđa vrijeđanje inteligencije i buđenje niskih strasti s oltara”

No, vrijeđanje inteligencije i buđenje niskih strasti upravo je ono što Josipović u zadnje vrijeme radi. Sve što piše je u stvari, školski primjer trolanja. Istina, to ne mora biti loše ako to radite inteligentno i duhovito: Milo Yiannopoulos je postao svjetski poznat zbog svog umijeća izrazito duhovitog izrugivanja i trolanja feministica, gay aktivista, ekologa, i ostalih pripadnika poganskih kultova 21. stoljeća.

No, kod Josipovića nije teško primijetiti umišljenost, bezobrazluk, bahatost, uz potpuni nedostatak stila i smisla za duhovito poantiranje. Komentare tipa “stigla bunika” ili “nisi uzeo lijekić” treba ostaviti tamo gdje im je mjesto, to ozbiljnim političarima ne dolikuje, spuštati se na tu razinu rasprave.

No,možda najspornija njegova izjava je ona, također od prije nekoliko dana, kako “Hrvatska nije katolička džamahirija” i kako religioznim programima nije mjesto na HRT-u. Džamahirija je, inače, oblik svjetovne i socijalističke države, strogo sekularne, upravo onakve za kakvu se Josipović zalaže. Tako da tu bezobrazluku treba dodati i neukost. A treba li neukosti, gluposti ili bezobrazluku pripisati njegovu izjavu kako je hrvatska sekularna država pa stoga religijskim programima nije mjesto na HRT-u? I još uz dodatak “Ustav u ruke”!

Ustav u ruke trebao bi uzeti profesor na pravnom fakultetu Ivo Josipović, iz dva razloga: Prvi, u njemu se nigdje izrijekom ne navodi da je Hrvatska sekularna. Ali to je manje bitno. Bitnije je da Ivo ili ne razumije pojam sekularne države, ili jednostavno po običaju – trola. Jer, sekularna država nije antikršćanska, antikatolička, niti ona u kojoj vjerskim simbolima nije mjesto u državnim institucijama (Njemačka je sekularna, pa je raspelo u svakoj školi i sudnici, kako smo vidjeli na suđenju udbašima u Njemačkoj). To je država koja je neutralna u pitanjima religije, što znači ne samo da nema službene državne religije, nego i da je država neutralna u smislu da ne podržava ateizam na uštrb vjere, niti obratno.

Enciklopediju  u ruke, profesore i proučiti značenje pojma “sekularizam!” On ni na koji način ne podrazumijeva da na javnoj TV nema religijskih programa, kao što ne podrazumijeva niti rušenje crkvi i katedrala i uklanjanje križeva s javnih prostora! Sekularna država nije, kako neuki često misle, ona u kojoj “vjernik možete biti u svoja četiri zida” nego ona u kojoj vjernik možete biti javno, neovisno o tome koje ste vjere.

Jedan sveučilišni profesor, ne prava nego psihologije i ne iz Hrvatske nego iz Danske, napisao je o kulturi trolova: “Trolovi teže nasilju, do razine koju su u stanju prouzročiti u okolini. Žele snažno raspaliti negativne strasti. Žele promicati antipatične emocije gađenja i vrijeđanja, što im daje morbidni osjećaj zadovoljstva”. To prilično dobro opisuje Ivu Josipovića.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr