Pet koraka za spas Hrvatske

Pin It

Hrvatski problem je u ekonomskom nasljeđu socijalizma kojeg gaje sve velike stranke. To se vidi u toliko velikoj želji za sve većim porezima, mentalnim sklopom koji nas još uvijek straši od privatnog vlasništva, slobodnog tržišta, tržišne konkurencije.

Pobjegao sam od zagrebačke jeseni na more gdje me, unatoč najavama o padajućim sjekirama i pijavicama, prati još uvijek toplo ljeto.

 Pričao sam i s lokalnim političkim moćnicima koji ne znaju da upijam svaku njihovu riječ o mogućem zapošljavanju “maloga od kuma, pape ili dide”. I morao sam napisati ono što svi znaju, ono što privatni sektor i poduzetnici godinama tupe političkom vrhu, sindikatima, profesorima i medijima, prenosi vecernji.hr.

Dok nam premijer Plenković s koalicijskim partnerima, etnobiznismenom Pupovcem, podivljalim titoljupcima  zatrpavaju javnost ideološkim raspravama i borbom oko ploča, važno je napisati ono što trenutne političke elite nikada neće provesti. A ove korake koje svatko zna, ali nitko “ne zna”, nikada neće provesti jer ukupno stanje svijesti nacije nije još takvo da bi ih za to nagradilo novim mandatom, već bi ih poslali u ropotarnicu političke povijesti.

1. Smanjenje prevelikih poreza i rasterećenje poduzetnika

Mjera koju nam svaka stranka obećava prije dolaska na vlast, koju na sva zvona najavljuju dok su u oporbi i dok ne moraju i ne mogu donositi odluke. Porezno rasterećenje, smanjenje PDV-a te omogućavanje malom i srednjem poduzetništvu “da prodiše”, samo su puste riječi koje slušamo u predizbornim kampanjama. Tako da me na godišnjem odmoru kroz prozor susjedove kuće s televizije  dočekala vijest kako će HDZ-ov gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara povećati prirez na maksimalnih 15 posto. Opara je poput lokalnog Andreja Plenkovića došao kao fin, pristojan, kulturan, obrazovan čovjek i tako se suprotstavio “bezobraznom i neobrazovanom” Željku Kerumu.

2. Devastacija socijalističkog nasljeđa

Drugi korak kojeg političke elite ne žele provesti jest prijeko potrebno napuštanje socijalističkog nasljeđa. Micanje maršala Tita s trga jest jedan oblik odmicanja od soc. nasljeđa i pozitivan je jer za sobom nosi razotkrivanje onih koji godinama na teret poreznih obveznika zloupotrebljavaju antifašizam i njegovo pravo značenje.

Hrvatski problem je u ekonomskom nasljeđu socijalizma kojeg gaje sve velike stranke. To se vidi u toliko velikoj želji za sve većim porezima, mentalnim sklopom koji nas još uvijek straši od privatnog vlasništva, slobodnog tržišta, tržišne konkurencije.

3. Radikalna reforma javne uprave

Korak kojeg ćemo vrlo teško dočekati od vladajućih u narednim godinama, onaj je kojeg također svi najavljuju u predizbornim kampanjama. Reformu javne uprave zazivaju gotovo svi, osim naravno sindikata koji su kočničari svih reformi. No, nama nije dovoljna reforma javne uprave kakva je gotovo stalno u tijeku, ali je takva da ju još nitko nikada nije vidio niti osjetio. Nama je potrebna radikalna reforma uprave, odnosno potpuno rezanje troškova, otpuštanje nepotrebnih kadrova, nagrađivanje uspješnih i kažnjavanje neuspješnih.

4. Suočavanje s mafijom u visokom školstvu

Važan korak kojeg također nitko nema petlje poduzeti jest rješavanje problema školstva, politički nekorektnim rječnikom i suočavanje sa “znanstvenom mafijom” u visokom školstvu. Nikakve kurikularne reforme ne mogu nam pomoći dokle se god svaki ravnatelj škole zapošljava blagoslovom gradonačelnika ili načelnika, pa se svaki učitelj, čistačica ili domar zapošljavaju po nalogu tog ravnatelja koji je pod budnim okom lokalne vlasti.

5. Promjena izbornog sustava i ukidanje predizbornih koalicija

Sve prethodno nemoguće je provesti jer je izborni sustav takav da jedno te isti uvijek osvajaju vlast te su izborne jedinice posložene tako da se neki „treći putevi“ uvijek negdje pogube i ne sakupe dovoljan broj glasova. Oni koji to uspiju poput Mosta, na koncu budu prožvakani i samljeti od mašinerije velikih stranaka, bilo HDZ-a ili SDP-a. Također, godinama svjedočimo o ucjenama Milorada Pupovca kao vječitog predvodnika manjina koji imaju najviše zagarantiranih mjesta u parlamentu u odnosu na broj zastupnika i veličinu države u svijetu.

Eduard Petranović/priznajem.hr