Savudrijska vala, već je šaptom pala!

Pin It

Prolaze me žmarci, jer ne bi me prolazili kada ne bih bio gotovo siguran da se sprema još jedna sofisticirana hrvatska veleizdaja. Ne bih bio dramatično uznemiren kada ne bih intuitivno osjećao da je  „Savudrijska vala već šaptom pala“, jer moguće je da je Plenković već sve dogovorio na paradigmi njegove vjerodostojne politike popuštanja neprijateljima Hrvatske, otimačima hrvatskog mora, podmorja i nadmorja, otimačima hrvatske krvlju obranjene grude, obranjene krvlju onih koji su bili „Za dom spremni“!

Već danima u medijskom mainstreamu decentno se provlači teza kako je zapravo arbitražni pravorjek u svezi sa  graničnim sporom sa Slovenijom dobar za Hrvatsku. Zadnju izjavu o tome mogli smo čuti i pročitati na portalu direktno.hr, a izjavu o tome kako je ta arbitraža dobra za Hrvatsku dao je nitko drugi nego naš vrli povjesničar Tvrtko Jakovina. Na stranu to što je Tvrtko jugoslavenski, a ne Hrvatski povjesničar, pa od njega nismo mogli ni očekivati neku suverenističku izjavu  kojom bi branio svaki pedalj hrvatske zemlje i mora, nastranu to što on još uvijek misli i želi da Savudrijska vala treba biti „naša“, „zajednička“, jugoslavenska. Bitno je zapravo što je njegova izjava osvanula na portalu koji je apsolutno pod kontrolom HDZ-a i Andreja Plenkovića i u ovom slučaju pušten je još jedan probni balon. Kao što je spomenuti portal pod kontrolom Plenkovića, tako je i gotovo sav mainstream medijski prostor pod kontrolom  premijera, što je lako zaključiti kratkom analizom Plenkovićeve ogromne nezaslužene popularnosti koja seže sve do vrhunca dobro izgrađenog kulta ličnosti, kakav kult je uživa i Ivo Sanader. Čime je Plenković zaslužio biti zaštićen? Koji je on to državnički potez učinio na dobrobit Domovine da je praktički nedodirljiv?

Postavlja se jednostavno pitanje! Kako to da iste novine, iste televizije, isti mediji koji su monstruozno razapinjali Tomislava Karamarka, HDZ i Domoljubnu koaliciju, danas Plenkovića dižu na pijedestal neokrunjenog kralja? Ali u medijskom prostoru događa se još jedan znakovitiji paradoks. Dok je Plenković u mainstreamu neokrunjeni kralj, istovremeno ja na društvenim mrežama, na portalima koji imaju predznak „domoljubni portali“ najomraženiji političar u Hrvatskoj. I tu nije usamljen. Na domoljubnim portalima, apsolutno najomraženiji političari u Hrvatskoj danas su Plenković i Brkić, što sam zaključio pomno analizirajući na stotine tisuća komentara u zadnjih godinu dana koji se pojavljuju ispod svake javne izjave predsjednika i potpredsjednika HDZ-a, predsjednika Vlade ili potpredsjednika Hrvatskog sabora.

I kada se čini da sam u kontradikciji sam sa sobom, jer tvrdio sam da su i najznačajniji domoljubni portali pod kontrolom HDZ-a dužan sam objasniti kako se ne radi o kontradikciji. Domoljubni portali su zapravo za Plenkovića „smokvini listovi“ za demokraciju i on dopušta svaki oblik tsunamija kritika, od one „hejterske“, „trolovske“ do one razumne kritike pametnih komentatora, jer zna da mu takva kritika ne može nauditi. Plenković zna da je u Hrvatskoj svijest o medijima na onoj razini koja kaže; što se nije dogodilo na TV ekranima kao da se nije ni dogodilo. On zna da društvene mreže u Hrvatskoj ne mogu biti presudne za dobivanje izbora kao što je Trump dobio izbore na društvenim mrežama porazivši u brutalnoj medijskoj utakmici medijske magnate kakav je npr. CCN. On zna, sve dok ima pod kontrolom dominantne medije, može mirno vladati, a vi mali mravi, uključujući i mene, pišite što god vas je volja.

A kako je postigao dominaciju nad tim dominantnim, ili kako se voli kazati mainstream medijima? Jednostavno! Kupio ih je! Kupio ih je masovnim oprostom ogromnih poreznih dugovanja! Zašto to nije učinio Tomislav Karamarko? Jednostavno! Zato što nikada nije bio u poziciji vladara koji na taj način može promijeniti medijsku sliku o sebi!

Možemo li mi transparentno ući u porezne kartice HTV-a ili npr. Jutarnjeg lista? Ne, to je poslovna tajna! Možemo li mi znati kolika su ukupna dugovanja svi dominantnih medija bila prije godinu dana i kolika su danas? Ne i to je poslovna tajna! Možemo li mi znati što se sve krije iza pred stečajne nagodbe Pavićevog EPH, današnjeg Hanžekovićevog medijskog carstva? Ne! I to je poslovna tajna! Dakle, novac koji izlazi i džepa svakog od nas ponaosob, (jer plaćamo veće poreze zato što neki veliki poreze ne plaćaju), poslovna je tajna i mi ne smijemo znati kuda taj novac odlazi i zašto nisu naplaćeni porezni dugovi koji direktno utječu na državni proračun. Dakle Porezna uprava u RH je mastodont i oaza kriminala koja sigurnom rukom vladara drži ovu Vladu.

I onda se ti dominantni mediji, pod potpunom dominacijom i kontrolom Andreja Plenkovića, tiho, lagano, kao lopovi ušuljaju u naše hrvatske domove i donose nam tezu kako je arbitražni sporazum sa Slovenijom dobar za Hrvatsku!? Doduše ne sasvim dobar, ali zbog mira „na ovim prostorima“ treba ga prihvatiti. Eto, postići će se dogovor da naših desetak ribarskih brodica može i nadalje ribariti u istom režimu pod kontrolom Slovenije, a stotine kvadratnih kilometara našeg mora i pokoji kilometar našeg kopna oko Svete Gere? Ma koga je briga za tu „šaku jada“ hrvatske grude!? I tako i tako je to „naše“, „zajedničko“, jugoslavensko!?

Prolaze me žmarci, jer ne bi me prolazili kada ne bih bio gotovo siguran da se sprema još jedna sofisticirana hrvatska veleizdaja. Ne bih bio dramatično uznemiren kada ne bih intuitivno osjećao da je  „Savudrijska vala već šaptom pala“, jer moguće je da je Plenković već sve dogovorio na paradigmi njegove vjerodostojne politike popuštanja neprijateljima Hrvatske, otimačima hrvatskog mora, podmorja i nadmorja, otimačima hrvatske krvlju obranjene grude, obranjene krvlju onih koji su bili „Za dom spremni“!

Ne vjerujte notornom Karlu Erjavcu, ne vjerujte u smišljeni predizborni igrokaza mogućeg rata između Slovenije i Hrvatske. Sve su to izrežirani spinovi za hlebince koji su Plenkovića navodno radi ugroze Hrvatske natjerali da dramatično sazove sve parlamentarne stranke na konzultacije oko Hrvatsko-Slovenskog spora. Taj poziv Plenkovića na konzultacije parlamentarnih stranaka zapravo je veliki znak njegove slabosti i dokaz da u ovoj slabašnoj, neprincipijelnoj koaliciji nema suglasja oko zaštite hrvatskih teritorija. A kako bi i bilo? Pa ne misli valjda netko da Pupovac namjerava štititi hrvatski teritorij, hrvatsko more, vukovarske Ade!? Državnik se ne skriva iza konzultacija, državnik se ne skriva iz vijeća, komisija, i povjerenstava koja niču kao gljive poslije kiše. Državnik se ne lopta sa kostima mrtvih branitelja i svetinjom njihovog pozdrava. Državnik odlučuje o bezuvjetnoj zaštiti hrvatske grude, državnik odlučuje hoće li braniteljski pozdrav biti legalan ili će na taj braniteljski pozdrav pod hitno poslati jake policijske snage. Državnik mora imati svoj vjerodostojan stav o zaštiti nacionalnih interesa Republike Hrvatske, jasan stav o zaštiti svetih simbola Domovinskog rata.

Ipak, Plenković poziva parlamentarne stranke na konzultacije, jer nije državnik i ne može sam donijeti odluku. Ako do tih konzultacija dođe, idemo vidjeti ili predvidjeti kakav će stav imati SDP-ovi političari koji su zajedno sa Račanom iznjedrili Račan-Drnovšek sporazum? A na taj sporazum Račan-Drnovšek  referirala se Slovenija, na taj sporazum se referirala i arbitražna komisija. Kakav će stav imati Pupovac, SDSS, Radin, manjinci, Beljak kao partner SDP-a? Kakav će stav imati „Jacini dečki“ koji su sa guskom na čelu uletjeli u ovu arbitražnu maglu? Kakav će stav imati još uvijek Pusićkin HNS iako se čini da nje više nema, a zapravo dominira iz sjene? Možemo samo zamisliti!? I ako se u tim mogućim konzultacijama dogodi truli kompromis popuštanja Sloveniji na štetu Hrvatske, pred očima ćemo zapravo imati funkcionalnu veliku koaliciju, „Vladu nacionalnog spasa“ u sjeni. Ako ta prividna, ad hoc velika koalicija popusti Sloveniji radi „stabilnosti Hrvatske“, radi OECD-a, radi Schengena, onda će popustiti i Srbiji glede Ada i svih otvorenih pitanja, popustiti će Crnoj Gori u svezi Prevlake, popustiti će BiH glede njihovih prohtjeva za našim teritorijalnim morem. Pandorina kutija je otvorena!

Je  li doista istina da se jedino politikom popuštanja možemo izvući iz ovog brutalnog neprijateljskog, susjedskog obruča u kojega su nas namjerno dovele sve hrvatske politike do danas i okovale nas unutar razvalina raspadnute bivše Jugoslavije? Može biti vrlo lako da sam objektivno  dramatično uznemiren, ali postoji još tračak nade da me Plenković demantira hrabrim državničkim, suverenističkim potezima. Na žalost, njegovo popuštanje glede obrazovne reforme, povratak cijelog „Jokićevog jata“ u taj proces, ne ostavljaju mi više ni taj tračak nade i čini se, „Savudrijska vala, već je šaptom pala“!

Ako nemamo državnika, onda je oko ovih prevažnih teritorijalnih pitanja, pitanja važnih za nacionalnu sigurnost i suverenitet naše Domovine, potrebno pod hitno organizirati opće narodni demokratski referendum.

Kazimir Mikašek -Kazo