Vulinov bezobrazluk posljedica je beskičmenjaštva hrvatske politike

Pin It

Dakle, umjesto beskičmenjačkog i ljigavog muljanja o “dobrosusjedskim odnosima”, Hrvatska treba postaviti jasne zahtjeve Srbiji od kojih će zavisti svi dalji odnosi, i to hoće li ih uopće biti.

Na verbalnu agresiju ministra za Hrvate u vladi Srbije i Vučićevog Šešelja – Aleksandra Vulina, Hrvatska nema odgovora osim Facebook statusa i nemuštog priopćenja koje kaže: “Republika Hrvatska nastoji s Republikom Srbijom graditi i razvijati dobre odnose u duhu dobrosusjedstva i iskrene regionalne suradnje pri čemu od naših susjeda očekujemo isti pristup za koji se i sami zalažemo, a to je konstruktivnost, spremnost na dijalog i dobru volju za rješavanje svih pitanja u europskom duhu. U tom smislu pozivamo institucije i dužnosnike Republike Srbije da se u svojoj retorici i odlukama suzdrže od postupaka, koji su u suprotnosti s načelima dobrosusjedskih odnosa te da se okrenemo rješavanju otvorenih pitanja između dvije zemlje.”

Mutav odgovor. Srbija s druge strane ima posve drugu, puno agresivniju retoriku. Vulin već godinama šeta po Hrvatskoj i grubo vrijeđa hrvatske institucije, hrvatske građane, hrvatske branitelje i ratne veterane, hrvatsku vlast. Umjesto da ga odavno proglase “nepoželjnom osobom”, daju mu diplomatski status “persona non grata” i stave mu rampu na granici, oni lupetaju o dobrosusjedskim odnosima i suzdržavanju: “Nemojte nas vrijeđati, vidite da mi vas ne vrijeđamo, eto slat ćemo u zatvor ljude ako našaraju ZDS na zid!” Srbima, naravno, ne pada na pamet slati u zatvor ikoga zbog srbovanja i stvarnog govora mržnje, tipa nož-žica-Srebrenica, ali eto mi smo Hrvati, fini smo kao da smo Finci, nismo mi barabe poput Srba!

Problem je što se s barabama poput Vulina ne može na finjaka, jer barabe to ne razumiju. Dotični je ministar u Srbiji inače poznat uglavnom po niskom stupnju inteligencije, visokom stupnju krkanluka i “tetki u Kanadi” za koju tvrdi da mu je “poklonila” nekih tristo tisuća eura za stan koje ne može objasniti svojim primanjima. Kad smo kod inteligencije dotičnog, kad su ga novinari pitali kako je te pare unio u zemlju s obzirom na to da nema nikakve transakcije koja bi svjedočila o postojanju “tetke iz Kanade”, a iz inozemstva nije dopušteno unijeti u gotovini više od deset tisuća eura, odnosno da nije valjda 28 puta letio za Kanadu i nazad po te pare, odgovorio je “a tko vam kaže da nisam upravo to napravio”.

Vulin je, dakle, prirodno glup i prirodno bezobrazan, što i jesu definirajuće osobine prosječnog srpskog četnika. Zato ga valjda Vučić i jest dodijelio Hrvatima. Formalno, on je ministar obrane, ali od koga bi se pobogu Srbija branila nego od povampirene NDH? Problem je što se to, kao i njegovo kokošarenje i primanje mita, ne bi ticalo da taj tip uredno svako malo ne hodočasti po Hrvatskoj, koja mu je inače turboustaška. Pa, da jest, sigurno ne bi dolazio i tako se ponašao! No i bez uvoza iz Srbije, imamo i domaći primjer.

Naime, Vulin nije svratio u Hrvatsku, u Šibenik, bez povoda, nego kako bi u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Šibeniku prisustvovao svečanom ustoličenju novoizabranog episkopa dalmatinskog Nikodima Kosovića, dosadašnjeg igumana manastira Krka. Tamo je poručio kako “se srbijanska Vlada ne miješa u hrvatska pitanja, ali da ne smiju dopustiti da hrvatska unutarnja pitanja imaju utjecaj na Srbiju.” Naravno da to nije istina, Srbija se i te kako miješa u hrvatska unutarnja pitanja! Naročito svake godine na proslavi Oluje, koja za Srbe očito nije oslobodilačka akcija nego genocid nad nejači: Odnosno, u Srbiji i dalje ne postoji nikakva svijest o tome da su devedesetih uradili nešto loše. A to je jako loše, i dok se to ne promijeni, nikakva gradnja “dobrosusjedskih odnosa” nije niti moguća, niti poželjna, što god Plenković govorio. Bi li Izrael gradio odnose s Njemačkom da su tamo nakon rata na vlasti ostali bivši Hitlerovi ađutanti, bi li ih Britanija i SAD gradili da su njemački političari osuđivali proslavu Dana pobjede? Da su negirali postojanje konc-logora i da su tumačili da Njemačka nije izvršila nikakvu agresiju nego da ima “mnogo” istina? Gradili spomenike ratnim zločincima i bunili se kad zapad slavi svoje ratne heroje? Pitanje je retoričko.

A Vulin je ispalio baš to: “U svakom građanskom ratu postoji onoliko istina koliko postoji strana u građanskom ratu. I da vas ja sada uvjerim da je srpska istina i istina hrvatska odnosno da je hrvatska istina, istina srpska, niti je ispravno niti je moguće niti to treba raditi. Nikada mi nećemo moći da se dogovorimo oko toga. Oko Oluje naprimjer, za nas će Oluja uvijek biti najteži i najtužniji dan, za mnoge u Hrvatskoj ona će biti veliki važan i lijep dan. Ono što treba da govorimo, ono što treba da radimo, ono što ima smisla, to je ajde da vidimo kako će ljudi ovdje da žive bolje”, rekao je. A novoizabrani Episkop Kosović? On je, doduše, slao pomirljivije poruke – ali meni je ipak indikativno da je puno  puta spomenuo Dalmaciju, niti jednom  Hrvatsku. Jesmo li dobili novog Fotija ili će tu biti nekog napretka u SPC u Hrvatskoj, za sad je rano suditi. No za srpsku politiku je jedno sigurno: napretka nema.

No treba li nas to čuditi kad i u Hrvatskoj novinari često misle i pišu kako je ovdje bio građanski rat? Treba li nas čuditi da se četnici svako malo istresu na hrvatske ratne veterane, kad to rade mas mediji i politika u Hrvatskoj? Treba li nas čuditi da jedan Vulin govori, nakon što je Dragan Vasiljković za mučenja i ubijanja civila osuđen praktički na nula godina zatvora, s obzirom na to da može odmah izaći na slobodu jer je u pritvorima s pet zvjezdica proveo već desetak godina, kako je Vasiljkoviću izrečena politička presuda bez utemeljenja i dokaza i da je to žalostan dokaz da će hrvatskim pravosuđem još dugo vladati osveta, a ne pravda?

Naime, još skandaloznije od njegovih gluposti o “našoj istini i vašoj istini” – istina je, naravno, uvijek samo jedna, a ono što nije istina se ne zove “naša istina” nego “laž” – je njegovo priopćenje o suđenju jednom ratnom zločincu, za kojeg je i Australija ustvrdila da to jest i temeljem toga ga, iako je njihov državljanin, izručila Hrvatskoj. “Donijeti takvu presudu u Splitu, gdje žrtve zvjerskog mučenja u logoru Lora još uvijek čekaju pravdu, je ruganje istini”, lupio je, i dodao: “od zakona koji se donosi da bi se protjerani Srbi proglasili agresorima, do presude Draganu Vasiljkoviću u kojima osim politike nema dokaza. Osveta je zamijenila pravo.”

Dakle, umjesto beskičmenjačkog i ljigavog muljanja o “dobrosusjedskim odnosima”, Hrvatska treba postaviti jasne zahtjeve Srbiji od kojih će zavisti svi dalji odnosi, i to hoće li ih uopće biti. A to su:

– Prestanite slaviti ratne zločince i dizati im spomenike.

– Javno se izjasnite o karakteru rata: Želimo znati koji je službeni stav Srbije. Ako je službeni stav Srbije da nije počinila agresiju na Hrvatsku, onda odnose moramo vratiti na razinu otpravnika poslova u veleposlanstvu.

– Prestanite se petljati u to što mi, kad, i kako slavimo. To nije vaša briga, vi ste ne samo izgubili rat nego ste od cijelog svijeta označeni kao agresorska država, i još ste dobili po nosu i od NATO pakta zbog genocida na Kosovu.

– Pokrijte se ušima i šutite o bilo kakvim zločinima u Lori, Šešelj vam sjedi u parlamentu! Kad ga smjestite u zatvor, razgovarat ćemo o Lori.

To bi bio neki minimum na kojem bi hrvatska politika morala inzistirati. Bar ako želi da je itko igdje u svijetu doživljava kao normalnu državu s kičmom. I važnije od svijeta – to su stvari na kojima hrvatska politika mora inzistirati ako želi da hrvatski građani počnu Hrvatsku doživljavati kao ozbiljnu državu, a ne kao stanicu u životu na putu do Irske.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr