Gramzivi auto-promotori

Pin It

Vlada Andreja Plenkovića degradira samu sebe i kaže: može po zakonu, ali ne i kraj Jasenovca. Predsjednik Vlade time izriče oksimoronsku budalaštinu: Svima je jasno da Jasenovac i taj pozdrav ne idu zajedno! Ma nemojte predsjedniče?A idu li partizanski zločini, za koje još nemamo ni osumnjičenih, nekmoli presuđenih krivaca, idu li oni zajedno s vašim tipom, da ne kažem vašim likom demokracije? Jeste li položili vijenac HOS-ovim braniteljima u mjestu kraj Jasenovca? Što ćete vi sada? Tvrditi da junaci nisu tamo poginuli? Stidite se! Politički ekvilibrirate i trgujete smrću najboljih između nas.

Nije dugo trebalo da se, nakon šačice prolupalih, staljinističkih komunista i boljševika - na jednom zagrebačkom trgu, okupi i miješana šačica hrvatskih branitelja, HOS-ovaca i tvrdih ustaških simpatizera - na drugome zagrebačkom trgu. Ti, malobrojni crveni i crni, u proizvedenoj podjeli potrebnoj baš svakoj hrvatskoj vlasti (na punu njezinu sramotu) tako su se manje ili više glasno, javno ižalobno iskazali. Opet. Javili su se grlato svi koji njeguju tek svoj puki neopravdani bijes i ego. Hoće li time teretiti modernu Hrvatsku – nije im bitno. Ako su crni. To im je najvažnije. Ako su crveni. Ali, da bi se steklo pravo na uvjerljivu osudu, pravo na srdžbu i bijes, pravo na javnost i pravednost, prvo treba (u svojim redovima) isključiti radikale. Sve one nerealne i nepravedne, ustrašćene. Ali i crvenima i crnima stalo je prvo do publiciteta, drugog po redu značaja i miomirisnog mamca hrvatske politike. Prvi je novac, šuška, privilegije, perje, pare. Ma kakva sloboda, kakvo domoljublje, kojoj je 'hrvatskoj' Vladi to uopće bitno? Jer njima „svi ljudcki životi ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!“ - dukata...

Srpo-čekićari

No, problem je 'samo' u tome što su crveni fašisti prenapregnuti i hiperaktivni još od 1941. Što su nam podarili lažnu  povijest, lažne vrijednosti, lažni moral, lažnu pravdu i istinsku, siromašnui hromu stvarnost izvitoperena novinstva. Život prepun korupcije. Najtragičnije je što su ti srpo-čekićari živi i pusićevski promukli još i dan danas. Tragično ali istinito - takve (ih) zastave vijore.

Osim privilegiranih, malo tko je dobro živio u komunizmu. Najbolje su živjeli oni iza kojih su ostajale krvave jame, prepune ne samo razoružanim ustaškim vojnicima, nego i djecom, ženama, starcima, razoružanim domobranima i svom vojskom (i ne vojskom) koja se, ženevski, predala. Koljači su prvi dobivali ulice i trgove, spomenike, direktorske i centralno-komitetske funkcije, popljačkane penthouse stanove i vile s bazenima... s ladicama prepunimaspavaćeg i jedaćeg pribora s kojima dugopojma nisu imali što bi. I nisu ostajale, za tim Titovim zvijerima, samo tisuće krvavih jama planski zatrpanih šutom i domaćinskim smećem, nego su trajali u vremenu raskriženi Križni putevi. Daleko iza rata. Gubilišta na živo i u živo bila su manijakalna osveta kao gola i divljačka višemjesečna izvan-zakonska kazna primitivnih pobjednika. Novo-buržoazije bez znanja, bez porijekla, bez manira. S komunizmom kao protu-tezom i opštom ravnopravnošću kao najtežom laži upravo prema svima svojima. Velebna pobjeda čija bi pravednost i sjaj bila obično veliko ništa da nije bilo Saveznika, njihova oružja, odora, mehanizacije, hrane, zrakoplovstva, lijekova i otvorene vojne podrške. Da nije bilo velike majčice Rusije i još veće Britanije. Ne mari, partizanlije ju (još uvijek) radosno slave. Kao svoju mitsku istinu. Ne daju Tita, jer ne daju svoje zločine.

Lažna nam povijest brani reći istinu o crvenome fašizmu

Da su se u Zagrebu na dan pobjede nad nacizmom i na dan obilježavanja žrtava svih totalitarizama okupili normalni ljudi, oni koji osuđuju Titove i komunističke zločine, poslijeratne Maceljske, Jazovske, Zidano mostovske, Daksine i Jakljanske te tolike druge osvete, klanja od Golog otoka i Gradiške, od Lepoglave do Savske, od Maksimira do lažne Dotrščine, od Dubravkina puta do sljemenskog Brestovca i podsljemenskih Gračana, od šume Jelenovaci Kosirnikove, od Prečkog i savskih obala, do tolikih desetaka i desetaka zvjerskih ubojstava po inozemstvima sve do 1990. - antifašizam bi imao neki mogući smisao u Hrvatskoj. I neke hvale vrijedne pristaše. Bila bi to uljudbena zajednička tekovina slaviti pobjedu nad nacizmom i fašizmom jer bi on bio jedan i jedini. Ovako su nam probili uši partizanski krvnici gradeći se anđelima. Ovako postoji odvojen crveni i crni fašizam. Iako je u nas davno osuđen i fašizam i nacizam i NDH i Pavelić, lažna nam povijest brani reći istinu o crvenome fašizmu (koji mimikrijski živi). Dugotrajnijem i gorem od crnoga. Ako ćemo brojati leševe. Hitleru ista. Ako ćemo navoditi metode Titovih zločinstava.

Da se u Zagrebu okupljaju hrvatski junaci... branitelji Vukovara, HOS-ovci i pripadnici svih hrvatskih branitelja i ne  siju mržnju i ne žanju hrvatske podjele podizanjem desnice u zrak i znak... te veličanjem Pavelića, njihov bi skup bio kud i kamo veći. Iziritirani time što im službena vlast još iz 90-ih prvo priznaje pravo na grb i zastavu pa im ga zatim dokida, oni protestiraju kojekako. Neprihvatljivo. Vlast im priznaje grb i zastavu (a da što će?), ali ne u mjestu kraj Jasenovca. Vlada Andreja Plenkovića degradira samu sebe i kaže: može po zakonu, ali ne i kraj Jasenovca. Predsjednik Vlade time izriče oksimoronsku budalaštinu: Svima je jasno da Jasenovac i taj pozdrav ne idu zajedno! Ma nemojte predsjedniče?A idu li partizanski zločini, za koje još nemamo ni osumnjičenih, nekmoli presuđenih krivaca, idu li oni zajedno s vašim tipom, da ne kažem vašim likom demokracije? Jeste li položili vijenac HOS-ovim braniteljima u mjestu kraj Jasenovca? Što ćete vi sada? Tvrditi da junaci nisu tamo poginuli? Stidite se! Politički ekvilibrirate i trgujete smrću najboljih između nas. Kada ćete smoći ljudske snage da kao Vlada RH, u glavnome gradu, napokon proglasite Trg žrtava komunizma i socijalizma? Kada ćete provesti u djelo (ne samo tek kukavički prenijeti) konvencije Europske unije (i o) komunističkom totalitarizmu?

Novosti treba paliti

I naravno da treba paliti Novosti. Ja ih palim na kile. Imam u Zagorju veliko ložište i radim što hoću. Tko ih ima taj ih i pali. Odlično gore. Najbolje kad ih je više, a kako imam 'vezu' na kiosku - remitenda završava kod mene. Palite i vi Novosti. List koji se sprda s Hrvatskom vojskom (Oba su pala) i koji potiče požare i ruga se herojskoj Hrvatskoj u blistavoj borbi s njima, zaslužuje jedino plamen ili urin. Mačji ili ljudski.

Ako je postojao vanjski pritisak bilo s Istoka bilo sa Zapada (a oba jesu) prvo se udovoljavalo njima. Hrvatski su branitelji postajali drugorazredni problem. Problem. Ostale se zvalo povratnicima, izbjeglicama, stradalima. Branitelje se etiketiralo problemom. O izmišljenom i stvarnom PTSP-u napisani su tomovi i tomovi novinskih članaka, o bahatim aboliranim četnicima i vukovarskim milicionarima - silovateljima tek jednom polugodišnje. O tradicionalnom i zločinačkom slavljenju Karadžića i Mladića u Srpskoj pravoslavnoj crkvi usred Hrvatske i četnikovanju i nasilju u i oko manastira Krka, o prijetnjama četničkih vojvoda iz Beograda, pisalo se manje. Oni nisu bili problem, oni nisu palili hrvatske zastave... čak u prisutnosti tobože hrvatskog ministra zdravstva Jovanovića. Zauvijek bivšeg. Nosile su se hrestomatije srpskim veleposlanicima u Zagrebu, nudilo se Beogradu, prepunom četničkih vojvoda i predsjednika tiskano, vrlo opširno gradivo „kako smo ušli u Europsku uniju“. Hrvatski su branitelji za to vrijeme bili problem. Predsjednik Josipović i predsjednica Vlade Kosor – nikada nisu. Hrvatski branitelji trajno smetaju na vele-slavljenome europskome putu. I ovom bijednomesada, koji vidimo kakav je: žele dva razreda Unije, drugi za nas, razbijaju hrvatsku Hercegovinu, prodaju nam trećerazrednu prehrambenu i dječju robu i presuđuju nam haški i ljudski sramno. Mi ih grlimo, kao svemoguće arbitre. Ali ne mi, Vlada RH.

Hrvatske vlade i kredibilitet

Da su hrvatski branitelji i HOS-ovci ostali u tim okvirima njihov bi skup bio znatno, znatnobrojniji. Iza njih bi stali  mnoštveni hrvatski građani. Oni, koji sigurno nikada ne će stati iza dizanja desnice u zrak iza Pavelića. Uostalom,tog i takvog Pavelića, velikog izdajnika, koji je pobjegao i s parama i sa zlatom da bi bogato živio u egzilu u španjolskoj sve do kraja prosinca 1959. Punih četrnaest godina nakon što je ostavio svoju vojsku, obitelji židovske i domobranske i HSS-ove i protu-komunističke, sve, i žene, i djecu, i starce... na bajunetama Titove antifašističke i koljačke pobjede. Došao izvana - pobjegao van. Pavelića taj pokolj nije brinuo, dobro mu je došlo stigmatiziranje ionako divljaštvu odanih brojnih partizana i nekih prigodno uljudbeno zvjerskih pravomoćnih saveznika s Otoka. Važno je (o)kriviti druge.

Da su hrvatske Vlade od kraja 90-ih do danas provele elementarne državničke odluke i provele barem načelnu lustraciju koja bi se sastojala u osudi Titova zločinačkog režima od 1945. do 1990. i kasnije kroz JNA nerazdvojivo u Domovinskom ratu, priznajući borbu protiv nacizma 1941.-1945... da su skinute barem nekepočasne ploče u ulicama, neke od desetina obilježja na trgovima osmom zločincu u povijesti – Titu... da su zabranjeni patološki karnevali totalitarizma u Srbu, kreveljenja s crvenom petokrakom svugdje izvan Kumrovca, da su jednako tretirani petokraka, Tito, desnica i Pavelić - hrvatske bi vlade imale kredibiliteta. Da su hrvatski branitelji i iseljenici stvarno uključeni u hrvatsku vlast, a ne tek putem slabog jednog ili nijednog saborskog zastupnika i jedva jednog ministra, da hrvatska država napokon prestane ilegalno plaćati partizanske mirovine unucima...

Da dobro ste vidjeli - partizanskim unucima još uvijek plaćamo mirovine njihovih pokojnih djedova! Da je hrvatska vlast zauzela stav pobjednika i žrtve spram Srbije i četničkih vojvoda, da nije gurala Srbiju i bošnjačku đamahiriju u Europu, ta bi hrvatska Vlada imala ugled i uživala podršku svojih građana. Ovako imamo velikosrpski kaos i imamo domaću komisiju koja će obraniti totalitarizme (da, ne obraditi već obraniti) jer u njoj sjedi tri četvrtine titoista i surih brozovih đaka.Što će i kada takva komisija donijeti, čega će nas ona osloboditi? Ona samo ima oprati ruke predsjedniku Vlade Plenkoviću kako ne bi sam i muški morao snositi odgovornost za nastavak crvenoga fašizma (i svoj, pripadajući, jasni poraz na slijedećim izborima).

Zaključke Komisije donijet će nam većinski intelektualni slijednici partizanskih zločinaca, oni, koji govore kako je to bio rat (a poslije rata!), kako je to bila borba (s razoružanima: i djecom i ženama!). I to će biti nova Orwelova ili Plenkovićeva istina, svejedno. Ali, to još uvijek ne će biti Hrvatska i ne će biti demokracija. Nemojmo o pravdi...

Javor Novak/hkv.hr