Vučić, Vulin, Irinej, Pupovac… nastavi niz!

Pin It

Čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije sudjelovalo i biralo svoje zastupnike na posebnoj listi što se može tumačiti kako ne podupiru politiku aktualnog vodstva srpske manjine u Hrvatskoj. Politiku koja je na tragu velikosrpske i koja ih iz dana u dan gura u sukobe s većinskim hrvatskim narodnom.

Srbi u Hrvatskoj svjesni su da imaju ne samo kulturna, obrazovna već i politička prava koja manjine u drugim europskim državama ni približno nemaju i ne žele živjeti po diktatu etnobiznismena koji stvaranjem konflikta žele novi rat. Da ostvare ono što nisu uspjeli devedesetih.

Nevjerojatno je da se osoba poput Aleksandra Vulina može slobodno šetati po Hrvatskoj i grubo provocirati i vrijeđati. Još je nevjerojatnija činjenica što Aleksandru Vulinu nije prvi put da to čini.

Ovaj put, usred Šibenika koji je grubo stradao u velikosrpskoj agresiji, Vulin poručuje da je bila riječ tek o građanskom ratu.

Istodobno srpski patrijarh Irinej s istog mjesta poručuje kako se "neka zlokobna sila u našem vremenu ponovno diže unoseći nemir i strah među ljude".

Dodaje još sljedeće: "I u našem narodu mržnja nije prestala, osvete se pripremaju i nagovještavaju".

Zaboravio je patrijarh Irinej kako je jedina zlokobna sila bila ona srpska, koja je u brutalnoj agresiji okupirala Hrvatsku i iza sebe ostavila strašne žrtve. Pitanje je, međutim, o kojim to osvetama priča i čije to osvete najavljuje patrijarh Irinej.

Na njegove riječi ne treba odmahnuti rukom. Srpska pravoslavna crkva i do sada je bila aktivni eksponat velikosrpske politike, a sudeći po izjavama Irineja, ali i ostalih članova, ništa se nije promijenilo.

Koji dan ranije, srbijanski premijer Aleksandar Vučić napao je Hrvatsku zbog Zakona o braniteljima Domovinskog rata u kojem je napisana nesporna istina da je veliki dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj, potpomognut Srbima iz Srbije i BiH, te JNA sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Vučiću istina smeta pa kaže da se Srbija ne smije navoditi kao agresor jer će to otvoriti Pandorinu kutiju pa će se onda u Srbiji donijeti još pet stotina zakona o tome što je napravljeno Srbima u Jasenovcu i Oluji. I neka donesu, ne petsto nego pet tisuća zakona ako ih to veseli.

Činjenice i istinu oni ne će pobrisati ma koliko se Vučićeva i velikosrpska propaganda trudili to napraviti.

Srbi su agresori na Hrvatsku, ali i gubitnici u ratu kojeg su sami započeli i to ništa ne može izbrisati. Činjenica je da su Srbi okupirali i napali Republiku Hrvatsku na njezinu teritoriju, koji je, po raspadu Jugoslavije, utvrdila Badinterova komisija.

Većina (ne i svi!) srpskog stanovništva u Hrvatskoj sudjelovala je u agresiji na Hrvatsku i podupirala paradržavu unutar Hrvatske koja je trebala biti značajan zalogaj u projektu zvanom Velika Srbija. Jer, konačni je cilj trebao biti ujedinjenje etnički čiste tzv. Republike srpske krajine s područjem pod nadzorom Srba u BiH, odnosno kasnije Republikom Srpskom. Što se tiče Hrvatske, Bljesak i Oluja su im pomrsili planove. No, kao što je nedavno izjavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, takvi su planovi i dalje živi.

Dodik je poručio kako će Beograd i Banja Luka u budućnosti biti u jednoj državi i kako je to pošteno.

"Zato i postoje Republika Srpska i Srbija i zato će sasvim prirodno biti jednog dana i drugima oko nas koji su protiv toga, da shvate kako je to naše prirodno pravo, pravo nacije ovog naroda i ove dvije države, Republike Srpske i Srbije, da imaju pravo na to", zloslutno je poručio Dodik. Upravo to inzistiranje na samozvanom prirodnom pravu da svi Srbi žive u jednoj državi, a kojeg je svestrano podupirala i Srpska pravoslavna crkva, ali i aktualno vodstvo Republike Srbije - dovelo je do krvavog rata u Hrvatskoj i strašnih žrtava.

Vučić Hrvatskoj prijeti i Deklaracijom o zaštiti Srba koja bi trebala implicirati kako su Srbi u Hrvatskoj jadni, kako nemaju nikakva prava i kako ih zločesti Hrvati sustavno ugrožavaju. Ta se stigma o tobožnjoj ustašoidnosti Hrvata godinama u bivšoj komunističkoj tvorevini sustavno nametala i pažljivo gradila. Kulminirala je srpskom okupacijom Hrvatske i svime onime što je uslijedilo tijekom Domovinskog rata.

Vučićev argument - inače nije zgorega ponoviti, ako ne radi ničeg drugog, onda radi mentalne higijene i da se zna s kime imamo posla, da je aktualni srbijanski predsjednik deklarirani četnik - jest taj da u Hrvatskoj živi 186.000 Srba, a od njih 55.000 govori srpski. Nije se Vučić zapitao je li možda Srbima u Hrvatskoj dosta velikosrpske politike koja ih stalno gura u nove sukobe.

Jer, velikosrpska politika ne može opstati bez stvaranja sukoba i ratnog huškanja, a toga je i Srbima dosta. U Hrvatskoj na posljednjim parlamentarnim izborima za Hrvatski sabor (2016.), od ukupno 138.539 birača pripadnika srpske manjine, glasovalo je (prema službenim podatcima DIP-a) 19.534 birača, odnosno 14,10 posto.

Dakle, čak 86 posto  pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije sudjelovalo i biralo svoje zastupnike na posebnoj listi što se može tumačiti i da, osim što ne odobravaju takav način biranja, ne podupiru ni politiku aktualnog vodstva srpske manjine u Hrvatskoj. Politiku koja je na tragu velikosrpske i koja ih iz dana u dan gura u sukobe s većinskim hrvatskim narodnom.

Srbi u Hrvatskoj svjesni su da imaju ne samo kulturna, obrazovna već i politička prava koja manjine u drugim europskim državama ni približno nemaju i ne žele živjeti po diktatu vođa i etnobiznismena kojima je to jedini način, ne samo da nešto zarade, već i da stvaranjem konflikta opet započnu kakav krvavi rat. Da ostvare ono što nisu uspjeli devedesetih.

Napisala: Silvana Oruč Ivoš/direktno.hr