Sinkopa je zamijećena u slučaju Agrokor

Pin It

Sinkopa, riječ za koju je do prije nekoliko dana, malo tko čuo, postala je poveznica za nekoliko događaja koji su se u  posljednje vrijeme dogodili u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Dok se o aferi Agrokor izvještavalo danonoćno, za neke slučajeve institucionalne sinkope bilo je vrlo malo interesa, kako ćete moći pročitati, u nastavku.

Kao što je poznato, zagrebački poduzetnik Tomislav Horvatinčić je zbog sinkope nepravomoćno oslobođen krivnje za uzrokovanje teške pomorske nesreće u kojoj je 15. rujna 2011. smrtno stradao talijanski bračni par. Nakon šest godina suđenja, prema oslobađajućoj presudi upravo se nagli, kratkotrajni gubitak svijesti, sinkopa, dogodilo Horvatinčiću,  pa nije mogao spriječiti da njegov gliser udari u jedrilicu talijanskog bračnog para.

Ovakvo „kreativno“ pravosuđe rijetko se gdje viđa, ali u Hrvatskoj malo koga čudi.

Sinkopa u slučaju Agrokor

Agrokor je bio primjer kako je nakaradno funkcionirala sprege politike i najmoćnije kompanije u Hrvatskoj, da bi na kraju, Todorićevi i njegovi  probrani menadžeri i menadžerice isisali desetke milijardi kuna, koje će vjerojatno vraćati porezni obveznici.

HANF-a, HNB-a, Porezna uprava, nitko nije ništa primjetio nekoliko desetljeća.

No, najčešće izgovorena rečenica,na ulici, ovih dana  je: „Svi su sve znali“. S obzirom da su tamo radili kadrovi, poput  bivšeg guvernera Rohatinskog, to niti ne čudi. Do kraja je razotkriven paralelni političko-gospodarski sustav, koji se još naziva i mafija.

Uglavnom, sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda Zoran Luburić odredio je istražni zatvor Ivici Todoriću, dok se ostalih 14 osumnjičenih brani sa slobode. Nikakva mjera opreza nije određena, tako da 14 osumnjičenika nema čak ni zapreku da razgovaraju sa svjedocima tijekom istrage kojih je u istražnom spisu navedeno oko 60.

Iako se slučaj  Agrokor slavi kao uspješna, medijski, danonoćno popraćena akcija, nemoguće je ne primjetiti da Todorić i sinovi, nisu u Hrvatskoj. Todorićeva odluka da angažira odvjetnika Michaela O’Kanea, specijaliziranog za pitanja ekstradicije iz Velike Britanije, ipak je vrlo indikativna.

Osim toga, do sada su mahom sve slične velike afere na sudu potpuno propale, pa za ratno profiterstvo dvadeset i sedam godina od priznanja, nitko nije pravomoćno osuđen.

Kada se prisjetim, uhićenja Ive Sanadera u Salzburgu, netom prije pokušaja ukrcaja u zrakoplov kojim je trebao pobjeći, pitam se zbog čega određene službe nisu spriječile, Todoriće  u napuštanju Hrvatske, jer nije poznato niti kada su točno napustili zemlju, niti gdje se svi nalaze, a niti kada će se vratiti. Prilično poražavajuće za službe koje se trebaju brinuti da svi osumnjičeni budu dostupni sudu, i pod, nadzorom, u slučaju koji je uzdrmao financijske temelje Hrvatske.

Čitam, kako se, između ostalog,  humano postupilo i  prema Piruški Canjugi zbog bolesnog djeteta, čak se o tome očitovao i Zlatko Canjuga.

Slažem se s time,jednako kao što mislim da se nije humano postupilo prema generalu Đuri Brodarcu, jer su ga  strpali u ćeliju od šest metara sa šestero ljudi na +45 stupnjeva, a pregledom u zatvoru nedvojbeno je utvrđeno, da prima preko 12 lijekova. Nedugo potom 2011. je umro, a Andrija Hebrang je tada napisao:

– Tragedija hrvatske države je da ti branitelj, general i junak Domovinskog rata, bolestan ulaziš u hrvatski zatvor s lisicama na rukama. Neka ti je laka hrvatska zemlja kojoj si sve dao, a ona ti se nije odužila!

Danas za probranu poslovno-političku vrhušku vrijede sasvim druga pravila.

Sinkopa na savjetovanju o ratu u bivšoj Jugoslaviji

“Promišljanje o ratovima na bivšem području Jugoslavije“  naziv je jednog od niza savjetovanja, koje se  od 16. do 18. listopada održalo u Rimu, u organizaciji rimskog sveučilišta Sapienza, barcelonskog sveučilišta Ramon Llull, sveučilišta iz Kragujevca, Radija Slobodna Europa, rimske gimnazije Immanuel Kant, austrijskog povijesnog instituta, kazališta Eliseo, te uz financijsku potporu programa Europske unije “Europa za građane”.

Osim talijanskih i španjolskih sudionika, govorili su i srpski, Jelena Arsenijević Mitrić i Maja Anđelković, sa sveučilišta u Kragujevcu, no nije bilo nikoga iz neke druge zemlje ex Jugoslavije.

Dakle niti iz Hrvatske!

Je li netko iz MVP ili ministarstva obrazovanja, postavio pitanje odgovornima u EU, glede takvog nedopustivog i jednostranog savjetovanja, koje zapravo traje pune dvije godine!?, od 1 rujna 2016 – 28 veljače 2018.?

Naravno da nije jer izgleda da su imali napad sinkope!

Ali, zato je, parlamentarac Aldo Di Biagio uputio pitanje  ministrici obrazovanja Italije Valeriji Fedeli i ministru vanjskih poslova Alfanu o tom savjetovanju.

Savjetovanje zaslužuje mnogo osjetljiviji i pažljiviji pristup u projektu koji sufinancira EU i koji za partnera ima srbijansko sveučilište iz Kragujevca, ali bez drugih zainteresiranih država, napisao im je Di Biagio.

Inače Hrvatska je članica EU,  a Srbija nije, pa je baš nepodnošljivo vidjeti kako u Kragujevcu uz financijska sredstva EU, i nekoliko utjecajnih članica,  gledaju na velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, koju oni nazivaju „građanski rat“.

Savjetovanja se i dalje održavaju a pitam se bi li nazočnost naših „stručnjaka“ sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu,  ili Fakulteta političkih znanosti, u ovom slučaju pomogla ili odmogla.

Jedan od rezultata takve nebrige ovdašnjih državnih službenika, je i ono što se može pročitati u nekim državama EU, u knjigama iz povijesti, o našem, Domovinskom ratu.

Primjeri udžbenika iz Italije i Njemačke najbolje pokazuju kako se Domovinski rat prikazuje tamošnjim učenicima srednjih škola, a kakve će to posljedice imati u budućnosti, valjda nije posebno, potrebno naglašavati.

U Njemačkoj ratove u ex Jugoslaviji i odgovornost za zločine učenik treba shvatiti u kontekstu porasta nacionalizma sa svih strana, kaže dr. Fritz Schäffer.

U Italiji uče kako su “ratna djelovanja u Hrvatskoj opravdana jer su uz JNA u njima sudjelovale paravojne srpske jedinice, koje su više puta počinile gnusne zločine protiv Hrvata. Hrvatska je brzo stvorila vojsku i počela vraćati teritorij. Kad su hrvatska snage došle do teritorija koje su nastanjivali Srbi, počinili su i etničko čišćenje, protjeravši Srbe”, stoji u udžbeniku.

Iz ovoga je vidljiva toliko puta ponovljena zabluda naših političara, kako, „istinu o ratu u Hrvatskoj svi znaju“.

Sinkopa Sergea Brammertza, zaboravio je na Šešelja i Lazarevića

Glavni tužitelj Haškoga suda Serge Brammertz izvijestit će Vijeće sigurnosti UN-a da je još na snazi zaključak hrvatske vlade iz 2015. koji onemogućuje suradnju s pravosuđem BiH u sankcioniranju dijela ratnih zločina počinjenih u BiH.

Činjenica da  će general osuđen pred Haaškim sudom, Vladimir Lazarević predavati na Vojnoj akademiji u Srbiji, Brammertza uopće ne brine.

Haaški sud osudio je Lazarevića, na 14 godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom rata na Kosovu nad civilnim stanovništvom. U zoni odgovornosti Vladimira Lazarevića, zapovjednika Prištinskog korpusa od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine, ubijeno je oko 6.200 civila.

Brammertza o tome nije imao tko pitati, što nikoga ne čudi, jer je bio u društvu Zorana Pusića i Vesne Teršelič.

Zato je prošloga petka, Brammertz u Zagrebu razgovarao s glavnim hrvatskim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom, kojega je pitao zašto još nisu podignute optužnice protiv hrvatskih državljana osumnjičenih za ratne zločine u BiH u sklopu predmeta koje je Haški sud proslijedio tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Zaboravio je Brammertz kako dvadeset godina nakon rata nama dolaze političke optužnice iz BiH, prema kojima bi valjda trebali presuđivati, onako kako nam napišu i odrede, na temelju lažnih dokaza, posve ispolitizirani, sudovi u BiH.

– U tim predmetima još ne vidim svjetlo na kraju tunela – kazao je Brammertz.

Meni padne mrak na oči kada vidim Brammertza.

Autor: Željko Sakić/dnevno.hr